Obična šetnja često se pretvori u divne priče iz davnina, pa tako saznamo da je u davna vremena Čarobna šuma nije bila šuma, nego žitnica – prepuna oranicama i vrtovima
Donji Stoliv -Gornji Stoliv-prevoj Vlaka, Vrdola – Čarobna šuma, Lastovskim putem do Prčanja, pa do Markovog rta – nedjeljna je Vjeveričja tura hodanja održana 21.septembra. Nakon okupljanja pored Doma kulture “Niko Bilafer”, kamenim putem kroz kestenovu šumu do gornjeg sela “skakutalo je” njih desetoro – dvije članice PK Subra HN, jedna ljubiteljka prirode iz Kotora i ostali- članovi/ce PK Vjeverica – Kotor.
Nova je prilika da se hoda kamenom stazom, izgrađenom u 19. vijeku donacijom dobrotvora Gašpara Ivanovića, ali putem koji je sada ispresijecan krivudavom cestom, izgrađenom u novije doba. Novitet su i četiri oble turističke staklene kućice, postavljene kaskadno na dolcima uz šumicu, a vide se sa staze prema crkvi Sv. Mihovila.
Stabla kostanja prošarana su mjestimično suvim lišćem, kao da su oparena žegom, a možda je to i posljedica oboljenja- raka kore kostanja, na koje iz Udruženja “Kamelija” upozoravaju niz godina unazad. Na ulasku u selo – veliki kameni krst, čiji pločasti postamenti, uklonjeni sa strane, čekaju da ih neko vrati na mjesto. Ostaci drevnog mlina za masline i dalje na istom mjestu, u još devastiranijem stanju.
Kuća sa okućnicom, pomoćnim objektima i desetinom hiljada kvadrata – na prodaju. Očigledno je u Gornjem Stolivu krenulo sa trgovinom nekretnina, a posjetioci se raspituju. Putem kroz selo uz prezidane suhozidine vide se novoobnovljene kuće, koje svojim kamenom i fugama blješte među ruiniranim okućnicama. Sijaju se i još iz daljine vidljive ukrasne sijalice, nanizane tik uza zid župne kuće pored crkve Sv. Ilije. U razgovoru na gumnu pod crkvicom Sv. Ane, uživajući u panoprami, planinari/ke se podsjećaju dokumentarnog filma “Ura” iz trilogije “Koraci” Vladimira Perovića. Glavni junak filma – Božo Vujović, do svoje 90. godine svakoga dana je hodao od Donjeg do Gornjeg Stoliva da bi se skalama kroz unutrašnjost crkve Sv. Ilije popeo uz zvonik i navio stari mehanički sat, koji je potom zamijenjen digitalnim. Staru kuću Vujovića, odmah ispod gumna, godinama obnavljaju evropski volonteri UNESCO-a, koji su i sada ovdje, smješteni u domu Mata Vujovića, Božovoga sina. Par dana ranije na putu kroz selo sreli smo grupu studenata -konzervatora, učesnike ovog višegodišnjeg projekta obnove, koji su na ramenima iznijeli daske, pješice došavši iz donjeg u gornje selo.
Neki od učesnika ture “skoknuli su” i do crkve Sv .Ilije, čija im je vrata otvorila ljubazna domaćica iz parohijske kuće.
Uspon obilježenom stazom koja ide naviše kroz brdo cik-cak linijom, pružio im je priliku za uživanje u pogledu ka Perastu i Dva školja, uz plavetnilo mora obasjano jutarnjim zracima Sunca.
Liveni krst na Vlaki,”, označio je da su hodači/ce “prešli granicu” atara Stoliva i ušli u reon Lastve tivatske. Prilika je za osvježenje i predah u sjenci gustih stabala, uz sendvič, orašaste plodove, žižule. Drvene klupe i sto, postavljeni ranije kroz jedan projekat Centra za zaštitu i proučavanje ptica, sada su postali neupotrebljivi, jer su im nogari istrunuli.
Stazom ravno, pa skretanjem ulijevo, nizbrdo sa glavnog puta na obodu Vrmca, ušli su u šumoviti predio sa kaskadnim sistemom za kanalisanje (nekada bujnih) vodenih tokova, koji su sagradili mještani Bogdašića, Lastve, Stoliva, u doba Austrougarske. kako bi navodnjavali nekada velika imanja u Vrdoli. Tu su uzgajali žitarice, povrće, voće…
Nadahnuti atmosferom Čarobne šume, učesnici/ce ture su krenuli u istraživanje nepreglednih suhomeđa, kroz koje su pronikla stabla. Otkrili su ostatke čudne kamene građevine okruglog oblika, koja je, moguće, bila utvrda za topovsku bateriju. Okolo su okomite stijene, neke obrasle mahovinom, koje se poput skulptura “kamenih svatova” izdižu iz tla. Brojne debele lijane koje se prepliću sa granama nadahnule su pojedince da imitiraju Tarzana, ali samo glasom, ne i stasom, što je stvorilo atmosferu punu smijeha i šale.
Bilo je to opuštanje pred strmi spust Lastovskim kaskadama, kamenim putem uklesanim vještom rukom starih majstora-seljaka, koji su od davnina prelazili sa prčanjske i stolivske na tivatsku bandu Vrmca.
Stari kameni most, građen tehnikom sumerske kulture, posebna je atrakcija, koja izaziva divljenje i poštovanje onih koji njime prolaze, pravo mjesto za fotografisanje.
Napor u koljenima zbog stalnog strmog spusta brzo se zaboravi čim se dođe do bubulja-međaša, obilježenog u sklopu projekta Centra za održivi prostorni razvoj “Expeditio” (ima tome više godina). Izblijedjela boja, ali se korisni putokazi ka Stolivu, Lastvi, Pričanju, Glavatima sa vremenima potrebnim za hod, još uvijek dobro vide.
Šlagvort ture, ali ne i neočekivan- japanske jabuke, koja smokva i tek sazrela mandarina na suhozidu kroz gazdinstvo Markovića, običaj koji govori o poštovanju pješaka kroz vjekove. Otud i drveni štapovi postavljeni uza zid – da se nađu putniku-namjerniku.
Silazak na asfalt značio je i razilazak, jednih ka H. Novom, drugih ka Tivtu, trećih ka Kotoru, a par njih odlučilo je da se osvježi na plaži Markov rt.
Šetnja sa usponom od oko 540 mnv po hladovitoj stazi kroz šumovite obronke Vrmca, uz neograničeno vrijeme za pauze, odmor, uživanje i ćakule, pravi je pješački izbor za ovo doba ulaska u jesenje godišnje doba, sa suncem iza krošnji drveća i odsjajem u moru.
Ako se čitatelju ovih redaka na trenutak učinilo da je ova priča pomalo “subjektivna”, neka oprosti onoj ko ja ga je pisala, jer je autorka ovoga teksta ona koja je i vodila ovu turu.
Markov rt nastao nanosima pijeska sa Vrdola
-Rt na kome je danas hotel nastao je nanosima pijeska koji su ispirale bui na obalu donosile bujične vode sa Vrdole. Vjekovima se taložio uz more i taj nasip je porozan. Potok se ranije slivao u dva kraka ka moru, da bi se prilikom gradnje hotela “Vrmac” preusmjerio u jedan (kod kuće Pilastra). Sjećam se, prije pola vijeka slivalo se ogroman vodeni tok, koji nismo mogli preskočiti, a danas tog sliva skoro i da nema, priča starosjedelac Romeo Mihović.
Markacije oštećene
Informativna tabla na stubu sa postoljem, koja bi trebalo da stoji na raskrsnici od Vrdole naprijed ka vrhu S. Ilija, desno ka selu Orašje i G. Lastvi i oštro lijevo ka Čarobnoj šumi, stavljena je na suprotnu stranu od one kako je izvorno stajala. Onaj ko je to učinio stvara zabunu kod pješaka, posebno stranaca, koji stazu ne poznaju. Tabla je izrešetana mecima. Poznato je da ovim krajem prolaze lovci iz tivatskog i kotorskog udruženja, što ne znači da je to učinio neko od njih. Srećom te je tu markacija na kamenu, koja je otpornija na devastaciju ljudskim faktorom.
Krst na Vlaki
Vlaka je nekada bilo mjesto susretanja starosjedelaca iz Bogdašića, Lastve, Stoliva, Prčanja za Prvi maj, kada se ovdje kitio Mađ. Jednostavan kameni krst je, kažu, postojao odavno, poštovan je kao biblijska “Kalvarija” u vrijeme crkvenih procesija. Austrijanci su kasnije postavili konstrukciju od gusa (gize), rađenu u čuvenoj kovačnici Marinovića u Donjem Stolivu. Kako nam je ispričao Romeo Mihović, nakon što su ga prije šest godina oborili divlji volovi, donijeli su oštećeni krst na magarca u kuću Vujovića, uzeli mjere, da bi ga majstor Roganović ponovo montirao gore na Vlaku i to starim šarafima nađenim u kovačnici Marinovića.
Više fotografija na našoj Facebook strani.
/M.D.P. / (Foto: Ž. Obradović i M. Popović)
