U palati Bizanti juče je održana komemorativna sjednica povodom smrti Daria Musića jednog od osnivača HGD-a Crne Gore, Hrvatskog glasnika, nosioca brojnih priznanja.
U ime poštovaoca, brojnih prijatelja i članova HGD- a, od Daria oprostio se predsjednik Mario Brguljan.
Dario Musić je rođen u starome pomorskom gradu Bakru na Hrvatskome primorju 1938. god. Osnovnu školu je započeo u Bakru, nastavio u Splitu, treći i četvrti razred u Lepetanima, a osnovno obrazovanje završio u Tivtu. Godine 1954. upisuje Srednju pomorsku školu – strojarski smjer u Kotoru, koju završava 1958. god.
Izlaskom iz armije 1959. počinje raditi u Brodogradilištu „Split“. Godinu dana kasnije vraćaju se u Boku. Dario započinje pomorsku karijeru na brodovima kotorske pomorske kompanije „Jugooceanije“. Na brodovima Jugooceanije plovi 10 godina i stiče zvanje upravitelja stroja. Nakon toga godine 1972. odlazi na stranu pomorsku kompaniju Suisse-Atlantique iz Lausanne– Švicarska kao upravitelj stroja.
Vrijeme raspada Jugoslavije proveo je na brodu ploveći morima svijeta. Događaje oko raspada Jugoslavije pratio je s velikim zanimanjem i strepnjom.
Krajem 1998. završava pomorsku karijeru, Iskrcava se s broda i odlazi kući. O tom periodu Dario nam je pričao: „Sjećam se toga tužnog dolaska u Boku, u moju Dobrotu. Ne mogu vjerovati svojim očima što se događa oko nas. Supruga mi detaljnije priča o događajima. Stižu prijeteća pisma, svakodnevno i telefonski pozivi uz prijetnje, veliki je pritisak na sve nas, žele da odemo odavde, dojučerašnji susjedi više nisu „dobri“ susjedi. Dok su se drugi iseljavali (što nije za zamjeriti) ili samo kritizirali, Dario i skupina istomišljenika redovito se okuplja i planira akcije zadobivanja povjerenja s obje strane granice, što nije bilo lako.
Ta se okupljanja najviše odvijaju u njegovoj obiteljskoj kući, a počela su još u ona olovna ratna vremena. Poznato je tako da se upravo tu proslavilo međunarodno priznanje Republike Hrvatske, a slavili su se i svi kasniji njezini međunarodni uspjesi. Danas je to teško za povjerovati, ali tada je to zbilja zahtijevalo dozu osobne hrabrosti i prkosa. U toj kući je pružena utjeha mnogim potrebitim Hrvatima, ali i njihovim crnogorskim prijateljima.
U Konavlima i Dubrovniku je među bolje obavještenima poznata Darijeva jedinstveno hrabra karitativna uloga tijekom rata, kad je dovijajući se na razne načine odlazio u okupirane Konavle ili pak preko svojih poznanstava, koristeći se osobnim ugledom, riskirajući osobni integritet, pomagao tamošnjim preostalim obiteljima. Među prvima potajice snima što se dogodilo na tom području te svojim kanalima plasira u svijet. Njegovi su se snimci kasnije obilato koristili u naporu za informiranje svjetske javnosti. Također, posebno treba istaknuti njegove osobne financijske i materijalne donatorske aktivnosti, značajnih dosega, neposredno nakon okončanja Domovinskog obrambenog rata na dubrovačkom području.
Domovinski rat u Hrvatskoj završio je 1995 godine. U to vrijeme u Crnoj Gori su se događale mnoge promjene na bolje. Položaj Hrvata u Crnoj Gori znatno se popravio uspostavom hrvatske države. Sastaju se viđeniji ljudi hrvatskoga korpusa u Tivtu i Kotoru i počinje se razmišljati o stvaranju hrvatskih društava i političke stranke.
- juna 2001. u Kotoru osniva se Hrvatsko građansko društvo Crne Gore.
Dario je u mirovini prihvatio izazov i uključuje u aktivnosti Hrvatskoga građanskog društva i uz prvoga izabranog predsjednika Tripu Schuberta prihvata se funkcije prvoga tajnika Društva, a u nadolazećim godinama obnašao je mnoge odgovorne dužnosti kao član Predsjedništva.
Od tada su njegove aktivnosti u HGDCG vrlo uspješne i prepoznatljive kako u krugu hrvatskoga korpusa u Crnoj Gori, tako i u Hrvatskoj. Za Darija se vežu mnogi projekti. Pobrojao bi same neke: Neupitno je osnivanje i izdavanje časopisa Hrvatskoga glasnika, prvoga časopisa na hrvatskome jeziku u povijesti Hrvata na ovim područjima. Zajedno s prvim urednikom, pokojnim Tomom Grgurevićem, poznatim kotorskim novinarom i publicistom, te Tripom Schubertom, ondašnjim predsjednikom Društva, Dario je kao tehnički urednik dugo godina radi na njemu. U domu Darija Musića je nekoliko godina djelovalo prvo uredništvo Hrvatskoga glasnika. Mnogi su po prvi put tako čuli za Hrvate Boke i upoznali se s njihovom za cjelinu hrvatske kulture značajnom baštinom.
Pokretač je izdavačke djelatnosti Društva i nosilac kapitalnih izdanja: „Dobrota – povjesnica bokeljskog pomorstva“ autora Antuna -Tonka Tomića, monografije „Slikom kroz prošlost“, monografije Društva 2003-2012.
Veliki napredak u podizanju hrvatske svijesti učinjen je 2004. godine kada je uspješno pokrenut projekt „Učimo hrvatski“. Voditelj ovog projekta bio je Dario. Značajne su manifestacije i susreti, kao i obilježavanje događaja iz povijesti Hrvata u Crnoj Gori te povezivanje s udruženjima Crnogoraca i Bokelja u Hrvatskoj gdje je naše Društvo bilo organizator, a Dario član ekipe. Pored toga treba spomenuti slijedeće manifestacije: Tjedan hrvatskih manjina u Zagrebu u septembru 2004., a te godine u studenome održana je manifestacija „Hrvatski dani u Boki“, Bokeljska priča u maju 2007. u Dubrovniku, organiziran je upis srednjoškolaca na hrvatskim sveučilištima koji je započet 2002. godine, voditelj je projekta ljetovanje djece u Zgrebu koji se realizirao više godina, obnovljena je 2003. tradicionalna manifestacija Tripundanske večeri koja traje do danas, iste godine nosilac je projekta „Pomozi bolesnima i nemoćnima“ koji se realizirao nekoliko godina uz pomoć Hrvatskoga crvenog križa. Jedan od važnih zadataka, ako ne i najvažniji, bila je uspostava prekinutih odnosa regije Boke s regijom Dubrovnika. Godinama smo nastojali unaprijediti te odnose, ali nije bilo tako lako s obzirom na sve ono što su ratna razaranja učinila Dubrovniku, Konavlima, Dubrovačkom primorju i cijeloj Hrvatskoj. Dario se posvetio ovom plemenitom cilju kako bi se uspostavili dobri odnosi između regija Dubrovnika i Boke koji će našoj i budućim generacijama biti jamstvo za suživot u miru. Kao tajnik i član Predsjedništva HGDCG obnašao je tu odgovornu dužnost sve do rujna 2005. Unatoč godinama i dalje je uključen u realizaciji projekata našeg Društva. Za njegov rad i zalaganje u promoviranju nacionalnog i kulturnog identiteta Hrvata u Crnoj Gori, za gradnju mostova povjerenja, mira i suradnje te prijateljstva dvaju naroda i država Republike Hrvatske i Crne Gore Društvo mu je 2006. godine dodijelilo specijalnu plaketu . Ovdje treba spomenuti i značajno priznanje koje mu je 28. juna 2011. god.Udruga dragovoljaca Hrvatske ratne mornarice – Dubrovnik dodijelila počasno članstvo UDHRM-a. Velika je čast primiti to priznanje od onih koji su stvarali hrvatsku državu te zajedno s drugim dragovoljcima obranili Grad od neprijateljskih napada.
Najzad u 2014. godini za sve ovo što je uradio Dario Musić bude odlikovan ordenom reda Anta Starčevića od Iva Josipovića, predsjednika republike Hrvatske.
Ponekad je stvarno teško uočiti tihe ljude s viškom radne energije i poticajnih ideja,a s kroničnim deficitom kad je u pitanju samopromocija. Ipak, upravo zahvaljujući njima, koliko god skromni bili, moguće je napraviti značajne pa i odsudne stvari za zajednicu. Jedan od takvih ljudi čije se ime u Boki kotorskoj spominje s velikim poštovanjem i uvažavanjem među Hrvatima, ali i ostalim građanima, jest Dario Musić.
Moglo bi se o tom čovjekoljubivom i skromnom čovjeku još mnogo govoriti, no vjerujemo da je i ovo dovoljno da se spozna o kakvoj se osobi radi.
Dario, uvijek ćeš biti u našim srcima!
Neka mu je vječna slava i hvala!
