Tradicionalna jesenska izložba gljiva na riječkom Korzu, u organizaciji gljivarske udruge Ožujka iz Rijeke, bila bi kao i sve dosadašnje da se nije pojavila zanimljiva gljiva s otoka Ilovika – ilovički smrčak Morchella galilaea koji je umjesto na proljeće, odlučio izrasti – u jesen, te se otvorila zanimljiva tema »gljivarskog turizma«.
Naime, kako se moglo čuti od iskusnih primorsko-goranskih gljivara, strancima je zanimljivo – a nekima i unosno – branje gljiva po našim šumama i proplancima.
Dolaze tako autobusima s jeseni u naše krajeve gljivari-amateri kojima je to hobi, ali sve su brojniji i profesionalci koji stižu specijalnim hladnjačama i sušionicama, pustoše naše šume i odmah pobrane gljive suše u vozilima. Ima, kažu nam domaći gljivari, i onih snalažljivijih koji dolaze osobnim automobilima ili autobusima pa u apartmanima i hotelima postavljaju uređaje za sušenje gljiva.
– Tako imaju besplatnu struju i dodatno uštede pa svoje šumske izlete pretvaraju u unosan biznis i put u Hrvatsku na branje šumskih plodova, ne samo da im je besplatan, već na njemu i zarade, kažu gljivari Novom listu.
Nije im dodatni trošak niti dozvola za branje jer je ona za sve plodove, pa tako i gljive, u šumama kojima gospodare Hrvatske šume besplatna i do nje je jednostavno doći putem web aplikacija objavljene na portalu tvrtke. Takva se dozvola za osobne potrebe izrađuje za tekuću godinu i vrijedi do zadnjeg dana godine kada je izdana. Potrebno je samo odabrati upravu šuma podružnice na čijem se području skupljaju, a zatim se odabiru zakonom dostupni plodovi za sakupljanje. »Dostupni plodovi« su svi oni koji nisu strogo zaštićene vrste definirane posebnim pravilnikom. Za svaku je podružnicu potrebno napraviti novu dozvolu, a lista proizvoda koji se nalaze na dozvoli može se nadopunjavati. Kada je o gljivama riječ, iz mogućnosti branja isključeni su – tartufi. Važno je reći da je dozvolu uvijek potrebno imati kod sebe, i to isprintanu, te se mora pokazati službenoj osobi ako je ona zatraži. Sve što se ubere mora biti za osobne potrebe i ne smije se odnijeti na tržnicu, odnosno prodavati.
Ova dozvola Hrvatskih šuma vrijedi isključivo za šume i šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kojim gospodare Hrvatske šume, a za sakupljanje plodova na privatnim zemljištima treba zatražiti dozvolu vlasnika.
No, vratimo se izložbi na Korzu na kojemu su članovi gljivarske udruge Ožujka izložili čak 129 vrsta gljiva nađenih u Istri, Klani, Gorskom kotaru i na Krku, te već spomenutom Iloviku. Gljive nisu izložene »samo tako« jer se uz svaku nalazi oznaka s nazivom, ali i najvažnijim znakom – je li otrovna, nejestiva, jestiva ili zaštićena. Na ovoj izložbi puno je bilo jestivih gljiva, no isto tako i otrovnih, nejestivih i drvenastih te dvije – smrtno otrovne. Građani su se tako uživo mogli upoznati s otrovnom muharom nađenom u Istri, jestivim vrganjima, njih više vrsta, ali i primjercima jestive slinavke, jestive žuto-crvene vitezovke, jestive jelenske krovnjače i ledenjače te još puno zanimljivih jestivih vrsta. Ali, opreza nikada dosta.
– Zato ne konzumirati, dok se ne uvjerite u potpunosti o kakvoj je gljivi riječ, kažu članovi gljivarske udruge Ožujka koja kao neprofitabilna udruga od 1985. godine povezuje ljude i institucije s interesom za mikologiju, gljivarstvo i ekologiju, a ima važnu ulogu u zaštiti prirode te edukaciji. Na Korzu su, uz odrasle, malo starije građane, upravo djeca bila ta koja su pokazivala velik interes za brojne vrste gljiva.
