Međunarodna konferencija „Nematerijalno kulturno nasljeđe i održivi turizam: mogućnosti i izazovi (2003-2023)“ kojom je JU Muzej i galerija Tivat, još jednom aktivnošću u nizu, promovisala dvadeset godina od usvajanja UNESCO Konvencije o zaštiti nematerijalnog kulturnog nasljeđa 2003. završena je u juče.
Završno razmatranje vodile su prof dr Vesna Vučinić Nešković i Danijela Đukić, etnolozi-antropolozi.
Prof dr Vesna Vučinić Nešković istakla značaj konferencije i navela da je konferencija najprije počela predstavljanjem Bokeljske mornarice Kotor i podružnice Tivat, na kojoj su prisutni imali priliku da čuju kako su se odvijale pripreme i rad na proglašenju Bokeljske mornarice na UNESCO svjetsku listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara, a zatim je Gracija Škanata ispred Bokeljske mornarice opisao razne situacije u kojima se igra kolo, za koje prilike i svece kada se tradicionalno izvodi ali i o oružju koje proizvodi za potrebe mornarice.
U radu konferencije učestvovali su putem online uključenja Davide Gnola, predsjednik Udruđenja Mediteranskih Pomorskih Muzeja, Saša Srećković, dugogodišnji trener pri UNESCO-u, Mirela Hrovatin, predstavnica Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Iliyana Rousseva, regionalni centar za zaptitu nematerijalnog kulturnog nasljeđa za JI Evropu iz Sofije u ime izvršne direktorice Irene Todorove.
Na sledećoj sesiji moglo se čuti o Paštrovićima – prezentaciji, valorizaciji i istraživanju, izlaganje arheologa Dušana Medina, zatim akademika Siniše Jelušića koji je podstakao prisutne na razmišljanje o sakralnosti i krizi kulture i mogućnosti razvoja turizma, koji bi bio više oduhovljen, te da li je to moguće postići i na koji način, dok smo u istoj sesiji mogli čuti i zanimljivo predavanje o kultovima svetaca koje je predstavila Lucija Đurašković, direktorica JU Muzeji i galerije Budve.
Etnolog-antropolog Ljubica Miličić, kustos u JU Muzeji i galerije Budve govorila je o novoj paradigmi, potrebi za novim muzejom i konceptualizaciji primjene u praksi odnosno u koncipiranju muzeja u praksi i u Crnoj Gori i u pojedinačnim muzejima.
Sledeće izlaganje odnosilo se na maslinarstvo u funkciji turizma na Luštici kroz teorijske i praktične primjere koje je predstavio prof Ilija Moric, gdje je nekada svaka kuća imala svoj mlin. O šetnji odnosno korzou kao nematerijalnoj baštini govorila je prof dr Vesna Vučinić Nešković, koja je zainteresovala učesnike i podstakla više rasprava i razmišljanja o odnosu mještana prema korzou, mjestu stajanja, sjedanja i kretanja, ali i o aspektu prostora.
Naredna sesija postavila je pitanja i razmišljanja o potrebi očuvanja i zaštite vještine gradnje suhozida koju je predstavila arhitekta Marija Nikolić, ali i o problemima zaštite i revitalizacije u svakodnevnom životu stočarstva zaleđa Boke u kontekstu održivog turizma arheologa Željka Starčevića. O ulozi nacionalinh parkova kroz dokumentovane prakse prezentacije i valorizacije elemenata nematerijalnog kulturnog nasljeđa (izrada čunova, razna tradicionalna jela…) govorila je etnolog-antropolog Snežana Vukotić. Dokumenti su prikazali mnoge aktivnosti u prezentaciji baštine, dok su suhozidi predstavljeni u istorijskom kontinuumu i ljepoti forme ove vještine i gradnje formiranja zidova koji su potekli iz narodne prakse.
Prof dr Ljiljana Gavrilović govorila je o današnjim trendovima i uticaju digitalnih igara u obrazovnoj sferi, prije svega mladih a i drugih generacija kojima je bliska gejmerska aktivnost i navela primjere dobre prakse kako se mogu sve aktivnosti upotrijebiti za prenošenje važnih poruka. Iz Muzeja betinske drvene brodogradnje direktorica Kate Šikić Čubrić govorila je o plovidbenoj, pomorskoj materijalnoj i nematerijalnoj baštini, udrugama koje su se povezivale i povezuju se u očuvanju i zaštiti pomorske nematerijalne baštine. O nerazvijenoj ponudi u turizmu koji povezuje pomorstvo, kulturu i turizam kroz botel kao mogućoj novoj turističkoj atrakciji govorila je Sandra Sindik.
Direktorica JU Muzej i galerija Tivat istakla je značaj Konvencije 2003. koja je bazirana na lokalnim zajednicama i očuvanju njihovog identiteta i nedovoljnoj upućenosti na Konvenciju, pa i zaštiti koja doprinosi očuvanju, ali i opreznosti na moguće negativne efekte navodeći primjere pretjerane upotrebe i komercijalizacije. Istakla je i rad na setu uputstava u dijelu nematerijalne kulturne baštine i održivog turizma. Nematerijalna baština treba da bude osnov razvojnih planova kroz sprovođenje kontinuiranog monitoringa i provjere rezultata. Zainteresovanost za konferenciju je bila velika, ali je postavila i pitanje cilja konferencije i ponovnog organizovanja.
Učesnici su istakli da bi sledeću konferenciju trebalo promovisati u lokalnoj zajednici, da budu u publici, jer se radi o njihovim praksama. Promovisati maksimalno da bi što više ljudi iz lokalne zajednice bilo u publici, jer se radi o njihovoj budućnosti i njihovim identitetima.
Strategija je da se sledeća konferencija organizuje u većem prostoru, da se pozovu nastavnici/e, učitelji/ce, vaspitači/ce iz vrtića, folklora i drugih stejkholdera, ustanova i ostalih gradskih službi, udruženja, ali i prijedlog da se konferencija organizuje u otvorenom prostoru i ciljano pozovu ljudi. Akademik Siniša Jelušić je istakao da nam susreti nedostaju i istakao da državni univerzitet nema ključne katedre istorija umjetnosti, etnologija-antropologija… Istakao je da kontinuitet mora da postoji, ali i da će zbornik biti zanimljiv. Primjena praktične realizacije, kako ostvariti kontinuitet i uspostaviti mjeru oko vjerskog turizma ističući da je ovaj segment izuzetno važan za područje Budve i Paštrovića navodeći brojnost crkava i načina komunikacije.
Direktorica JU Muzeji i galerije Budve Lucija Đurašković je istakla da je skup otvorio nove vidike i da je Budva u ovom dijelu nematerijalne kulturne baštine podređena i obavezala se da organizuje nešto slično. Vještina pravljenja određenog kolača spada u nematerijalno i zanimljivo je da se po nekim sastojcima navodeći primjer peraške torte potpuno paralelna našoj torti – zmaj torti ali u obliku na koji se formira je potpuno drugačija iako je recept vrlo sličan istakla je Đurašković. Predlog je dat i na temu gastronomija kao nematerijalno kulturno nasljeđe, jer ima dosta primjera na UNESCO-vom i regionalnom nivou tradicionalnih jela, koja su zaštićena i slična su a svako smatra da je to dio njihove priče, što je teorijski zanimljivo, ali i praktično. Etnolog-antropolog Milica Nikolić je navela primjer da je jedna NVO inicirala zaštitu Fešte od sardele (proces ribolova, soljenja i pripreme jela od sardele) i smatra da je to jedan element koji može da obuhvati više tema iz oblasti Konvencije i zakona ali ističe i volju i zabrinutost lokalne zajednice, koja se boji da će to da nestane. Kako doći do rješenja da se zaštiti, a koje ima potencijal za očuvanje lokalne zajednice ali i za turizam.
Direktorica JU Muzej i galerija Tivat je podsjetila prisutne na značaj uključenja lokalne zajednice, grupe i pojedinaca u Udruženje Mediteranskih Pomorskih Muzeja-AMMM koji podršku pruža i u ovom pravcu, ali i o porodici koja jedri i koja je zbog ljubavi prema jedrenju i moru prisustvovala sesiji o pomorskoj nematerijalnoj kulturnoj baštini.
Arheolog Dušan Medin je istakao da je svaka osoba bitna u procesu organizacije konferencije i izrazio želju da je dobro što imamo dosta kolega koji se zanimaju za naš kraj i Mediteran uopšte, ali i pohvalio podršku Opštine Tivat i Turističke organizacije Tivat. Istakao je značaj baštine valorizacije, prezentacije i predložio da se ide u pravcu multidisciplinarnog pristupa i za ljude javnih politika, hotelijerstva i tradicionalnih disciplina. Bitno je osnaživanje veza i javljanje novih ideja i širok spektar tema, različite perspektive koje dovode do različitih rješenja i boljeg spektra djelovanja, ali i potrebe uključivanja šire zajednice. Lokalna baština, tivatska baština za lokalnu zajednicu koja je po nazivu bliža zajednici, a koncept isti. Svako mjesto može da ima svoju konferenciju i monografiju zaključuje Medin.
Šetnja je izazvala veliku pažnju i istakla značaj korzoa kojim se stanovnici Tivta kreću Pinama, ali nas i podsjetila da je Tivat šire područje zaštićene zone Boke Kotorske. Korzo i šetnja je priča koja nije od lokalnog značaja već nacionalnog i šta dalje sa tim kad bi se zaštitilo bila su jedna od pitanja učesnika, te da bi zaštita doprinijela boljoj vidljivosti i popularizaciji kroz vraćanje nekim dobrim praksama je bio jedan od odgovora. Etnolog-antropolog, prof dr Ljiljana Gavrilović mišljenja je bila da je održivost moguća samo ako se društvo ne mijenja drastično ili ako ima ekonomsku vrijednost. Može da ima ekonomsku vrijednost onih koji se nalaze u toj zoni i formiraju se objekti u toj zoni, ali sa ograničenjima. Cijela struktura zajednice je promijenjena, tako da ono što je nekad bila šetnja ne može da bude više, ali može da postoji ritualni izlazak u šetnju. Nekad su ljudi dobijali informacije na korzou, a danas se sastaju da razmijene mišljenja, da piju kafu, ali i koliko je šetnja zdrava i promoviše stil zdravog života.
Akademik Siniša Jelušić istakao je koliko je šetnja u diferencijalnom smislu specifična za ove prostore s obzirom da ako nešto nije diferencija specifika našeg prostora, koliko ona ima ubjedljivosti u afirmaciji s obzirom da se ona javlja u mnogim drugim prostorima. Postoje određene karakteristike korzoa koje su univerzalne na određenom nivou kad govorimo o klasičnom korzou i transformisanom korzou (kružna šetnja, mjesta stajanja, mjesta sastajanja) trase koje su poznate i vrijednosti prostora, tih segmenata prostora i njihovo prepoznavanje od strane učesnika. Samo učesnici znaju šta se tu dešava i kome je namijenjen koji prostor. Prof dr Vesna Vučinić Nešković koja se već duži niz godina bavi temom korzoa i začetnik je urbane antropologije istakla je univerzalne karakteristike korzoa, ali i da svaki korzo ima svoje specifičnosti. Svaki korzo je identitetska priča lokalne zajednice na osnovu koje se može tražiti zaštita pa čak i na nivou Mediterana a svaka lokalna zajednica doživljava korzo kao svoje i svaka priča govori o identitetu svoje zajednice i može da bude zaštićena kao što je Mediteranska dijeta sa različitostima koje obilježavaju svaku zajednicu kao prijedlog dala je prof dr Ljiljana Gavrilović. Svaki lokalni korzo je specifičan. Negdje obuhvata i park, negdje nekoliko ulica, arhitekruta koja ga okružuje koji stvara arhitektonsko urbanistički ambijent koji se na jedan način doživljava od strane učesnika. O društvenim grupama koje se razlikuju po generacijama, društvenom sloju, pripadnosti etničkoj i religioznoj grupi. Sve te grupe su prisutne ali na različite načine u gradu. Korzo je dinamična stvar i neformalna društvena institucija navela je prof dr Vučinić Nešković. Budva je imala slikare i sam trg se zove trg od slikara a danas nema nijednog navodi Đurašković. Šetnja nije prepoznata kao element nematerijalne kulturne baštine, ali se kao zaljučak konferencije izveo da vrlo jeste.
I za kraj direktorica JU Muzej i galerija Tivat navela je potrebu učešća u EU projektima koji podržavaju edukaciju odnosno učenje i prenošenje znanja i vještina budućim generacijama radi održivosti elemenata nematerijalnog kulturnog nasljeđa.
Učesnici konferencije prisustvovali su zvaničnom otvaranju Festivala vjetra, ali i zahvaljujući upravnom odboru Festivala uživali u vožnji tivatskim zalivom. JU Muzej i galerija Tivat u svom radu prepoznaje saradnju sa pojedincima, grupama i lokalnom zajednicom, te su konferencija i naredne aktivnosti muzeja tokom maja dio šireg okvira Festivala vjetra.
Živo nasljeđe-živa zajednica!
