Dok UNESCO traži hitnu zabranu gradnje u Boki Kotorskoj i njenoj zaštitnoj zoni, Uprava za zaštitu kulturnih dobara bilježi nagli porast zahtjeva investitora za izdavanje konzervatorskih uslova i saglasnosti na projekte. Prema podacima Uprave, broj predmeta je u posljednjih mjesec dana, od trenutka kada je odluka Komiteta svjetske baštine postala poznata, drastično porastao, uz posebno povećan priliv projektne dokumentacije.
U praksi, to znači da investitori pokušavaju da “uhvate” posljednji rok za odobrenje gradnje prije eventualnog uvođenja moratorijuma. Istovremeno, Uprava upozorava na hronični nedostatak kadra i tehničkih kapaciteta, kao i na praksu pojedinih opština da, koristeći pravilo “ćutanja administracije”, izdaju urbanističko-tehničke uslove bez prethodne konzervatorske provjere – čime se, kako ističu, gubi kontrola nad intervencijama u prostoru od izuzetne univerzalne vrijednosti.
Drastično
Direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Petra Zdravković kazala je za Pobjedu da u kontekstu broja zahtjeva za postupanje, a koji svakodnevno pristižu na adresu ovog organa, Područnoj jedinici u Kotoru, u više navrata je naglašen problem nedovoljnih kadrovskih kapaciteta, budući da je u prethodnih pet godina broj godišnjih postupanja prelazio 2.000 (konzervatorski uslovi, saglasnosti na projekte, praćenje prostorno-planske dokumentacije, mišljenja i sl.). Sve to, kako je kazala, obrađuje šest stručnih lica.
– Primjetno je drastično povećanje u posljednjih mjesec dana, odnosno od donošenja odluka Komiteta, a koje upućuju na moguću obustavu daljih aktivnosti u Području. Posebno je naglašen povećan broj projektne dokumentacije koja se dostavlja radi izdavanja saglasnosti – kazala je Zdravković.
Povećan broj zahtjeva, kako je istakla, prati i povećano interesovanje investitora i opština, uz “urgencije za što brže rješavanje njihovih predmeta”. Na pitanje da li je zbog manjka kadrovskih kapaciteta ugrožen kvalitet stručne procjene, Zdravković je odgovorila da se svakako “kvalitet i brzina obrada zahtjeva nerijetko dovode u pitanje, s obzirom na ograničene kadrovske i tehničke kapacitete, pa je realno očekivati i određene propuste”.
– Posebno otežavajuća okolnost je princip primjene “ćutanja administracije” od strane određenih opština koje ulaze u Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora, koje u praksi čekaju istek roka (a koji je opet teško ispoštovati u odnosu na kadrovske kapacitete i broj zahtjeva) i izdaju urbanističko-tehničke uslove bez pribavljanja konzervatorskih uslova Uprave. Ovim postupkom gubi se mogućnost kontrole nad intervencijama u Području – kazala je Zdravković.
S tim u vezi, ona je podsjetila na preporuke UNESCO-a koji je ukazao da se protokol “ćutanja administracije” mora zamijeniti novim protokolima koji će osigurati i obavezati Savjet za baštinu i nadležnu Upravu da pažljivo razmotre sve zahtjeve za izdavanje građevinskih dozvola u zaštićenim područjima, daju odgovor i navedu razloge na kojima zasnivaju i obrazlažu svoj odgovor. Takođe, Zdravković je citirala i zahtjev UNESCO-a da država članica u potpunosti implementira preporuke misije iz 2018. godine, uključujući trenutno i trajno ukidanje administrativnog pravila “ćutanja administracije” u kontekstu pribavljanja dozvola za izgradnju ili razvoja projektne dokumentacije u području svjetske baštine i njegove bafer zone.
Stroža kontrola
Iako UNESCO traži hitnu obustavu gradnje u Boki i okolnoj “bafer zoni”, Uprava za zaštitu kulturnih dobara tvrdi da formalno ne može zaustaviti izdavanje odobrenja dok se ne izmijeni zakon – ali je, kako kažu, već uvela strožu kontrolu u razmatranju dostavljene projektne dokumentacije.
– Naglašavamo da se sva postupanja u Upravi za zaštitu kulturnih dobara sprovode u skladu i sa Zakonom o upravnom postupku koji propisuje jasne rokove i obaveze postupanja, a u odnosu na važeće zakone iz oblasti koji se primjenjuju. S tim u vezi, neophodno je u što kraćem roku ući u izmjene zakona, kojim će se stvoriti formalni uslovi za obustavljanje daljih postupaka – kazala je Zdravković.
UNESCO je, podsjetimo, zatražio i obavezne kumulativne procjene uticaja odobrenih projekata na zaštićenu baštinu, a Uprava priznaje da se prostor ne može ni analizirati dok svakodnevno trpi nove intervencije.
– Uprava je spremna da preduzme sve potrebne radnje i mjere iz svoje nadležnosti, u smislu izrade planske, strateške i druge dokumentacije, a koju Centar za svjetsku baštinu zahtijeva. U cilju kvalitetne realizacije ovih poslova, neophodno je prvenstveno uvesti obustavu izgradnje u Području, budući da se prostor ne može analizirati ukoliko svakodnevno trpi promjene. Po pitanju kapaciteta za sprovođenje ovih aktivnosti, objektivno je očekivati da će biti neophodan angažman eksperata van ovog organa – rekla je Zdravković.
Čak i kada bi htjela, Uprava ne može samoinicijativno zaustaviti projekte – svaki prekid postupka bio bi, prema riječima Zdravković, poništen u žalbenom postupku.
– Važno je da naglasimo da se odluke Komiteta ne odnose na postupanja Uprave za zaštitu kulturnih dobara, već na državu članicu. U tom smislu, svi resori u čijim nadležnostima je posredno ili neposredno tretman prostora, moraju da pokrenu mehanizme iz aspekta svojih nadležnosti. Ovo naglašavamo iz razloga što se postupci za izgradnju ne započinju niti završavaju u Upravi, već naše postupanje predstavlja samo kariku u ovom lancu. Ukoliko bi Uprava i pokušala da prekine postupke, prekid bi bio pravno neosnovan i poništen žalbom. Zato opet napominjemo da je neophodno u što kraćem roku ući u izmjene zakona, kojim će se stvoriti formalni uslovi za obustavljanje daljih postupaka – rekla je Zdravković.
Čekaju Vladu
Na pitanje ima li Uprava evidenciju o slučajevima u kojima su već izdati konzervatorski uslovi, odobreni konzervatorski projekti, ali građevinski projekti nijesu realizovani – i da li postoji pravni osnov da se ti uslovi ponište u kontekstu očekivane zabrane gradnje, Zdravković je kazala da UZKD posjeduje evidenciju kroz sopstvena postupanja u odnosu na sve izdate uslove i saglasnosti izdate na projektnu dokumentaciju.
– Ova dokumentacija koristiće se svakako prilikom izrade analize kumulativnog uticaja dosadašnjih intervencija u Području. Po pitanju trenutka obustave i pravnog osnova, a u kontekstu stečenih prava, ostaje da država članica, odnosno relevantni akteri u Vladi kroz sveobuhvatne analize razmotre sve opcije i donesu zaključak – istakla je Zdravković.
Uprava za zaštitu kulturnih dobara, kako je dodala, ima delegiranog po jednog člana u Savjetu za upravljanje područjem Kotora i Radnoj grupi za reviziju Menadžment plana i u tom kontekstu su obaviješteni o intenziviranju procesa po pitanju njegove revizije.
– Uprava je takođe inicirala organizovanje Nacionalne komisije za UNESCO, čiji novi sastav je na prethodnoj sjednici Vlade usvojen i nadamo se organizovanju sjednice odmah po završetku kolektivnih odmora. Dakle u svim navedenim tijelima Uprava djeluje samo kao član/predstavnik – rekla je Zdravković.
U međuvremenu, članovi Radne grupe za reviziju Menadžment plana područja Kotora, kako saznaje Pobjeda, raspodijelili su obaveze između sebe, a veliku nadu polažu u angažman stručnjaka iz Hrvatske. Kako je predsjednik opštine Vladimir Jokić već najavio na sjednici SO krajem jula, a Pobjedi potvrđeno iz Radne grupe, trenutno se pregovara sa hrvatskim stručnjacima koji su radili menadžment planove za područja koja imaju zaštitu UNESCO-a. Ukoliko oni prihvate posao u Crnoj Gori, u Radnoj grupi se nadaju da bi do februara naredne godine, rok koji je UNESCO ostavio za brojne reforme, mogli da završe Menadžment plan, obavezu koju lokalne i državne institucije i svi njihovi savjeti i radne grupe nijesu bili u stanju da završe već nekoliko godina.
Iza kulisa
Sjednice Savjeta za upravljanje područjem Kotora i Radne grupe za reviziju Menadžment plana, inače, održane su u istom danu, 23. jula, a Pobjeda saznaje da je direktorica Direktorata za kulturnu baštinu u Ministarstvu kulture Dobrila Vlahović, istovremeno članica ovih radnih tijela, relativizovala odluke UNESCO-a, tvrdeći kako to i nije tako strašno kao što izgleda. Posebno je apostrofirala da je, prema zaključcima Ministarstva, UNESCO donosio ocjene i odluke na osnovu informacija dobijenih od “trećih strana”, odnosno od pojedinaca iz Crne Gore koji su tajno izvještavali UNESCO o problemima u zaštićenom području.
Oponirali su joj pojedini stručnjaci za baštinu, članovi Savjeta i Radne grupe, bilo je i žučnih rasprava i povišenih tonova, dok je Vladimir Jokić ponovo izvukao dobro poznati argument – ako se zaustave građevinski projekti u Boki Kotorskoj, građani Kotora i okolnih opština “ostaće bez nekoliko stotina miliona eura”. Istu mantru ponavljao je i prije dvije godine, kada je Pobjeda objavila detalje tadašnjeg UNESCO-ovog izvještaja, otvoreno se protiveći bilo kakvoj zabrani gradnje i svodeći problem na prihod opštinske kase. Razlika je što sada u gubitku više nije samo Kotor, već i cijela država, jer je UNESCO zaprijetio da će Kotor staviti na Listu svjetske baštine u opasnosti. Pa je, logično, red da država preuzme odgovornost – ili da, po starom receptu, i ovaj put pusti da sve ostane kako jeste.
