Sa toplim i sunčanim danima u bokeljskim vrtovima počela je da cvjeta ruselija (Russelia equisetiformis), u punom sjaju. Sa prvim toplim zracima pojavljuje se na terasama, u dvorištima i zidnim žardinjerama duž obale, gde sve više postaje simbol buđenja i svjetlosti. Njeni koralno crveni cvjetići izbijaju poput plamičaka iz zelenih slapova nježnih izdanaka, unoseći pokret i boju u proljećni pejzaž. Kada se njeni nježni cvjetovi raspu poput plamtećih vatrenih kapljica, deluje kao da je neko prosuo crvenu svjetlost preko zelenih niti koje se njišu na vjetru.
Ruselija (Russelia equisetiformis) je atraktivna, višegodišnja biljka porijeklom iz Meksika, poznata po svojoj izuzetnoj otpornosti na visoke temperature i obilnom, dugotrajnom cvjetanju. Ime roda Russelia dato je u čast škotskom prirodoslovcu Alexanderu Russellu (1715–1768), dok naziv vrste equisetiformis upućuje na sličnost njenih igličastih listova sa listovima preslice (Equisetum).
Ruselija poznata i kao “koralna kiša” ili “vatreni slap”, u Evropu je prvi put unesena 1833. godine, kada je stigla u Njemačku, a potom i u Englesku . Pretpostavlja se da je u naše krajeve stigla tokom druge polovine 20. vijeka.
U našim krajevima, koristi se najčešće kao viseća biljka, idealna za balkone, terase i visoke žardinjere – njene tanke, razgranate stabljike obasute su hiljadama sitnih cvjetova koji liče na trubice i lebde u prostoru poput rojeva leptirića. Cvjeta neprekidno, u nijansama koralno crvene, kremasto bijele ili zućkaste boje, što je čini izuzetno dekorativnom od proljeća do kasne jeseni.
Raste u dužinu, granajući se preko jednog, pa čak i dva metra. Ako se pusti da slobodno pada iz viseće saksije, stvoriće prelijepu kaskadu boja i pokreta. U proljeće se razvijaju duge, mesnate grane.
Neobična je i po tome što djeluje kao da nema listove – oni su svedeni na tanke, igličaste oblike, što joj omogućava da podnese najžešće sunčeve zrake bez znakova umora. Ljetnje vrućine ne smetaju joj, naprotiv, tada pokazuje svu svoju raskoš.
Kao i sve biljke koje dolaze iz toplijih krajeva, ruselija ne podnosi mraz. Zimi je treba čuvati na svijetlom mjestu, pri temperaturi ne nižoj od 10 °C. U tim mjesecima odmara, pije tek malo vode, ali nas ponekad zna iznenaditi ponekim cvjetićem koji se pojavi i u sjenci zime, podsjetnik da sunce nikada nije daleko.
U zemljama engleskog govornog područja poznata je pod imenima fountainbush, firecracker plant, coral plant, coral fountain, coralblow i fountain plant. U Francuskoj je zovu plante corail (koraljna biljka), u Španiji lágrimas de Cupido i lágrimas de amor (Kupidove suze, suze ljubavi), vatreni slap.
Ruselija ne traži mnogo, a daje obilje – cvijet po cvijet, kao da prosipa ljetnji plamen po svakom izdanku života. U slapovima te bilje krije se sunce koje ne zalazi – tiha radost koja iz dana u dan obasjava vrt.
Suze ljubavi
Jedna meksička legenda govori o devojci po imenu Ruselija koja je plakala nad izgubljenom ljubavlju ratnika otišlog u daleke krajeve. Kažu da su njene suze padale danima, ali nisu bile obične – bile su to suze vatre, crvene i svjetlucave. Tlo ih je upilo, a iz njih su nikle biljke koje i danas cvjetaju poput njenog bola, ali i njene ljubavi. Tako je koralna kiša postala simbol vječne čežnje i nježne istrajnosti.
/Slavica Kosić/
