Proglašenjem pobjednika i dodjelom nagrada, večeras se završava 37. Filmski festival – Montenegro film festival Herceg Novi.
Izbor dokumentarnih filmova koji se prikazuju na Filmskom festivalu je jedno veliko traganje tokom cijele godine i pripreme za naredni festival počinju kada se prethodni festival završi. Tako je napravljen izbor i za 27 dokumentarnih filmova koje je publika imala priliku da vidi u dvorištu Kuće Iva Andrića u pet festivalskih dana Montenegro film festivala u Herceg Novom.
Selektor dokumentarnog dijela festivala je Vladimir Perović, reditelj brojnih dokumentarnih filmova, profesor dokumentarnog filma na FDU na Cetinju, BK univerzitetu i asistent na tom predmetu na FDU u Beogradu. Dobitnik brojnih nagrada i priznanja za filmsku umjetnost. Traganje za dokumentarnim filmovima koji će se naći na narednom festivalu 2025.godine Perović će početi od septembra.
Za novim dokumentarnim filmovima tragao je na festivalima po bijelom svijetu, po njihovim sajtovima, na neke festivale je odlazio i na njima odabrao filmove, dok su neka ostvarenja preporučili njegovi prijatelji koji putuju i to je taj tehnički dio posla, a kriterijum je, naravno, prije svega kvalitet. I na ovom Filmskom festivalu Montenegro film Herceg Novi 2024. izdvojilo se nekoliko dokumentarnih filmskih ostvarenja.
-Za mene se izdvaja barem polovina, ali nekoliko ću izdvojiti, intrigantni rumunski film, jedna mala porodična saga, nad smrću najstarijeg člana porodice, nad odrom okupljaju se ostali i imamo jednu često apsurdističku situaciju koja je često i komična, dakle, tu praktično niko suzu ne pusti, ali to nije bezdušnost, to je jedna šira priča o svima nama. Onda imamao fantastičnu priču iz Švedske, „Male tajne velikih ljudi“, u kojoj vidite samo dvoje ljudi naizmjenično u nekoj ustanovi koja brine o djeci koja imaju slobodan pristup da se telefonom jave i požale na nešto i preko lica ovih ljudi, muškarca i žene, a da ne vidite nijedno dječje lice, vi saznate sve muke koje ih opsjedaju. Ne saznate njihova imena, ne saznate do kraja konkretan problem, ali upravo to što ostaje neizrečeno čini filmsko kazivanje mnogo ljepšim. Ili divan iranski film, ja sam inače fan iranskih filmova, o jednom drvodjelji koji negdje u bestragiji iranskog Kurdistana pravi drvene noge od običnih debala drveta koje negdje skreše u šumi, za invalide, jer je mnogo ljudi tamo stradalo od mina, da bismo pred sam kraj filma otkrili da i on nosi takvu jednu nogu. To je jedna divna, humana topla ljudska priča kakve Iranci znaju da prave i eto, izdvojio sam tri filma.
Reditelj Vladimir Perović brojnim generacijama na FDU u Beogradu, BK univerzitetu u Beogradu i FDU na Cetinju predavao je dokumentarni film, ove godine na festivalu među filmskim autorima nije bilo njegovih studenata.
-Ove godine nema mojih studenata, inače ih obično ima. Tu je crnogorski predstavnik, mladi producent Miljan Vučelić koji se okušao i kao reditelj i taj njegov debi „Doline“bio je vrlo uspješan. Film se bavi tradicionalnim uzgojem duvana u našim krševitim predjelima, konkretno u Lješanskoj nahiji i tu je napravljena jedna lijepa priča koja mnoge uvodi u taj svijet o kome nisu imali nikakvu ideju, navodi Perović.
Kao reditelj sa višegodišnjim iskustvom i jedan od vrsnih stručnjaka za dokumentarni film Perović ukazuje na neke nove trendove u dokumentarnim filmovima u poslednje vrijeme.
– To i neko ko se samo i površno bavi dokumentarcem mora da primjeti. Dokumentarni film je trenutno u takvom razvoju i takvom zamahu kakav zaista nijedna druga oblast nema. Jedino recimo digitalna oblast ima prednost u tom smislu. Šta se sve novo dešava da ne pričam i u tom novom finansiranju, povećanom broju televizija koje ulaze u produkciju tih filmova i prikazuju kupljene filmove, u ogromnom broju fondova koji to podržavaju i ogromnom broju festivala koji raste stalno imate i primjenu novih tehnologija pri proizvodnji filmova, a imate i razvoj kreativni u tom smislu da smo danas došli do nečega što se zove hibridni film gdje se kombinuju žanrovi, modovi, tehnike, sve vrste postupaka, tehnologije i rezultati za puriste nikako ne mogu da budu odredivi kao kratki igrani, kratki dokumentarni, kratki eksperimentalni , kratki animirani ili dugi, nego je to mješavina svega toga na jedan dobar način. Suština je da se život, stvarnost, vrijeme, čovjek misle kroz pokretne slike na kreativan način, smatra Perović.
On smatra da su dokumentarni filmovi jako važni. Oni pružaju dubok uvid u stvarne događaje i društvene teme, podstičući svijest i promjene kroz autentične priče
-Dokumentarni filmovi su izuzetno bitni. Oduvjek su bili, jer, na prvi pogled oni su čisto slikanje života, ali ako su samo slikanje života to je premalo. Pošto se dokumentarac razvio do jedne divne dimenzije koju mogu nazvati mišljenjem života, pri čemu to nije donošenje konačlnih zaključaka nego je to jedno promišljanje kojim nudite gledaocima naputke kako da oni usmjere svoje misli, dakle pošto se to desilo, mislim da je dokumentarac zaista dostigao onako visoke razine umjetnosti, kaže Perović.
Budućnost dokumentarnog filma obećava da će biti još raznovrsnija i dostupnija zahvaljujući napretku tehnologije i digitalnih platformi, što omogućava pričanje autentičnih priča iz različitih perspektiva.
-Dokumentarni filmovi imaju veliku budućnost. Kao što je bilo neko razmatranje da li će televizija umrijeti, da li će radio umrijeti zbog televizije koja se integriše u sve od telefona do kompjutera i tako dalje, ispostavilo se da je radio najopstojiviji, da on preživljava, iz mnogo razloga, da sada ne objašnjavam, tako isto mislim da dokumentarac ima veliku šansu da opstane. Vi vidite u igranom filmu smjenjuju se trendovi, idu mega produkcije, idu Marvelovi svjetovi izmaštani, rade se blokbasteri kojima je jedini cilj da zarade, a ne da se iskreno bave stvarnošću, životom i td, dokumentarac čak i kad ide u imaginaciju, on od stvarnosti ne bježi i to ostaje kao prepoznatljiv znak gledaocima. Oni slijede taj trag i u tom prostoru nalaze sebe. Dokumentarac nikada nije samo slika te jedne konkretne stvarnosti i tog čovjeka, tog vremena, te kuće, tog načina razmišljanja, tog jezika, tog načina odjevanja, tih mentaliteta, nego je uvjek nešto što u nama izaziva potrebu da promišljamo iz sebe i svoju okolinu i ta neka fantastična univerzalnost dokumentarca je jedan od mnog razloga koji mu garantuju dugovjekost, kaže Perović.
Za ljude koji stvaraju dokumentarne filmske priče, Perović savjetuje da kad pristupaju ljudima budu to što jesu, da budu čisti i iskreni.
-Ne zamajavaju ljude. Ne morate do kraja da im objasnite šta i kako vi sagledavate stvarnost, ali je cilj da nikad njihovo povjerenje ne iznevjerite. Prva stepenica sticanje stvarnosti je sticanje povjerenja onih ljudi sa kojima ćete raditi, sa kojima ćete biti pred kamerom, onda biti okrenut životu i stvarnosti oko sebe, biti angažovan kad treba, ne na banalan način koji znači pobunu i izlazak na ulice, što nekada i nije banalno, ali hoću da kažem to je fizički pristup. Prosto, mi smo u jednom duhovnom polju u kome neke tanane slike mogu da djeluju na ljude mnogo snažnije nego gomila ispraznih riječi i makako bombastičnih riječi koje smo mnogo puta čuli, savjetuje Perović budućim rediteljima dokumentarnih priča.
/LJ.V./
