Romani o Jefimiji Minje Marđonović koji su predstavljeni u Kotoru su putopisni, politički, buntovni i feministički
Autorka je čitaocima ponudila alternativni pristup lično-političkom životu jedne žene, od seksualne slobode, preko emocionalne emancipacije, do borbe za pravo na sopstveno tijelo.
“Onoliko koliko je roman politički toliko je i lični. Jefimija je moja ideja, moja imaginacija, fascinacija, moj alter ego, moja neodvojivost. Nema tog lika iz romana koji nije personifikacija bar jednog djelića one-onog, koja-koji taj lik i piše, kaže za Boka News Minja Marđonović, autorka romana “Jefimija, žena koja čeka” i “Jefimija, žena koja neće”, koji su nedavno predstavljeni u kotorskom Kulturnom centru.
Romani su putopisni, politički, buntovni i feministički, a Jefimija iz prvog i ova iz drugog romana “povezane su logikom života”. Kako nam autorka objašnjava, “u prvom romanu – Jefimiji koja čeka, njen život počinje, dok se u nastavku, u kom neće, taj započeti život nepredvidivo nastavlja”.
Ime glavnoj junakinji je dala po monahinji Jefimiji, Jeleni Mrnjavčević, koja je bila supruga srpskog despota Uglješe Mrnjavčevića, ali i prva srpska pjesnikinja, jedna od prvih u Evropi. Jefimije u romanima Minje Marđonović ima “u čekanju ljubavi i odbijanju patrijarhata”.
Prvi roman opisuje potragu za ljubavlju i samorealizacijom glavne junakinje, pjesnikinje i feministkinje Jefimije, koja ostavljena, nesrećna i trudna, nakon povrtaka s Balija pokušava da spase sebe samu. U drugom romanu autorka se bavi temom mentalnog zdravlja, kao i slobodom izbora žene/majke. Otvarajući pitanja ženskog tijela, moranja i htjenja kao najvažnijih lično-političkih pitanja heteroseksualne žene u višedimenzionalnom patrijarhatu, Marđonović je čitaocima ponudila alternativni pristup lično-političkom životu jedne žene.
-Od seksualne slobode, preko emocionalne emancipacije, do borbe za pravo na sopstveno telo, ističe autorka za Boka News.
Sa promocije
U razgovoru koji je sa njom u maloj Sali Kulturnog centra “Nikola Đurković” vodila Tamara Marković, novinarka iz Bara, pored tragalačke teme o ljubavi, govorilo se o prijateljstvu- sestrinstvu i njegovom političkom konceptu, o feminizmu, o odnosu prema majci, koji je tačka poveznica glavne junakinje i autorke, o mentalnom zdravlju, o ljekovitosti pisanja, te se u interakciji sa prisutnima došlo do ocjene da su Minjini romani podjednako prijemčivi i ženama i muškarcima.
Na terapiju se ide zbog života
-Bez bistre glave nema vitalnog tijela. Čuvati glavu na ramenima znači činiti sve da vrat ne pukne od glave teže od tuča. Na terapiju se ide zbog života, kako navodim u svom drugom romanju “Jefimija, žena koja neće,” jeste zapravo apel da svi počnemo ili nastavimo neprestano brinuti o svom mentalnom zdravlju, poručuje autorka.
Suočena sa nedostatkom izdavača za knjige koje nose “ženski pečat”, Minja Marđonović je sama objavila svoja djela i to pod pseudonimom “@100GLAVA”.
Izdavačka promocija ženskog pisma
-Ženskog pisma neće biti bez ženskog izdavaštva, kog nažalost baš ni nema. Zato svoje knjige izdajem sama i u toj neprestanoj borbi zasigurno verujem da će biit ono što biti ne može, i da će moja malena zamisao najzad krenuti u izdavačku promociju ženskog pisma, kaže Marđonović za BN.
U pripremi je i treći roman, nastavak priče o Jefimiji, a u međuvremenu Minja planira promocije romana u Novom Sadu, Sarajevu, njenom rodnom Mostaru, ali ima namjeru i da ponovi susret sa publikom u Podgorici i Beogradu.
Minja Marđonović je diplomirala politikologiju na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, a na Studijama roda masterirala kulturologiju kritikom Institucije braka iz perspektive slobodne ljubavi, oslanjajući se pritom na anarhističke eseje Eme Goldman, čuvene feministkinje dvadesetog vijeka.
Doktorantkinja je kulturologije na matičnom fakultetu, s idejom da istraživački preispita konstrukciju heteroseksualne ljubavi XIX vijeka. Prvi naučno–istraživački rad koji je objavila je “Feministički koncept slobodne ljubavi: Ema Goldman”.
Sa promocije
Detabuizacija ženske seksualnosti
– Kada govorimo o drugoj polovini XIX i početku XX vijeka, jedan od najvažnijih političkih feminističkih zahtjeva je seksualna i emocionalna emancipacija žena. Sa druge strane, nije svojstveno da ženski autori pišu otvoreno o tom erotskom plesu, prije svega žena ali i muškaraca. Dok sam pisala, sebi sam zadala zadatak da pobjegnem i otrgnem se od autocenzure, da se ne plašim opisati vođenje ljubavi onako kako se dešava u našim sobama. To je upravo detabuizacija ženske seksualnosti koja je kroz istoriju bila sputavana, gušena, zabranjivana i nije bila dozvoljena da se u svojoj ekspresiji pokaže kakva jeste. Ona se uistinu nimalo ne razlikuje od muške u ljudskom, antropološkom smislu, ali se razlikuje u odnusu društva prema ženskom tijelu i prema muškom tijelu. Muško tijelo je rođeno i predodređeno da bude slobodno, dok je žensko kroz te sputavanosti i zabrane stvoreno i predodređeno da se stidi, srami i da se o tome ne govori, a kamoli promišlja i piše, kazala je Marđonović na promociji u Kotoru.
