Najčešći motivi fotografija Silvina Maškarića (1845.-1926.) su vizure Dubrovnika, događanja u gradu, poznate ličnosti, sugrađani i nošnje Dubrovnika i okolice.

Autorica izložbe Tanja Ladišić podsjetila je kako je Silvinov otac imao brijačnicu na Stradunu pa je mladi Silvino bio na izvoru informacija, a tako i o novom izumu.

„Dubrovnik nije zaostajao za Europom. U Dubrovniku tog doba djeluju dva dagerotipista pa ne čudi što su baš u Dubrovniku fotografske ateljee otvarali građani, a ne stranci. Već 1860.-ih imamo fotografske ateljee Jelaske i Burata. Maškarić svoj atelje službeno otvara 1873. godine, nakon što je Burato odlučio napustiti Dubrovnik a atelje prodati Maškarićevom ocu Nikoli. Za svoje je fotografije više puta nagrađivan, a najznačajnija Zlatna kolajna cara Franje Josipa 1879., kada je poslao u Beč album narodnih nošnji. Kasnije mu se u radu pridružio sin Silvino, koji obrt održava do 1954.“, navela je Ladišić.

Autorica izložbe Kornelija Bašica rekla je da je tokom digitalizacije otkriven čitav niz detalja sa svjetlopisnih negativa.

„To i jest njihova najveća vrijednost jer smo dobili novi pogled. Fotografsko zanimanje je bilo jako teško, ali je Maškarić bio vrlo predan tom poslu. Bio je uporan i privlačio je mušterije, svoje sugrađane. Slikavao je portrete, a slavu je stekao šaljući svoja djela u Beč. Zbirka broji čak 159 kolodijskih negativa, što je iznimno rijetko i vrijedno jer je to najstarija fotografska tehnika“, izjavila je Bašica.

Zbirku sa 472 staklena negativa je 1964. otkupio Državni arhiv u Dubrovniku a ravnateljica Nikolina Pozniak istaknula je povijesni značaj fotografskog ateljea Maškarić od kraja 1860.-ih do 1954. godine.

„Dugo razdoblje djelovanja iznijelo je velik broj fotografija, ali se o životu Maškarića jako malo zna. Temeljem arhivskih dokumenata i saznanja nakon digitalizacije skeniranih staklenih negativa kolegice Bašica i Ladišić su realizirale ovu izložbu“, rekla je Pozniak.