Roman „Vjekovi prolaze, a duše pričaju“, autorke Radojke Abramović promovisan je sinoć u crkvi Svetog Pavla u Kotoru.
Nakon pozdravne riječi direktorice Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru, mr Mileve Pejaković Vujošević, o romanu su govorili prof. književnosti i bibliotekarka Smiljana Radusinović, viša bibliotekarka Ružica Danilović i prof. književnosti Neven Staničić.
„Za pisanje ovakvog roma na osim talenta i snažne volje potrebna je velika hrabrost. Književnica se hrabro upustila u imaginaciju i vratila nas u XV vijek što nije nimalo lako, pritom polazeći od činjenice da su ljudske patnje i radosti bile iste i slične tada i sad. Kotor kao grad koji uvjek iznova inspiriše, kao grad u kome se radnja odvija, autentičan jezik uz upotrebu lokalizama i arhaizama korišćenih na ovom podneblju, čine roman veoma interesantnim“ – kazala je prof. književnosti i bibliotekarka Smiljana Radusinović.
Viša bibliotekarka Ružica Danilović, predstavljajući autoricu kazala je da znanje nebi izrodilo kreaciju samo po sebi, da autorka nema ono bez koga nema stvaranja, da nema ljubavi prema Gradu, prema svakom njegovom kamenu, palatama, crkvi, ulici, trgu…
„Radojka naprosto osjeća puls grada Kotora. To bilo koje kuca vijekovima i bilježi atmosveru koje ga čini osobenim. Kako u sadašnjosti tako i u prošlosti. Autorka koristi metafizičku dimenziju našeg grada transponujući sve to u priču o dvijema generacijama čuvene patricijske porodice Buća. Grad Kotor na ovaj način postaje simbol univerzalnog trajanja jer vjekovi prolaze a duša grada priča, bilježi prolaznost i krhkost ljudskih života i sudbina, pamti zemljotrese, patnje, radosti, uspjehe, ljubavi, tjeskobe, bijedu, raskoš… Kotor je sotžerna tačka koja spaja Radojkine naracije…Po mom mišljenju roman „Vjekovi prolaze, a duše pričaju“, zaslužuje ekranizaciju“ – kazala je između ostalog Ružica Danilović.
Glavna karakteristika i problem ovog romana je epoha. Epoha zahtjeva neke stvari koje morate ispoštovati u startu da bi vam ljudi vjerovali. Mi ovdje imamo sreću što je roman pisala istoričarka umjetnosti koja ima to predznanje da rekonstruiše Kotor iz XV vijeka, kazao je prof. Neven Staničić.
„Uradila je to maestralno i mislim da je to najveći doprinos ovog romana. Kotor je osvijetljen kroz jednu vremensku patinu i način života koji je ipak različit od onoga što se u romanu dešava. I to je jedan sloj priče na koji moramo zahvaliti autorki. Do sada takvih dijela sa ovog podneblja iz Kotora i Boke nije bilo. Kotorani i mi iz Boke uživatiće kroz gradske ulice, zanate, modne detalje, arhitektonska riješenja i odnos tog socio-kulturološkog u srednjevjekovmnom gradu.
Radojka je istorijske ličnosti provukla u likove i ušla u jednu književnu sveru irealne poetike, dakle poetika koja se zasniva na realnim događajima kroz irealne likove koji ne prave nadrealizam od dijela koje čitamo već zapravo tu realnost približavaju čitaocu, što je kvalitet i doprinosi intrigantosti romana…“– kazao je između ostalog prof. Neven Staničić predstavljajući roman.
U muzičkom dijelu programa nastupile su profesorice muzičke škole „Vida Matjan“ iz Kotora, Milica Lalošević – sopran uz klavirsku pratnju Lidije Molčanov.
Nakon “Bokeljske bure, juga i bonace” koji je objavila 2012. godine ovo je drugi roman Radojke Abramović.
