Hrvatski pomorski muzej Split, Pomorski muzej Crne Gore Kotor i Hrvatska bratovština “Bokeljske mornarice 809.” Split organizuju izložbu “Boka Kotorska okom fotografa Laforesta” u četvrtak 9. februara u 18 sati u hrvatskom pomorskom muzeju Split, Tvrđava Gripe.
Izložba je dio programa “Dani Boke u Splitu” i biće otvorena do 28. februara 2023.
O laforestima koji su ostavili neizbrisivi trag autorka izložbe Jelena Karadžić, kustos, Pomorski muzej Crne Gore Kotor:
Franz Thiard de Laforest rođen je u Beču 1838. godine. Potomak je burgundske familije Thiard de Bissy, koja se početkom 19. vijeka doselila u Beč iz Francuske. Završio je trgovačku školu 1856. godine i već tada se počinje baviti fotografijom, koja će postati njegovo životno zanimanje. Već od 60-ih godina 19. vijeka nižu se gradovi u kojima djeluje: kratko u Trstu, a zatim Bakar, Zadar, Šibenik, Split, Mostar i najzad Kotor. Na početku svoje fotografske karijere bavio se portretnom fotografijom, ali vrlo brzo izlazi iz ateljea i okreće se ambijentu, panorami, pejzažu, arhitekturi i arheološkim nalazištima.
Franz Laforest, fotograf i pisac, objavio je dvije knjige koje je ilustrirao svojim fotografijama: jedna predstavlja jedinstven zapis o starinama Splita i objavljena je 1878. godine, dok je knjiga Bokokotorski zaljev objavljena 1898. godine. Iste godine objavio je i Album o Dalmaciji, koji je kruna njegovog tridesetogodišnjeg rada, jer su se na jednom mjestu našle fotografije snimane duž cijele dalmatinske obale, uključujući i Boku Kotorsku. Za svog radnog vijeka u Splitu i Mostaru ostavio je trag fotografišući najuglednije ličnosti tog doba, snimio je vrijednu kolekciju zadarskih veduta, izdao mapu s 28 fotografija s gradilišta pruge Metković–Mostar. Boraveći u Dubrovniku, snimao je panoramu grada i razne gradske motive. Za svoj rad Franz Laforest nagrađen je bronzanom medaljom na izložbi u Trstu 1882. godine, kao i zlatnom medaljom na izložbi u Parizu 1900. godine.
Od 1889. godine u njegovom ateljeu u Kotoru su fotografisane poznate osobe gradskog života, porodične fotografije, članovi Bokeljske mornarice. Radio je grupne portrete van ateljea, bilježio sve važne društvene događaje koji su se događali u Kotoru, kao i svakodnevni život grada. Njegovu umjetničku prirodu privlačili su predjeli i arhitektura Boke Kotorske, zaleđa Boke, Njeguši, Cetinje. Fotografije načinjene okom vještog fotografa zauvijek su sačuvane kao vrijedan dokument o ljudima i predjelima Boke Kotorske na razmeđi dva vijeka.
Franz Laforest tada počinje sa izradom razglednica, a tu praksu nastavljaju i njegova supruga i sin. Na tim razglednicama su prikazana razna mjesta po Boki Kotorskoj, kao i panoramski prikaz cijelog Bokokotorskog zaliva fotografisanog sa lovćenskih padina.
Nakon smrti Franza Laforesta, 1911. godine njegov posao nastavlja supruga Gabrijela (rođena von Lachmann), a kasnije i sin Feliks, koji proširuju djelatnost na Tivat i Herceg Novi.
Međutim, nakon Drugog svjetskog rata Feliks je bio proglašen narodnim neprijateljem, te mu je skoro sva imovina oduzeta. Godine 1950 , nakon smrti supruge, sa kćerkom Lidijom seli se u Zagreb, gdje otvara atelje sa Slavenom Smodlakom.
Stopama svojih predaka Lidija Laforest Čukvas zagazila je u umjetničke vode u kojima je bila jednako uspješna kao i njeni preci. „Velika dama iz svijeta umjetnosti“ bila je poznata grafičarka, dizajnerka i fotografkinja. Još u srednjoj školi opredijelila se za umjetnost, upisavši Zanatsku školu, Grafički odsjek u Zagrebu, a zatim Akademiju primijenjene umjetnosti, u Zagrebu, gdje stiče zvanje akademskog slikara primijenjenog smjera. Nakon očeve smrti, da bi mogla profesionalno nastaviti njegov posao, polaže majstorski ispit iz fotografije.
Čitav svoj radni vijek provela je kao samostalna umjetnica. Radila je cjelokupni grafički dizajn kongresnih materijala. Na Zagrebačkom velesajmu je nekoliko godina projektovala i likovno oblikovala izložbene prostore. Bila je autorka idejnih rješenja za grbove Herceg Novog, Tivta i Kotora. Radila je dizajn za proizvode kozmetičkog preduzeća „Neva“ iz Zagreba. Oblikovala je i propagandni materijal za Turistički savez Hrvatske i Turistički savez Boke Kotorske. Svojom umjetničkom rukom opremila je niz knjiga. Radila je i na filmu. Bila je član ULUPUH-a i učestvovala je na velikom broju kolektivnih izložbi, a svoju retrospektivnu izložbu imala je 2013. godine u zagrebačkoj galeriji „Karas“. Lidija Laforest ovako je govorila o umjetnosti: „Za mene je umjetnost bila potreba mojeg bića, a ako me pitate na širem društvenom nivou zašto nam je umjetnost bitna – zato što nas oplemenjuje.“ Ona je bila plemenita, prefinjena, nenametljiva. Pomorskom muzeju Crne Gore donirala je 396 staklenih negativa, sa kraja 19. i iz početka 20. vijeka, zatim foto-album narodnih nošnji, autorski rad Franza Laforesta, 56 fotografija Feliksa Laforesta, kao i umjetničku sliku, portret „Mali Franz Laforest u majčinom skutu“, rad nepoznatog bečkog autora iz sredine 19. vijeka.
Od 396 negativa na staklu koje su izradili članovi porodice Laforest, a donirala Lidija Laforest Čukvas, za ovu priliku izdvojen je 131 negativ na staklu, koji obuhvaća panoramske fotografije Boke Kotorske i njenog neposrednog zaleđa. Na fotografijama vidimo Boku u svoj svojoj ljepoti, fotografiranu u svim godišnjim dobima. Svjetlopisci – porodica Laforest zabilježili su i ostavili za buduće naraštaje ljepotu netaknute prirode Zaliva, srednjovjekovnu i savremenu arhitekturu, brodove na jedra i parobrode u kotorskoj luci. Obuhvaćena su gotovo sva mjesta Bokokotorskog zaliva fotografisana u prvim decenijama 20. vijeka, tačnije do 1929. godine.
/Jelena Karadžić/
