Upućeni kažu da je ulov ribe smanjen za više od 40 posto. Evropa neprestano sprema nove mjere kako bi smanjila ribolovni napor, ali i samu flotu koju, primjerice, u Dalmaciji čini oko 300 brodova, uglavnom manjih.
Za slanje brodova u rezalište uz odštetu, jednu od tih mjera, sve više je zainteresiranih koji time mogu promijeniti djelatnost ili odustati od kruha sa sedam kora, jer mnogi životare, koćari najviše. Gorivo je preskupo, održavanje broda i isplata plaća zaposlenima pravo je umijeće, a ribe sve manje.
Nedavno smo imali na snazi lovostaje za srdelu i drugu malu plavu ribu, pa kad se sve zbroji i oduzme, pitanje je koliko se uopće isplati ostati u ribarstvu.
– Bilo bi najlakše uteć iz svega, ali netko mora ostati! Ribarima se nude razna rješenja kako napustiti obrt, poput uništavanja broda ili okretanju nečem drugom, primjerice turizmu, ali budemo li srušili cijelu flotu, šta će sutra naša djeca?! Hoće li jesti ribu iz Alžira, Tunisa ili odakle već, jer zna se da danas najviše profitiraju veliki uvoznici? Mi još imamo taj privilegij – frišku ribu za stolom.
Svi govore da ribarstvo ide nizbrdo, ali ja i dalje vjerujem da posao mora krenuti naprijed. Evo, nakon četiri godine vraćam u pogon jedan od moja dva broda koji je bio na “čekanju” zbog skupoga goriva. Uz koću “Mali Zlatko” imam i “Dišpet”. Znate zašto “dišpet”? Jer sve ovo radim doslovce iz dišpeta! Kada svi napuštaju ribarstvo, ja ću opet krenuti s poslom svim silama – odlučan je Antonio Šunjić, predsjednik Ceha za ribarstvo, akvakulturu i poljoprivredu pri Udruženju obrtnika Split.
Susreli smo se s njim u ribarskoj luci Brižine kada su nepovoljne vremenske prilike privezale brodove. Naš sugovornik, poput ostalih ribara, ne izlazi na more samo po ekstremnim uvjetima.
– Klima ne utječe na nas ribare, jer smo šempje i flegme i idemo na more i po kiši i po ledu. Samo ne kad je veliko more. Problem je u ribi. Evo, u Jabučkoj kotlini temperatura se na dubini od 220 metra povisila za šest stupnjeva. Nastao je problem jer je, primjerice, škamp pobjegao, zakopao se negdje, a pojavila se kozica koja voli toplije terene.
Hoće li se škamp vratiti, tko zna?! Kažu da je početkom devedesetih bila slična situacija, riba je nestala, pa se opet vratila. Vjerujem da će se opet riba vratiti, kao i da će ribarstvo ići nabolje. Pa i plivarice su prije pet godina jedva preživljavale, pa se sad stanje popravilo – optimističan je cehovski čelnik, priznajući ipak da se nikad manje nije lovilo, ali pozdravlja aktualne mjere koje bi trebale biti poticaj onima koji ostaju u ribarstvu, kao i lovostaje jer se njima riblji fond obnavlja.
Mnogi ribari zagrintat će na mnogo toga što EU servira, na birokraciju najviše. Novi pravilnici donijeli su im dodatnog posla, pa jedan dan ribolova povlači za sobom tri dana papirologije. E sad, kako starom ribaru objasniti da mora ispisati romane o izlasku na more. Stoga ne čudi što će Obrtnička komora organizirati radionice za ljude od mora kako bi ih podučila novim EU-ovim zahtjevima.
– S jedne strane postoje zakoni koje moramo poštovati. Uostalom, pravilnici se donose temeljem znanstvenih dokaza, o čemu vam mogu najviše govoriti stručnjaci s Instituta za oceanografiju i ribarstvo koji su puno napravili oko lobiranja za naše interese.
S druge strane, imate našeg čovjeka, ribara koji će reći da smo sami po sebi mjera jer smo Dalmatinci, puni dišpeta i imamo svoje ja, svoju tradiciju i svoj ponos. U ovom sam poslu otkad znam za sebe, kao i moja obitelj. Kad sam naučio obrisati nos, dobio san timun u ruke.
Da se opet rodim, ponovno bih bio to što jesam. Koliko god zna biti težak ovaj posao, jednom kad ti uđe po kožu, ostaje cijeli život. To je jedna vrsta natjecanja, neizvjesnost kad vučeš mrežu, radiš kaladu u šest uri i nikad ne znaš šta ćeš izvaditi, oćeš li išta izvadit, je li ovaj uvatija bolje od tebe ili ti od njega… Istina, prije se s brodom od 15 metara živjelo bolje nego danas s onim od 30 metara. Ali vremena su se promijenila. Vjerujem da ćemo isplivati iz problema, da će ići nabolje, mora – uvjeren je 40-godišnji ribar.
