„Prirodu treba poštovati maksimalno, niko ne može protiv nje: ako je ne poštuješ, onda ti loše vrati, ako je poštuješ- uživaš u njenim blagodetima. Trudimo se da budemo kompaktna grupa, da idemo svi zajedno i da pomažemo jedni drugima“, kaže vodič Vuk Krgović
Vitki krševiti masiv Prutaš visok 2393 mnv bio je izazov za osamnaestoro planinara i planinarki, članova i prijatelja Planinarskog kluba „Vjeverica“, koji su u subotu, 2. novembra imali fantastičnu priliku da uživaju u pogledu sa jednog od najljepših vrhova na velelepnom Durmitoru. Do vrha, uzdignutog iznad Škrčkih jezera, došli su kroz Škrčko Ždrijelo, stazom preko Balje grede i dalje okomitim kamenim grebenom, oivičenim strmom liticom, gdje su isprobali i svoje alpinističke vještine i trenirali odvažni planinarski duh. Na usponu gdje ponestaje vazduha, noge bole, a ruksak biva sve teži, testirali su i drugarstvo, solidarnost, kao i osjećaj pripadnosti maloj zajednici zaljubljenika u ljepote prirode Crne Gore i Planete Zemlje uopšte. Kako to skoro uvijek na ovim stazama biva, i ovoga puta koloni planinara pridružio se jedan zalutali pas, koji je zajedno sa njima izašao sve do vrha i vratio se nazad do početne tačke – u Dobri do.
Miroslav Došljak iz Budve, nakon pauze od preko dvadeset godina, prvi put je na planinarenju i to po nagovoru prijatelja Dragana Kovača iz Tivta, člana PK Vjeverica.
-Oduševljen sam netaknutom prirodom Durmitora, najviše mi se dopada ambijent, koji samo Majka priroda može da stvori. Zahvaljujem članovima kluba na pozitivnom odnosu i vodiču Vuku, izuzetno sam zadovoljan i nastaviću da sarađujem za „Vjevericom“, kaže Miroslav.
Milutin Janjević, 76-godišnji planinar porijeklom iz sela Podgor u Crmnici, koji živi na relaciji Herceg Novi- Beograd, planinarenjem se aktivno bavi od 1993. godine, kada se učlanio u PK “Josif Pančić” u Beogradu. U penziji je od 2014. godine, od kada redovno planinari, nakon 36 godina provedenih kao poslenik u diplomatiji i profesuri, od toga oko 20 godina u inostranstvu. Uredno zapisuje kada je izašao na koji vrh, te je tako na njegovoj džepnoj karti, koju uvijek sobom nosi, ostalo zapisano da je na Prutašu bio avgusta 2017. godine, kada je izašao i na vrh Mali Međed, a na Bobotovom Kuku je bio u avgustu 2004. godine.
-Zadovoljan sam što sam poslije sedam godina ponovo izašao na Prutaš, divan način da u društvu planinara iz Boke završim svoju sezonu boravka u Herceg Novom, prije povratka u Beograd, kaže Milutin za BN.
Drugarstvo i umijeće vodiča
Vodič ture Vuk Krgović iz Tivta, iskusni planinar i odličan poznavalac durmitorskih staza i vrhova, kome je ovo peti izlazak na vrh Prutaš, uspješno je primijenio svoje životno iskustvo, kao bivši profesor fizičkog vaspitanja i trener odbojkaškog kluba. Svojim umijećem timske komunikacije izveo je na vrh i vratio nazad grupu različite kondicione spremnosti i šarolike starosne obojenosti, što nije bilo nimalo lako.
-Zadovoljan sam što su svi izašli na Prutaš bez povreda i većih poteškoća, s obzirom da su neki prvi put na ovako zahtjevnoj turi. Odgovornost je velika, ističem uvijek da prirodu treba poštovati maksimalno, niko ne može protiv nje: ako je ne poštuješ, onda ti loše vrati, ako je poštuješ- uživaš u njenim blagodetima. Trudimo se da budemo kompaktna grupa, da idemo svi zajedno i da pomažemo jedni drugima. Ovdje dolaze ljudi iz cijeloga svijeta, sreli smo mlade iz inostranstva, iz Dubrovnika, Beograda… Ko jednom dođe ovdje, vraća se ponovo, to je uvijek bilo tako, kaže Krgović.
Od primorske do planinske klime trebalo se prilagoditi hodajući osam kilometara na usponu od 700 metara visinske razlike. Samo jaka volja, želja da se baci pogled sa vrha Prutaša, kao i bodrenje “saputnika” davali su snagu učesnicima da prebrode sve poteškoće i krize na usponu, a nagrada je bila veličanstvena.
-Krenuli smo iz Dobrog dola (1700mnv), pa smo se popeli na Škrčko Ždrijelo, (2100m) sa čije desne strane se vide Šareni pasovi, koje je priroda predivno oblikovala, odmah gore vidi se Soa Nebeska, koju čine tri vrha: Đevojka, Bobotov kuk, Bezimeni vrh; u produžetku je Planinica na koju smo izašli ljetos. Iza Šarenih pasova imamo Lučin vrh iza koga se nazire Minin bogaz (iza je Terzin bogaz, Medved – Mali i Veliki), ovamo vidimo Zupce, Bandiernu, iza je Milošev tok, pa Šljeme, iza koga je Savin kuk, ali se on sada ne vidi. Durmitor je predivna planina, gdje god da odete, ne znate šta je ljepše. Sve je predivno, kaže Krgović.
Lijepa i drugarska atmosfera nastavila se i u povratku minibusom preko Plužina uz pauzu na odmorištu sa pogledom na Pivsko jezero, a pjesma i smijeh pratili su planinare cijelim putem dalje kroz Nikšić, Grahovo, Morinj, sve do njihovih domova u Herceg Novom, Tivtu, Kotoru i Budvi.
/M.D.P./
