Multimedijalna umjetnica Ana Bulatović prvi put izlaže u Kotoru
Izložbom „Albeta duše“ u čijoj su postavci 12 slika rađenih u maniru apstraktne umjetnosti, akademska umjetnica Ana Bulatović, članica Udruženja likovnih umjetnika Tivta, predstavlja svoj stvaralački opus likovnoj publici u Kotoru, u Gradskoj galeriji. Podsjećajući na riječi Aninog profesora – akademskog slikara Branka Mrdaka, koji je izjavio da se „Ana s lakoćom poigrava površinom, linijom, mrljom, svim likovnim elementima koji čine jedno djelo“, da „kolorit odiše primorskom toplinom i ljepotom, duhom same umjetnice“, te da Anini „radovi pozivaju na radost i buđenje nečeg novog i ljepšeg, na albetu duše“, istaknuta novinarka i slikarka Vitka Vujnović je, otvarajući izložbu, nadahnuto dodala da ovi radovi „pozivaju i na albetu svih Aninih i naših ljubavi“. Poželjela je autorki „široke drumove, srećna putovanja i sigurno bokeško pristanište“.
– Boka je dom, koji god grad je otvorio vrata za mene, osjećam se kao kod kuće, u ovom slučaju to je Kotor, čijim domaćinima sam neizmjerno zahvalna. Od samog početka imam fantastičnu komunikaciju sa kolektivom Gradske galerije, sa tolikom smo lakoćom sve dogovorili, organizovali, osmislili postavku… Izložba „Albeta (svitanje) duše“ je prikazana 25. aprila u galeriji KIC „Budo Tomović“ u Podgorici, a sad sam „sišla kući“ i predstavljam se domaćoj publici, kaže autorka za Bokanews.
Pri radu kombinovanom tehnikom, objašnjava nam, koristi razne boje – od akrila, tempere, preko emajla za drvo i metal, do „zlatnih niti“ specijalnih boja, kojima su protkani skoro svi njeni radovi, a na nekima majstorski aplicira komade zgužvane tkanine, papira… Koja god nijansa joj se dopadne, Ana je primjenjuje u svojim kreacijama, „dokle god one mogu da funkcionišu zajedno“. Kombinacija vrsta boja i sam spektar kolorita na Aninim slikama zahvalni su materijal za izazovnu temu kakva je „Svitanje duše“. Nešto što je spiritualno, neuhvatljivo, nevidljivo, izuzetno suptilno i nedefinisano, ona je „materijalizovala“ svojim apstraktnim likovnim izrazom. Jeste neuhvatljivo, slaže se Ana, ali je vrlo moguće da se osjeti, dodaje.
-Izazov je oslikavati dušu u nekim segmentima, ali u suštini, taj proces prirodno teče iz mene. Svitanje, rađanje samo po sebi, obiluje bojama, u kom god smislu da gledamo to „rađanje“. Bogatstvo boja mi mnogo znači, s obzirom da je i moja duša „šarena“, koliko sam do sada uspjela sebe da upoznam. Nadam se da sam uspjela da taj doživljaj duše slikom prenesem na one koji posmatraju. Sviđa mi se to što vidim to na platnu, znači da mi se dopada i ono što vidim unutar sebe, kaže Bulatović i dodaje da je pojam duše univerzalan, te da svako na njenim slikama može da prepozna dio svoga sopstva. „To i jeste bit – da neko prepozna sebe u nekoj od slika“, potvrđuje umjetnica.
Apstrakcija je definitivno stil koji je izabrala, način otvaranja svoje duše i bića, način na koji pokazuje sebi i drugima kako vizuelno izgleda njena nutrina. Za svoje slikarstvo kaže da je djetinje instiktivno: „To osluškivanje mog unutrašnjeg djeteta, prenošenje njegovih misli, osjećanja i emocija na platno je moj cilj. Kroz apstraktno slikarstvo istražujem sebe, a ujedno i generalnu ljudsku podsvijest, koja nagonski izlazi na površinu iz beskrajnog ambisa koji čini simbiozu ljudske duše i tijela“, zapisala je Ana u katalogu.
Planira da se nakon male izlagačke pauze predstavi i publici u gradu svog djetinjstva- Herceg Novom.
Ana Bulatović je rođena u Dubrovniku, maturirala je na SLŠ „Petar Lubarda“ Cetinje, upisala grafički dizajn na „Megatrendu“ u Beogradu, a diplomirala slikarstvo i instalaciju na akademiji u Stavangeru u Norveškoj.
Naslijeđe i nadogradnja
Svoj likovni senzibilitet oblikovala je uz roditelje- oca pok. Zorana Bulatovića, akademskog grafičara i majku Dubravku Bulatović, etnološkinju, koja je i ovoga puta bila njena dragocjena podrška.
-Odrasla sam i obrazovala sam se u kulturnim ustanovama – Galeriji „Josip Bepo Benković“, koju je moja majka vodila 16 godina, kao i Zavičajni muzej u Herceg Novom. Prateći brojne postavke još kao dijete sam naišla na jednu apstrakciju koja mi je „progovorila“, ona je ta koja mi je odredila medijum, način umjetničkog izražavanja. Takođe, tata je ostvario veliki uticaj na moj put, ljudi ga i dalje rado pominju, njegovi radovi žive. Mogla bih zapravo u budućnosti da se posvetim nekom otvaranju izložbe njegovih radova- bila bi to treća „post mortem“ izložba. Ostavio je veliki opus za sobom, tako da treba to posložiti, odabrati…najavila je Ana Bulatović.
/M.D.Popović/
