Kada je grupa Peraštana, entuzijasta, došla na ideju da pokrene Festival klapa u tom gradu, prije petnaestak godina, nisu ni slutili da će postati na neki način „čuvari“ klapske pjesme u Crnoj Gori.
Osnovni cilj osnivača ovog jedinstvenog Festivala bio je promovisanje i čuvanje tradicije klapskog “a capella” pjevanja, kao dijela muzičkog nasljeđa Boke Kotorske i Crne Gore.
U susret 15. Međunarodnom festivalu klapa Perast donosimo razgovor sa izvršnim direktorom Milanom Mikanom Kovačevićem.
Međunarodni festival klapa Perast, ove godine obilježava 15 godina postojanja
Jubilej 15.godišnjice Festivala u Perastu, kao puki broj ne mora značiti veliko dostignuće. Pa ipak, za muzičku kulturu ne samo Boke, već definitivno za ukupnu kulturnu baštinu Crne Gore u tih 15 godina su se nataložile neke visoke vrijednosti naše muzičke tradicije. Jubileji su obično i dobra prilika za osvrt na nekadašnje želje, planove i ostvarene rezultate. Osnivačima peraškog klapskog doživljaja, uglednim građanima Perasta, Milji Radulović, Stanki Montan i Miru Braiću, koji su nažalost rano preminuli, Marini Brainović koja je i aktuelna predsjednica naše NVO, Antunu Vihu, Radu Ćosu, kao i muzičkom neimaru Bolu Boškoviću koji je i inicirao tu ideju, ja sam se pridružio nakon VII Festivala gdje je u dva dana nastupilo 11 klapa. Poslao sam im pismo sa nekoliko sugestija koje su u Festivalu pozitivno ocijenili. Već u tim prvim aktivnostima smo za osnov djelovanja uzeli ono što je i statutarno ali i u srcima klapskih pregalaca bila misija Festivala: popularizovati sopstvenu muzičku tradiciju i kroz insistiranje na bokeljskim pjesmama i učešću kvalitetnih crnogorskih klapa, doći do prepoznatljive autentičnosti muzičkog Perasta. Jer već tada je vladalo mišljenje da je to samo prijatna revija pretežno osrednjih klapa iz Dalmacije, da se sa njima domaće klape, koje su počele i da izbjegavaju takmičenja, ne mogu upoređivati, da nemamo svoj identitet i nove ideje…Sjećam se da smo tada, praveći spisak bokeljskih klapskih pjesama jedva došli do možda 30-tak.
Danas, sa velikim zadovoljstvom mogu reći da je ta misija i više nego ispunjena: u Crnoj Gori i čitavom regionu smo prepoznati kao visoko organizovan, autentičan i kvalitetan festival, sa svojom vrijednom izdavačkom produkcijom, naučnom knjigom i festivalskim izdanjem LIRICE( 4 broja), sa bibliotekom od preko 300 bokeljskih pjesama, sa 53 Nove klapske kompozicije napisane na temu Boka kotorska-More i pomorstvo, uz prosječno 30 klapa iz regiona koje Stručni odbor odabere za takmičenje u 4 kategorije i sve one, iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, BiH i jasno Crne Gore – pjevaju obavezno bokeljske pjesme !
Jeste li očekivali da će Festival opstati 15 godina?
Trajanje je, uz ostalo, odraz uloženog rada, upornosti i nadahnuća da se neka zamisao, kao naš Festival, ostvari, opstane i nadamo se nastavi da živi. Pokušavam da vrijedna dostignuća ne dovodim u pitanje prognozama o opstanku, već da djelujem kreativno i ubijedim saradnike i prijatelje sa kojima radim, institucije i pojedince čija nam je podrška neophodna, da su rezultati na polju klapske muzike kojom se bavimo, vrijedni poštovanja. Svakako, ni slutio nisam da će se u uvažavanju Festivala pridružiti najslavniji: pjesnik Jakša Fiamengo, autor preko 400 pjesama poput čuvene Nadaline ili Karoca gre, nebrojenih Oliverovih i klapskih hitova. Fiamengo je već godinama predsjednik žirija za najljepše stihove naših Novih klapskih pjesama. Pa klapski autori poput Maestra Krešimira Magdića, prof Rajmira Kraljevića, Duška Tambače, Dušana Šarca, pok. dr Nikole Bublea, prof Jasminka Šetke, našeg Umjetničkog direktora, Vicka Dragojevića iz Dubrovnika… Da će nam u Perast doći Kambi, Šufit, Neverinke, Bunari, Kumpanji, Kaše, Luka iz Rijeke… Da će Incanto iz Kotora, za samo pola boda izgubiti 1.mjesto od petostrukih pobjednica iz Omiša, da će Alata iz Podgorice biti ispred niza čuvenih klapa iz Dalmacije… da će pjesma Peraški akvarel, koju je izvela Assa Voce a napisao Slobodan Kovačević postati apsolutni pobjednik 14. Festivala u Novim kompozicijama…
Moguće je, da sva pomenuta imena i ostvarenja, ne znače mnogo širokoj čitalačkoj publici. Ali klapska publika, rekao bih, postaje sve brojnika i u Podgorici i u Nikšiću i u Beranama … Iskreno, sve to nisam slutio ali to jeste potvrda uspjeha i garancija daljeg opstanka.
Kada bi se vratili na početak što bi ste mijenjali, gdje ste griješili?
Strateški – ne bih rekao da je bilo grešaka, to pokazuju i ostvareni rezultati. Žalim međutim za nedovoljnom prisutnošču osmišljenog marketinga na polju prezentacije klapske muzike u medijima, ne samo kao muzičke zabave, već i kao dijela naše muzičke kulture. Glas- pjevanje je najfiniji i najdelikatniji instrument, Božji dar rijetkih talenata koji nas oduševljavaju vjekovima, od čuvenih operskih diva, preko interpretatora različitih vokalnih oblika, uključujući crkveno, horsko, jednoglasno i višeglasno pjevanje. Upravo na takvom narodnom pjevanju, od peraških bugarščica, unisonih pojanja u kolu, počasnica, obrednih i običajnih pjesama, razvija se višeglasje u bokeljskom pjevanju. Zapisuje ga i Dionisio de Sarno San Giogio 1896. u Uspomenama iz Perasta i Ludvik Kuba 1907. ostavljajući nam 155 pjesama iz Boke, za koje, do naučnog skupa na Festivalu 2012. nijesmo ni znali da postoje! A to su, već preko 100 godina, preteče naše današnje klapske muzike.
E, takvu etno muziku, klapsku u primorju, autentičnu narodnu u srednjoj i sjevernoj Crnoj Gori, treba uvesti u školske programe, u redovne horske sekcije, kako bi djeca pjevala ono najvrijednije od našeg tradicionalnog i autentičnog, gradeći i svijest i drugačiju muzičku kulturu od nametnutog šunda.
Žalim dakle što se kao Festival nijesmo izborili za uvođenje takvih programa u obrazovni sistem i stvorili kadrovske-pjevačke baze za nove klape ili pjevačka društva.
Godina je u znaku jubileja petnaest godina Međunarodnog festivala klapa i desetogodišnjica državnosti Crne Gore. Najavili ste brojne događaje tim povodom ?
JUBILARNI PERAST- 2016. ljubiteljima klapske pjesme, publici i bokeljskim turistima priprema sasvim različitu koncepciju od dosadašnjih festivala: tokom čitave ljetnje sezone, održaće se čak 8 vrhunskih klapskih koncerata po čitavoj Boki. Sa HERCEG-FESTOM kao su-organizatorom, 1.jula priređujemo prvi veliki koncert –kvalifikacije ženskih klapa iz čitavog regiona, a 2. jula isto takav koncert, muških klapa slijedi u Tivtu.
Dva događaja će biti organizovana pod pokroviteljstvom Odbora za proslavu 10 godina crnogorske nezavisnosti: 16.jula u Kotoru nastupaju najbolje crnogorske klape uz svečanu Promociju jubilarnog festivalskog CD-a. Na njemu 36 pjesama- prava muzička slika Perasta: bokeljske, najbolje nove kompozicije, obrade Kubinih zapisa iz 1907. i zavičajne pjesme iz Crne Gore i regiona. Istog dana će u Muzeju grada Perasta, biti prestavljena i Lirica br.4, posvećena Dioniziju de Sarno San-Đorđiu, kod nas poznatijem kao autoru opere Balkanska carica, dok je manje poznat njegov doprinos u zapisivanju tradicionalnih pjesama u zbirci Uspomene iz Perasta iz 1896.
Finale Perasta 2016. se odvija u dvije noći: 29.jula je koncert Novih klapskih pjesama i mješovitih klapa a 30. jula završna noć u kojoj ćemo čuti finaliste-zaista najbolje interpretatore iz regiona i Crne Gore.
Uz dva koncerta u avgustu, Poklon gradu, u Perastu i Kotoru, Festival značajno obogaćuje turističku kulturnu ponudu u Boki, prezentujući tako našu vrijednu kulturnu baštinu. Visoki umjetnički kvalitet programa, učešće najboljih klapa i dokazanih stručnjake dakle više nije posebnost, već samo kontinuitet koncepcije Festivala u Perastu, koji je po tim vrijednostima prepoznat u Crnoj Gori i regionu.
U kojoj mjeri Ministarstvo kulture i lokalna vlast prepoznaju značaj Festivala ?
U KotorArtu, najznačajnijem multikulturalnom programu Crne Gore smo od 2012.g. što je dokaz umjetničke i programske vrijednosti Festivala. U Ministarstvu kulture imali smo podršku i bivšeg ministra Mićunovića i rekao bih posebno uvažavanje Pavla Goranovića koji nam je to iskazao i prilikom promocije naše knjige o Ludvik Kubi 2015. kao i prilikom martovske posjete pjesnika Jakše Fiamenga Cetinju. Od svih odsjeka ministarstva, za muziku i kulturnu baštinu, imamo zaista vrijednu podršku.U Kotoru smo manifestacija od posebnog opštinskog značaja i formalno, u pojedinačnim istupima zvaničnika i institucija opštine- imamo podršku i uvažavanje.
Međutim, nedostaje ozbiljniji pristup „višeg stepena“ ako tako mogu da kažem. Festival je naime davno prevazišao organizaciju, koncept, ciljeve i konačno domete neke pučke, zabavljačke manifestacije na nivou mjesne zajednice, dva dana u godini, u lijepom Perastu. A to je još uvijek nečija percepcija. I dok nam se sa jedne strane otvaraju mogućnosti raznih IPA i drugih međugraničnih projekata, koji Festival ocjenjuju vrijednim kulturnim programom i partnerom, mi ni kadrovski ni materijalno to ne možemo da materijalizujemo.
Kako finansijski uspjevate opstati ?
Festival na sadašnjem nivou za sve opisane godišnje aktivnosti treba sredstva od 35.000 €. To je dakle za tih 10-tak koncerata godišnje, smještaj i hranu 30 klapa, odnosno oko 400 učesnika, tehničke i operativne ekipe, razglas, binu, rasvjetu, nagrade, naša izdanja Lirice, seminare za crnogorske klape, žiri i stručne saradnike…Već nekoliko godina pokušavamo sami i u okviru Kotor Arta obezbijediti od dva glavna pokrovitelja Ministarstva i Opšine po 15.000€. Sponzora – privrednika je sve manje ili su najveći već opredijelili sredstva za veće programe u KotorArtu. Od Ministrastva turizma C.Gore već godinama nijesmo dobili nikakvu podršku, niti imamo „velikog sponzora“. Ministarstvo kulture je prošle 2 godine doniralo po 12.000 a Opština 8-10.000 €. To je znatno ispod planiranih potreba, pa redukujemo što možemo, prodali smo sopstveni razglas da pokrijemo gubitak od 5.000 € prošle godine…Spašavaju nas prijatelji i tkz. „mali sponzori“ prema kojima, utoliko više, izražavamo veću zahvalnost.
U Kotoru se zapravo i pored svih rezultata moramo svaki put iznova boriti za veću materijalnu pomoć nego što je dobijamo po principu „kao prošle godine“. Postoji naime neka rutinska, dugogodišnja procedura linijom Sekretarijat za kulturu- odbori za raspodjelu sredstava iz budžeta- opštinski parlament, pri čemu možemo imati i najvrijedniji program, izdavaštvo, doprinos kulturološkom turizmu putem 8 koncerata po Boki sa najpoznatijim učesnicima … uzalud! Od podrše – do odgovarajuće materijalne podrške dug je, neizvjestan i frustrirajući put, upravo jer se kao takav stalno ponavlja.
Imate li namjeru zaštiti Međunarodni festival klapa Perast kao nematerijalnu kulturnu baštinu na nivou države i EU?
Hrvati su zaštitili Dalmatinsku klapsku pjesmu koja je na Listi svjetske nematerijalne kulturne baštine. Mi sakupljamo potrebnu građu kako bi nakon sumiranja rezultata razmotrili i zaštitu stvorenog u Perastu. A u Crnoj Gori, ako ste aludirali na neke pokušaje napada na rezultate Perasta i stvaranje nekih paralelnih festivala klapa- nema potrebe. Ne mogu naj-nekvalitetniji, nezadovoljni što se lošim rezultatom ne mogu izboriti za mjesto među uspješnima klapama, samo napadom na Festival u Perastu praviti program i opravdanje svog postojanja. Divno je što imamo živopisne folklorne grupe, nudimo turistima smokve i priganice i još zapjevati i to prodati kao klapsku pjesmu. Svaka čast, korisno je to ali nema to blage veze sa festivalom klapa a posebno ne sa dostignućima Perasta. Za to treba puno toga ozbiljnog.
Gdje je po vama danas problem klapa i klapske pjesme u Crnoj Gori ?
Sve smo pomalo dotakli: prije svega široka, raspjevana baza mladih u muzičkim školama koje treba animirati. Novoosnovane klape u Kotoru, Herceg Novom i iznad svega u Beranama su veliki korak naprijed. U novonastalom etalonu vrijednosti možda sama pjesma, druženje u klapi, harmonija koju taj krug isijava više nije dovoljna da održava entuzijazam. Zarada od klapskog rada dolazi kada stvorite ime, repertoar, prefinjenost izvedbe… ali ako novac postavite kao motiv postojanja – nema tu klape.
Zatim, tu divnu klapsku pjesmu treba učiniti prisutnijom u medijima. Sjećam se jedne poslijeponoćne radio emisije na RTCG 2, javljali su se oduševljeni slušaoci iz čitave Crne Gore, dijela Bosne i Srbije za još klapskih serenada. Klapsku pjesmu treba pustiti, sama će doći do srca i onih koji nijesu apriori njeni ljubitelji. Stalno ističem da su klape Assa Voce i Alata iz Podgorice svojim angažmanom i uspjesima u Perastu napravili nemjerljiv doprinos razvoju klapske muzike u Crnoj Gori.
Međutim, naše najpoznatije klape su kadrovski sve starije i bez adekvatne zamjene. Neke su tako i ugašene vremenom. Ali lijeka nema bez dva navedena preduslova. Festival je tu važan kao referentna scena i pomoć u sazrijevanju i seminarskom usavršavanju koje su prošle naše najbolje klape: Incanto, Alata, Bellezza, Maris, Assa voce... Nekima smo pomogli od samih početaka.Tu su, na raspolaganju i versi i note, partiture i snimci svega što je danas dostupno za slušanje. Ali klapu stvara krug zaljubljenika, skladni glasovi različitih kolorita, sposobnih da iznesu emociju klapske pjesme.
Međunarodni festival klapa Perast iz vašeg ugla u perspektivi ?
Treba ga podići na viši organizacioni stepen- NVO je postao limitirajući okvir. Mi stalno podižemo ljestvicu kvaliteta, učesnika, sadržaja, umjetničkih programa. Dolaze nam najbolji. Ne može to još dugo da nosi entuzijazam pojedinca ili par njih.A to je ozbiljna priča za koju treba naći ozbiljne sagovornike u Kotoru, Boki i Crnoj Gori, prije svega iz nejake oblasti kulture . Ili možda obratno- sa jakog državnog, političkog nivoa koji je svjestan važnosti ovog dijela kulturne baštine. Znam da takvih sagovornika ima.
Razgovarao: Miro Marušić
