Vegetacija se bespoštedno uništava urbanizacijom, zagađenje vazduha je sve veće, a novih zasada nema dovoljno
Dugogodišnji trud inženjera hortikulture i radnika gradskog preduzeća “Zelenilo” u suzbijanju štetočine poznate kao crveni surlaš, s ciljem očuvanja zdravlja palmi na gradskoj rivi Kotora, izgleda da nije dao željene rezultate. Sve je manje raskošnih, “kišobranastih” krošnji palmi vrste Phoenix, što je vidljivo duž gradske pjace i ispred Vrata od Mora. U decembru su posječene dvije palme uništene surlašem, a čini se da su u špaliru palmi na rivi još najmanje četiri stabla izgubila bitku s ovom štetočinom. Uprkos svim tretmanima, brizi i njezi radnika “Komunalnog”, niko sa sigurnošću ne može tvrditi da su preostale, naizgled zdrave palme, pošteđene zaraze.
Iz kotorskog “Zelenila” objašnjavaju da su tokom prošle godine intenzivno hemijski tretirali 12 napadnutih palmi, ali se oporavilo samo pet, i to: po jedna Phoenix palma kod fontane i na Žutoj plaži te tri u Risnu, preko puta hotela “Teuta”.
“Injektiranje je obavila hrvatska firma Roko Stokov 26. aprila 2024. godine koristeći sredstvo emamektin benzoat. Nakon deset dana palme su zalivane odozgo preparatom koji sadrži sulfoksamin i deltametrin. Početkom septembra tretman je ponovljen istim sredstvima, a početkom novembra dodati su biostimulatori. Sredinom novembra primijenjeno je sredstvo decis u kombinaciji s bijelim uljem i biostimulatorom. U decembru su palme tretirane biljnim hormonima, a početkom januara 2025. godine izvršeno je još jedno tretiranje istim sredstvima”, saopštili su iz JP “Komunalno” Kotor za Boka News.
Radnici “Zelenila” izražavaju zabrinutost jer crveni surlaš na ovom području opstaje uprkos svim naporima suzbijanja. Postoje indicije da, nakon što je desetkovao Phoenix palme, sada počinje napadati i lepezaste palme. Za sada nema potvrde da li je u Crnoj Gori registrovan štetočina koji napada agave, što se već bilježi u dijelovima hrvatskog primorja.
Poražavajuća je činjenica da palme propadaju pred našim očima. Ni umjetnička figura rode s mladuncima, postavljena na vrhu jedne od uništenih palmi na ulazu u Stari grad, ne može sakriti stvarnost.
Iako je gradska vlast imala dobru namjeru da propalu palmu iskoristi za novogodišnju (a sada već i proljećnu) dekoraciju, neki građani to doživljavaju kao kič i smatraju da nije primjereno kulturno-istorijskom i arhitektonskom nasljeđu grada s UNESCO-ve liste.
Ne može se ignorisati činjenica da u okolini Starog grada ima sve manje zelenila, a sve više betona, asfalta i motornih vozila. Na ovaj trend nisu uticali samo crveni surlaši i sve duži, vreliji ljetnji periodi, već i nedostatak aktivnosti usmjerenih na pošumljavanje i ozelenjavanje gradskih površina.
Invazivna urbanizacija kotorske rivijere ostavlja malo prostora za sadnju novih stabala, ali bi se uvijek mogao pronaći kutak koji bi se dao kultivisati. Za pohvalu je gradski park, otvoren u Rakitama, a na istom fonu je i šetalište/park (u najavi) na obali prekoputa KBC Kotor, čija je izgradnja upravo počela.
Drveće je Kotoru neophodno, ne samo kao filter smoga u uslovima povećanog zagađenja, već i kao zaštita od vjetra i jakog sunca. Međutim, čini se da plastične tende i suncobrani sve više zamjenjuju prirodne hladovine drveća.
Nakon požara izazvanog ljudskim nemarom, u kojem su unutar zidina tvrđave Sveti Ivan (San Đovani) izgorjela stabla čempresa, do danas nijedno novo stablo nije posađeno kako bi nadomjestilo taj gubitak i svojim korijenjem učvrstilo krto krško tlo na kojem leži Stari grad. Umjesto toga, korov i drača urušavaju kameno tkivo tvrđave. No, to je priča za neku drugu priliku.
Poznato je da Stari grad leži na galerijama i da ispod pločnika gotovo da nema zemlje u kojoj bi stabla mogla pustiti korijenje. Praksa koja preovlađuje prilikom novogradnje je da se beskrupulozno sijeku i uništavaju stara stabla mediteranske vegetacije, livade i doci koji su u kaskadama krasili kotorski reon. Umjesto toga, sada imamo “kaskadna” apartmanska naselja i gomile betona.
Stoga bi stručnjaci trebalo da istraže koje biljne vrste mogu opstati u ovakvim uslovima, da osmisle i preporuče savremene metode održivog ozelenjavanja, u skladu s klimatskim promjenama i mogućim prirodnim katastrofama, što je predviđeno i Planom upravljanja obalnim područjem. Pritom je potrebno da se očuvaju autohtone biljne vrste bokokotorskog areala.
Kotorsku obalu još uvijek krase raskošna stable murve/duda, sađena u vrijeme kada je ovdje bio razvijen uzgoj svilene bube i proizvodnja svile. Tada su sadili vrste koje daju plodove, a danas se više sade ukrasne vrste, a uzgred rečeno, nema više ni zanatlija, ni fabrika.
Najljepši trg Kotora, Pjacu od Kina, krasi viševjekovna topola – zaštićeno prirodno dobro i omiljeno mjesto predaha za posjetioce i turiste. Neka upravo ova topola bude inspiracija za ekološki aktivizam i podstrek mladima za nove zelene inicijative, ali i primjer vrijedne prakse i tradicije koju gradske vlasti treba da njeguju.
/M.D.P./
