Knjiga “Pine” tivatske arhitektice Marije Nikolić predstavljena je široj čitalačkoj publici juče u Multimedijalnoj sali Opštine Tivat. Veče je otvorila direktorica Gradske biblioteke Vesna Barbić, čiji je ovo izdavački poduhvat, a o knjizi su, osim autorice, govorili recezenti Neven Staničić iz Tivta i Slobodan Bobo Mitrović iz Budve, dok je pročitan dio iz recenzije Maje Marović.
“Napokon se srećemo sa onim što je centar grada, naše Pine, riva, centar gradskog sjedišta. Naravno da su se u učmali ruralni život Tivta najdramaticni dogadjaji desili dolaskom Austrije, izgradnjom austrijske baze u Tivtu 1888. Ko je godinu dana ranije dojavio Staničićima da će se to desiti ne znamo. Braća Tripo i Krsto su na ovom neatraktivnom prostoru kupili zemljište od konte Ivanovića i tu stvorili svoju bazu, svoje sjedište. Oni su vidjeli tu poslovnu šansu. Činjenica je da su oni od tog mandraća kojeg su kupili sagradili kuće. Tako se razvila riva i mulo, centralni gradski trg. I to je interesantna teza da se Tivat razvio od mandraća 1888. do marine 2006. godine. Tu je izgradjena prva kuća Staničića koja stoji i dan danas. Kuće Staničića su tu bile jedine do 30-ih godina prošlog vijeka. Govorimo o nekih pet kuća Staničića, računajući i Franovu Kanzermu koja je godinama bila najveća i najreprezentativnija kuća. Sve te kuće, interesantno, imale su u prizemlju poslovne prostore, kazao je Neven Staničić.
On je poručio da je trebalo prepoznati u tom periodu mogućnosti tih poslovnih prostora u tom periodu.
“Poslovne prostore koji su prizivali ekonomiju, prizivali rad. U ovoj knjizi sve je detaljno i precizno napisano. Marija je to uradila na način na koji joj i pripada, i uz svu ljubav prema Tivtu. Zašto se taj dio nije nazvao Staničići, ne znamo. Jer imamo Tripoviće, Mariće, Petkoviće, Sindike. U kući Staničića dešavale su se mnoge stvari, od kafane, prodavnice do gradske biblioteke. Očigledno je da su ti ljudi prepoznali šta znaci biti uz more i docekivati ljude koji su ti samo morem i mogli doći. I tako dobili smo mulo Stanicića, pa Pine i na kraju zvanično Obalu Maršala Tita. I ko nije bio na Pine ni u Tivat nije svraćao” – kazao je Neven Staničić.
Knjiga Pine autorke Marije Nikolić otkriva urbano arhitektonske i kulturološke ljepote djela Tivta, pored kojih svakodnevno prolazimo a da ih nismo ni svjesni. Šetamo, gustiramo, uzivamo u lijepom pogledu, vizurama, plavetnilu, susretima, a da li se zapitamo ko je i kada bio tako kreativan da tivatskoj rivi daruje originalan i skladan ambijent koji oplemenjuje osjećanja dostojanstva mještana i gostiju.
“Pine su prostor koji voli život. U svakoj fazi proteklih 135 godina Pine su vezivno tkivo grada i to autorka do najsitnijih detalja dokumentuje i dokazuje. Ovom knjigom Marija je zaokružila svoj angažovani urbani odnos prema biću Tivta. Ona je tivatski obalni urbanizam smjestila u apoteozu mediteranskog urbanizma” – rekao je Slobodan Bobo Mitrović.
“Danas pisati o baštini je jedini sigurni vid njegove zaštite, tako čuvamo činjenicu i memoriju o njezinom postojanju. I to je povod pisanja ove knjige, knjige o Pinima, srcu Tivta i najljepšoj rivi. poručila je Nikolić.
Ova knjiga je priča o stoljetnoj transformaciji pitome prirodne obale u urbano središte grada. Ovo je priča o preobražaju jedne posve ruralne sredine u razvijen industrijski grad. Ovo je priča i o pojavi jednog novog drustvenog staleža, gradjanskog sloja u do tada ruralnoj sredini. Ovo je prica o kućama, obalnom frontu Pina, o novim gradskim funkcijama i za vrijeme kada su kuće gradjene u modernoj ahtitekturi i o ljudima koji su ih gradili.
Bilježimo i prvi urbanistički plan Tivta, Hofmanov plan iz 1936. Tek osamdesetih godina 20. stoljeća Tivat će dobiti prvu generaciju savremenih urbanističkih planova, a njegov Centar je tada već završen prema postavkama Hofmanovog plana” – rekla je Marija Nikolić.
Ova knjiga je finansirana sredstvima Opštine Tivat, preko konkursa za izdavačku djelatnost.
