Neko je išao na tešku turu, neko lakšu, a neko gustirao na Korčuli; teška tura je bila kamenita i duga, ali sve to se lako savlada kada se planinari drže zajedno, poštujući tempo najsporijeg
Grupa od 19 članova i članica Planinarskoga kluba “Vjeverica” iz Herceg Novog, Tivta, Grblja, Kotora provela je protekli vikend (od 7. do 9. marta) u nezaboravnom druženju, hodajući u dvije planinarske ture na Pelješcu, uz dva noćenja u Orebiću. Turu je organizovala i osmislila vodičkinja Vesna Pavlović.
-Ove ture su bile najbolji način da iskoristim dva divna dana svog života. Divlja ljepota krša, divno društvo, fizički i tehnički zahtjevna staza koja testira i razvija psihofizičke sposobnosti, novi pejzaži, nezaboravna tura, kaže Željko Obradović iz Tivta.
Da pređu oko 200 kilometara od Kotora do Orebića sopstvenim prevozom, trebalo im je tri ipo ure vožnje. Na odredište su stigli u petak 7.marta popodne, a nakon smještaja i odmora, sutradan su uz laganiju i težu varijantu u dvije grupe izašli na vrh Sveti Ilija (961m). Tu se susreli i sa grupom planinara iz PD “Cincar” iz Livna. Po sopstvenoj želji, dio učesnika je uživao i u izletu do Korčule. Nakon odjave smještaja u nedjelju ujutru (9.mart) odvezli su se autima do Slanog (80km, oko 1.15h vožnje od Orebića), gdje su od sela Majkovi odradili uspon na Neprobić 963m, uz laganiju opciju do sedla Gumanca bez uspona na vrh. Potom su se vratili za Boku Kotorsku.
-Vrijeme nas je poslužilo sva tri dana, potrudilo se da nam ugođaj bude još ljepši.
U Orebiću nas je dočekalo veliko gostoprimstvo domaćina. Gustirali smo domaće vino i rakiju, diskutovali na razne teme. Smještaj uredan i prostran.
Energija ekipe je bila na nivou i svi su sa uzbuđenjem iščekivali prvu turu. Tu noć smo se dogovarali oko detalja i podijelili u grupe – neko je išao na tešku turu, neko lakšu, a neko gustirao na Korčuli.
Teška tura je bila kamenita i duga, ali sve to nije bilo teško jer smo se svi zajedno držali, poštovali tempo najsporijeg.
Putem do Sv. Ilije smo išli kroz šumu nailazeći na vjesnike proljeća (ljubičice), kasnije preko sipara do kamenitih predjela došli do vrha.
Usput smo nailazili na druge planinare, osmjesima i riječima se međusobno bodrili i pozdravljali.
Kod planinarskog doma su nam društvo pravili čak i konji. Sa vrha se pruža prelijepi pogled. A obala Orebića prepuna je lijepih starih kamenih kuća i vila, podijelio je utiske sa nama Marko Marković-Fiš, planinar iz Bijele.
Kako je objasnila Vesna Pavlović, Sv. Ilija je najviši vrh poluotoka Pelješca. Zbog visine i izdvojenog položaja Pelješca to je jedan od najširih i najljepših vidikovaca u hrvatskim planinama. Staza koja je kategorisana kao “teška” nije tehnički zahtjevna, ali jeste kondicijski i fizički jer su krenuli od mora sa 0 mnv, te ispeli na 961 mnv i opet se spustili sve do mora, cuijelo vrijeme hodajući po zahtjevnom terenu. Ova tura trajala je oko sedam ura.
Na uspon iz Orebića krenuli su iz zaseoka Ruskovići, a vratili se preko Bilopolja, kraj Franjevačkog samostana sišli su na Škvar, nakon ukupno pređenih 16km, uz konstantan uspon i 1060m denivelacije. Staza ide kroz makiju i sitno rastinje, zatim prati strme litice, ulazi u visoku šumu bora i crnike i po izlasku prelazi preko sipara, pa opet kroz borovu šumu, prolazeći kraj planinarskog doma, potom kroz kamenjar i kršku golet, te izlazi na vrh i do vidikovca Jurjevac. Do vrha je bilo potrebno oko 3 ure. U povratku su se se vratili do planinarskog doma, nastavili spust dalje kroz šumu do lovačke kućice, a odatle se golim krševitim terenom, potom i kozjom stazom kroz makiju spustili do Bilopolja i Škvara.
Neprobić je vrh iznad Slanog, na samoj granici s Bosnom i Hercegovinom. S vrha je otvoren vidik na sve bande – prema Slanjskoj uvali, Elafitima, Mljetu te Pelješcu, kao i prema visokim bosansko-hercegovačkim planinama Vran, Čvrsnica, Čabulja, Prenj, Velež, Bjelasica, Leotar itd. Uspon na Neprobić počinje na županijskoj cesti Slano-Trsteno na početku Majkova i većinom se ide građenim kamenim putem kraj suhozida do krškog polja Gumanca, a onda strmije kroz krš, kamenjar i po hrptu do vrha se stiže za oko tri ure, nakon pređenih 4,5 km i 710 m uspona. Povratak istom stazom.
Ova staza je srednje teška, a tura traje oko 6-7 ura.
/M.D.P./
Foto: Ž. Obradović i M. Marković
