Lutke su čarobni most između stvarnosti i mašte, nerazdvojni pratitelji djece dok rastu, a Slavka Vujičić iz Herceg Novog pomaže najmlađima da tkaju sopstvene priče. Već četiri decenije, ona stvara čarobne krpene likove koji prizivaju osmjehe na dječja lica.
Sve je počelo kada su njene kćerke bile male i kada je htjela da ih obraduje, a one su bile i prvi svjedoci njenog umijeća.
Majmunčići sa veselim grimasama, uskršnje zeke, lutke Šašavica , Gizela Francuskinja s izraženom elegancijom, kćerka Srijeda iz porodice Adams – svi oživljavaju pod njezinim vještim prstima. Njihova duša, prošarana nitima ljubavi, čini ih posebnima. Iako je svijet prepun modernih igračaka od raznih materijala, djeca i dalje biraju Slavkine kreacije. Tajna leži u duši koju svaka lutka nosi, u priči koju ona šapuće djetetu.
“Sav materijal, a riječ je o prirodnim materijalima, potreban da napravim lutku nalazim kod nas i to nije nikakav problem , kaže Slavka i objašnjava da tkaninu prije nego što počne da modelira lutku, opere. “Na taj način “oslobodim” ih od onih, često neobičnih mirisa, a na neki način su i sigurnije za djecu. Osim tkanina za izradu lutki koristim, vunicu, konac za vez, dugmad , a za punjenje vunu, pamuk ali I nove materijale koji se stavljaju u jastuke”, objašnjava Slavka. Za izradu jedne lutke u prosjeku, Slavi trebaju dva dana . Sve njene lutke moraju da imaju gaćice i nikada ne slika lutke koje nemaju završeno lice.
Krpene lutke mogu biti korisne za razvoj dječje mašte, kreativnosti i socijalnih vještina. Djeca često koriste krpene lutke u igri uloga, što im pomaže u razumijevanju svijeta oko sebe i u učenju socijalnih interakcija.
Djeca su od pamtivjeka imala igračke
Krpene igračke imaju dugu istoriju koja seže unazad hiljadama godina. Prve poznate krpene igračke potiču iz drevnog Egipta i antičke Grčke. U to vrijeme su ručno izrađivane od tkanina i punjene slamom, piljevinom ili drugim materijalima koji su bili dostupni. Ove igračke su obično predstavljale životinje i bile su popularne među djecom.
U 19. vijeku, industrijska revolucija je omogućila masovnu proizvodnju krpene igračke. Tada su se počele koristiti mašine za šivenje, što je olakšalo proizvodnju većeg broja igračaka. Krpene lutke su postale dostupnije i šire rasprostranjene među djecom.
Mnoge kulture imaju svoje tradicionalne krpene lutke koje su povezane s njihovom poviješću, mitologijom ili obredima.Naprimjer , japanske kokeshi lutke, indijanske lutke kachina ili ruska Babuška.
Lutke su dugo bile namenjene samo djevojčicama, a pedesetih godina prošlog vijeka pojavljuju se i one za dječake koje predstavljaju akcione junake -najčešće heroje iz stripova i filmova.
Najpoznatija lutka na svijetu svakako je Barbika, model iz kolekcije rađene 1959 godine na aukciji je postigao cijenu od 302.500 dolara. Ipak, vrijednost lutke se ne mjeri njenom cijenom već srećom koju donosi .
Bez obzira na oblik, veličinu ili cijenu, lutke su poput čuvara djetinjstva. One su prošle kroz vijekove, mijenjale svoj lik, odjeću i materijale, ali su uvijek ostale vjerne svojoj svrsi – donijeti radost i maštovito putovanje u svijet koji odrasli možda ne vide.
Bolnica za lutke
U Lisabonu već dva vijeka postoji i Bolnica za lutke. Lutke imaju svaka svoj “bolnički karton”, a vješte ruke majstora vraćaju im oči, ruke, kosu… Klijenti su “muzeji i kolekcionari, a ponajviše privatne osobe koje su sentimentalno vezale za te predmete.
Osnovana je 1830 godine i danas je turistička atrakcija glavnog grada Portugala. Na oporavak ovde stižu lutke iz svih djelova svijeta a društvo im pravi i zvjerinjak plišanih igračaka.
“Bolnicu” je osnovala Karlota da Silva Luš koja se bavila proizvodnjom krpenih lutaka sjedeći pred svojom prodavnicom ljekovitog bilja, na trgu Praka da Figueri, gde je tada bila otvorena pijaca.
Slavkini likovi postaju neizbrisiv dio djetinjstva mnoge djece. Njena radionica je čarobno mjesto gdje se snovi prepliću sa stvarnošću, gdje se lutke rađaju s osjećajem i dušom, čineći ih vječno živima u srcima onih koji ih vole.
/S.Kosić/
