One guštaju doći na Bokeški maraton, “cila ta atmosfera ima nekakvu romantičnu notu”
Pravi uspjeh u trčanju mjeri se ljubavlju za sport, istrajnošću, upornošću i posvećenošću svom duhovnom razvoju, koji je neraskidivo povezan sa fizičkom aktivnošću. U zdravom tijelu zdrav duh, kaže latinska izreka, a Ana Piplica, 68-godišnja maratonka iz Splita, učesnica svih dosadašnjih pet bokeških (polu)maratona, to i potvrđuje djelom i rječju. Prvi maraton istrčala je u svojoj 55. godini, prije 10 godina, u Parizu. Priprema se da u februaru istrči svoj 20. maraton na svjetskom spektaklu u Tokiju, a do sada je istrčala preko stotinu polumaratona, a triatlone, trejlove, planinske trke više i ne broji.
-Trčanje je prvenstveno ljubav i zdravlje, a onda uvijek sretneš neke drage ljude. A znaš zašto nam je lipo? Zato što tu nema para. Gdje su pare, tu je “sotona”. Bitno mi je doći do cilja, vratiti se svojim obavezama, svojoj dici, svojoj obitelji. Trčanje je moj hobi i moraš ostati na tome da ti je hobi, kaže Ana u razgovoru u sali OŠ “Njegoš”, gdje je odradila vježbe istezanja.
Sportom se bavi od malih nogu, praktičko od prvog razreda osnovne škole, međutim, životne okolnosti joj nisu dozvoljavale da pređe u profesionalne sportiste. Tek kad je “poženila sinove”, te dobila unučad, “dala je sebi oduška”.
– Zahvaljujući našem Kiku, Kristijanu Sindiku, s njim sam istrčala skoro pa sve te svjetske maratone. Ako Bog da zdravlja, 15. veljače ću na Splitskom maratonu odraditi jednu “desetku” i ujutro na avion – idem za Tokio, gdje planiram da trčim 42 km, to je jedan od šest najvažnijih svjetskih maratona, objašnjava Ana i dodaje da Bokeški maraton ima posebno mjesto u njenom srcu.
-Poseban je zbog te neke topline ljudi, ima tu dosta bokeških Hrvata, koji su mi dragi. Pokojnog don Branka Sbutegu sam toliko štovala, on je bio jedna veličina, pamtim da je za Bokokotorski zaljev govorio: “Ta ljepota”. Inače svaku godinu i volontiram i odradim polumaraton i stvarno mi je ovdje lipo. Odradila sam i Skalinadu u Herceg Novome, isto mi je lipo. Tu je Aleksandra Tot, naša zajednička prijateljica, koja nam uvijek da ruke, a poznajem i trkački par Lazara i Dubravku Raić, kaže Ana Piplica, ponosna na svoju sugrađanku Natašu Šustić, apsolutnu pobjednicu Petog Bokeškog maratona u ženskoj konkurenciji. Rutu dugu 42 km istrčala je za 2 ure i 47 minuta.
-Ovo mi je četvrta godina da sam tu, a od 2023. godine sam nastupila na cijelom maratonu – ovo mi je treća godina da pobjeđujem zaredom, ali ove godine sam postigla najbolji rezultat. Nekako je posebna ovdje atmosfera i super je organizacija i vidi se da je iza toga stoji puno ljubavi. Ovaj zaliv, cijela Boka je predivna, mogu reći da mi je ovdje jednako lipo kao i u Splitu. Guštam tu doći, ima mi nekakvu romantičnu notu i nekako me cila ta atmosfera nosi, pogotovo ove godine jer je bilo dosta više natjecatelja, oko pet i po tisuća, kaže Nataša za Boka News.
Ljepše je biti “pejser”nego “obični trkač”- manje se umoriš nego kad ideš “full gas”, ovo je kao neki trening, kaže Andrej Vištica iz Makarske, rodom iz Hercegovine. On je svojim trčanjem na 21 kilometar odredio granično vrijeme od sat ipo za polumaratonce, sa ciljem da drži ujednačen tempo i animira trkače/trkačice.
-Bio sam u Boki na triatlonima i na još nekim utrkama, ali prvi put na polumaratonu i baš me je iznanadilo da je ovako veliki “event” u Crnoj Gori. Vrijeme je bilo idealno ove godine, nije bilo hladno, nije bilo ni vruće, dobar dio je kroz hladovinu. Zaljev je predivan, baš je fino trčat, baš mi je se svidjela utrka, organizacija je na nivou, ima puno ljudi i s razlogom dolaze tu, kaže Andrej, koji planira da u februaru trči na Kanarima.
Da je ovaj sportski spektakl omiljen i među domaćim trkačima, dokazala je i Dragana Nerić iz Kotora, koja je ovom prilikom uspješno istrčala svoj četvrti polumaraton (dva sata i 16 minuta), a dan ranije je u trci na pet kilometara, u kategoriji 50 + osvojila drugo mjesto. Zanimljivo je da je prvi put trčala na Bokeškom, zatim na Splitskom, pa na Ljubljanskom, i sad opet na Bokeškom (polu)maratonu, a za ove dvije godine je trčala na pet i na deset kilometara.
– Utisci su super, organizacija, štimung, sve. Treniram družeći se sa prijateljicom Tanjom Sužnjević, zajednički učestvujemo u svim ovim polumaratonima. Članice smo PK “Vjeverica” i pjevamo u Gradskom horu KC “Nikola Đurković”. U Budvi će 29. decembra biti održano humanitarno trčanje, vjerovatno ćemo biti i tamo. Bićemo i 3. januara na 5 kilometara u Porto Novom, a spremamo se za Hercegovske skale u februaru. Dešavaju se trke, ovaj sport je zaživio i kod nas, kaže Dragana.
Da bi se učesnici trka osjećali “kao kod svoje kuće” u mnogome je doprinio i volonterski tim sastavljen od oko 60 dobrovoljaca iz Omladinskog tima Tivta, NVO Naša akcija iz Kotora, Budve, Danilovgrada, Nikšića, Podgorice, Cetinja, te onih iz Planinarskog kluba “Vjeverica”, kojima su se pridružile i djevojčice iz Osnovne škole “Njegoš”. Pored Dragana Jovanovića, volontersku ekipu vodili su Željko Obradović i Patricija Pobrić.
-Volonteri su oduševljeni, vole da se druže, vole akciju, vole da rade i stvaraju lijepu atmosferu, plus danas je bila izuzetna muzika. Odličnu atmosferu i nama i takmičarima je napravio di-džej Veljko Savić iz Risna, pjevali smo, plesali, izgubili smo svi glas od silne pjesme, bilo je fenomenalno, kaže Patricija i dodaje da su članovi Omladinskog tima pozvani 27. decembra na božićnu žurku u baštu Zeta, gdje su im domaćini stranci -volonteri koji žive u Crnoj Gori.
-Očekuje nas Splitski maraton gdje ćemo, zajedno sa planinarima “Vjeverice” volontirati 12, 13. i 14. februara. Obožavamo taj događaj, jer dobijemo jedan dan za sebe i jedan dan volontiramo, a ostatak u putu, najavila je Pobrić.
/M.D.P./
