U hladnoj noći 29.decembra 1915. godine, oštri pramci šest autrougarskih ratnih brodova sjekli su tamnu površinu Jadrana, oko 15 milja jugoistočno od ulaza u Boku Kotorsku.
Krstarica „Helgoland“ i razarači „Tatra“, „Balaton“, „Csepel“, „Lika“ i „Triglav“ – najbolje što je tada bilo na raspolaganju od austrougarskih lakih pomorskih snaga, isplovili su kasno u noći 28.decembra iz svoje baze u Boki Kotorsko. U prvim satima narednog dana hitali su južno u pravcu Otranskih vrata, u napad na neprijateljski italijansko-francuski pomorski saobraćaj između italijanske luke Brindizi i albanskog Drača.
Na njihovom putu u mračnim dubinama Jadrana, patrolirala je francuska podmornica „Monge“…. Pod komandom poručnika bojnog broda Rolanda Morijoa, „Monge“ je 27.decembra u popodnevnim satima isplovila iz Brindizija prema Boki, da postavi zasjedu austrougarskim ratnim brodovima za koje se pretpostavljalo da će izaći u akciju.
Grof Antoan Žosef Lui Rolan Morijot rođen je 13.juna 1885. godine u dvorcu Bizemon u regiji Sen Lumijer la Populez u sjeveroistočnoj Francuskoj. Potomak poznate aristokratske porodice, Rolan Morijo završio je 1903. Pomorsku vojnu akademiju u Tulonu i postao potporučnik u francuskoj Ratnoj mornarici. Godine 1913. stupio je u brak sa Margaritom Marole kćerkom admirala Luja de Marolea, tadašnjeg komandanta francuskih pomorskih snaga u Indokini. U čin poručnika bojnog broda Rolan Morijo unapređen je 14.novembra 1913., u međuvremenu postavši jedan od prvih novoškolovanih francuskih podmorničara. Podmornice su naime, pred Prvi svjetski rat bile potpuno novo, tehnički vrlo kompleksno i još potpuno neispitano ratno sredstvo za koje se pretpstavljalo da će u budućem sukobu na moru odigrati veliku ulogu i biti vrlo opasan protivnik do tada neprevaziđenim velikim površinskim ratnim brodovima, teško oklopljenim i naoružanim velikim topovima.
Mladi i sposobni Morijo savršeno se snašao na podmornicama čiji je način upotrebe – samostalno patroliranje i sakrivanje u dubinama mora sa iznenadnim napadom, savršeno odgovarao njegovom temperamentu. Strog i naizgled hladan, ali istovremeno vrlo ljubazan, posvećen i odgovoran prema svojim potčinjenima, Morijo je bio omiljen kod posada kojima je komandovao. Početak Prvog svjetskog rata donio mu je dvije značajne stvari u životu – rodio mu se sin i Morijo je u ljeto 1914. postavljen za komandanta podmornice “Monge”. Sa njom je od 24.maja 1915. djelovao na Jadranu, sa bazom u italijanskoj luci Brindizi gdje je “Monge” bila jedna od francuskih podmornica što su operisale pod komandom za njih savezničke, Ratne mornarice Italije.
U prvim satima 29.decembra 1915. na oko 15 milja jugoistično od ulaza u glavnu neprijateljsku pomorsku bazu u Boki, „Monge“ je lagano vozila na površini mora, puneći svoje akumulatorske baterije, uzdajući se da će je mračna noć bez mjesečine i niska silueta podmornice koja je tek nešto malo nadvisivala morsku površinu, zaštiti od otkrivanja.
Tako je i bilo jer je jedan od mornara koji su držali stražu na tornju francuske podmornice, prvi oko 2.15 časova zapazio dim na horizontu, a potom i tamne siluete dvaju austrougarskih ratnih brodova kako se velikom brzinom približavaju sa sjeverozapada. Komadant Morijo oglasio je uzbunu i naredio hitno zaronjavanje podmornice. Uz šištanje komprimovanog zraka i klokotanje vode koja je punila njene tankove ronjenja, „Monge“ se hitro izgubila sa površine Jadrana i spustila na dubinu od nepunih 7 metara – dovoljnu da Morijo izbaci njen noćni napadni periskop i počne manevrisati podmornicom kako bi na nišan uzeo neki od nadolazećih austrougarski brodova. Podmornica se okrenula prema jednom od neprijateljskih razarača i već je počela priprema za ispaljivanje torpeda, kada se 50 metara dugi i 404 tone teški francuski podvodni ratni brod zatresao i nagnuo, uz strahoviti udarac i škripu metala. Naime, brzinom od skoro 30 čvorova, u toranj i palubu francuske podmornice, zabio se oštri pramac asutrougarske krstarice „Helgoland“. Inercija brzine od 30 čvorova koja je nosila ovaj 130 metara dugi, vitki ratni brod, kombinovana sa „Helgolandovih“ 4.417 tona deplasmana, učinili su da masivna energija sudara nanese teška oštećenja francuskoj podmornici koju je austrougarska krstarica razbila kao sjekirom.
Na „Monge“ je momentalno nastao pravi pakao – kroz razorenu palubu i toranj, more je počelo nadirati u unutrašnjost podmornice. Dospjevši na elektro-razvodne ploče, morska voda je izazvala kratke spojeve i ostavila podmornicu u potpunom mraku. Zbog hemijske reakcije vode sumpornom kiselinom iz oštećenih akumulatora podmornice, unutrašnjost podmornice počela se ubrzano puniti otrovnim isparenjima koja su pekla oči podmorničara i kao vatra im palila pluća…. Podmornica je počela tonuti krmom, pod uglom između 30 i čak 40 stepeni. Zadržavši hladnokrvnost uprkos izuzetno kritičnoj situaciji, Morijo je odlučno izdavao komande, boreći se da spase svoj brod i posadu. Naredio je hitno pirenje svih tankova ronjenja, nadajući se da će podmornica dobiti na plovnosti i polako krenuti da se penje ka morskoj površini. Grozničavo, posada je radila na ventilima i pumpama, tankovi su ispražnjeni i napunjeni vazduhom, ali je podmornica i dalje tonula… Prešla je svoju uobičajenu maksimalnu radnu dubinu ronjenja od 40 metara, a njen trup je škripao i zloslutno krckao pod narastajućim pritiskom mora dok je dubinomjer pokaziva sve veće cifre – 50, 60, pa čak 70 metara dubine. Posada se već miri sa činjenicom da slijedi brza smrt – trup podmornice zdrobiće ogroman hidrostatički pritisak mora i sve ih pobiti u trenutku. Uz poklike „Živjela Francuska!“ oni u mraku već počinju da pjevaju „Marseljezu“, ali se Morijo i motoristi ne predaju… Na sreću, u tom odsudnom momentu električari i strojari uspjeli su vratiti napajanje na podmornicina dva pogonska elektromotora te je „Monge“, maksimalno zavrtjevši propelere, zaustavila propadanje i lagano krenula da se uspinje ka površini Jadrana.
Probivši valove, „Monge“ je izašla na površinu mora po krmi krstarice „Helgoland“ koju sudar sa podmornicom uopšte nije oštetio. Na njenu nesreću, „Monge“ sa našla direktno pred pramcem autrougarskog razarača „Balaton“ čiji je komandant, kapetan korvete Franc Morin, odmah naredio da se otvori vatra na francusku podmornicu. Topovi sa „Balatona“ nemilosredno su pogađali i zapečatili sudbinu već teško oštećene podmornice – sa novim rupama od granata u trupu, „Monge“ je definitivno počela da nezaustavljivo tone, a Morijo naređuje posadi da napusti brod. Vidjevši da se Francuzi izlazeći na palubu podmornice, odmah bacaju u more, Austro-Ugari su shvatili da „Monge“ tone i odmah su obustavili paljbu. Svih 25 francuskih podmorničara na vrijeme je skočilo u more, a Morijo koga su mornari i oficiri preklinjali da im se pridruži, odbio je da napusti svoj brod.
„Ovo je kraj našeg lijepog broda. Ispunili ste vašu dužnost, napustite podmornicu! Zbogom i neka vam je sa srećom!“- kazao je tada, prema sjećanju motoriste 1.klase Žofrija, komandant Morijo svojoj posadi. Od tri grotla – otvora kojim se može izaći na palubu podmornice, dva su blokirana ili već potopljena, jedni je još preostao onaj na pramcu. Morijo sa rukama na glavnom ventilu tankova ronjenja, požuruje svoje ljude i gura ih u pravcu spasenja.
„Ne prema krmi prijatelji, ne tamo! Napred, idite na pramac!“ – posljednje su njegove riječi koje čuje Žofri. Uvjerivši se da je i posljednji njegov čovjek napustio „Monge“ koja se trza u samrtnom ropcu, Rolan Morijo, spokojno je ostao u centrali svoje podmornice i u tradicionalnom maniru starih pomorskih kapetana, potonuo je sa svojim brodom na dno Jadrana. Nije želio da je napusti iako je znao da neprijatelj ne može zarobiti teško oštećenu podmornicu, već je svojevoljno umro sa svojim brodom. Sa Rolanom Morijoom je u potonuloj podmornici „Monge“, smrt našla i brodska maskota, pas Tango.
Osamnaest preživjelih sa Monge spasio je „Balaton“, dok je sedmoricu Francuza iz mora izvukao razarač „Csepel“. Na žalost, u posljednjim momentima drame, prije nego što su ih neprijatelji izvukli iz mora, udavila su se dvojica Francuza –podoficiri Gujar i Morel. Za ostale njihove kolege Prvi svjetski rat se završio te kobne decembraske noći 1915. jer su Austro-Ugari posadu podmornice „Monge“ poslali u kamp za ratne zarobljenike Gabel u Češkoj gdje je ona ostala do primirja 1918.
Poručnik bojnog broda Rolan Morijo i njegova “Monge“ već 101 godinu počivaju na više stotina metara dubine u južnojadranskoj kotlini, petanestak milja od obale Crne Gore. Zbog svog herojstva, ovaj oficir posmrtno je odlikovan najvećim priznanjem Francuske Republike – orednom Legije časti, a Italijani su Morijoa odlikovali Zlatnom medaljom za vojničku hrabrost. Francuska Ratna mornarica kasnije je čak trima svojima podmornicama dala ime Rolana Morijoa, jednog od svojih najvećih pomorskih heroja. Njegovo i ime njegove podmornice nalaze se na Podmorničkom memorijalu koji je u Tulonu podignut u čast svih u borbi stradalih francuskih podmorničara. Imenom Rolana Morijoa zove se i Centar za obuku posada nuklearnih podmornica RM Francuske u Brestu.
Precizna pozicija na kojoj se nalazi olupina podmornice „Monge“ i u njoj grob Rolana Morijoa, do danas nije pouzdano utvrđena, a predstavnici RM Francuske čiji brodovi redovno pojećuju Crnu Goru, iskazali su interesovanje da to u saradnji sa Mornaricom VCG, u narednom periodu konačno i bude urađeno i da se na mjestu potonuća njihove podmornice, ubuduće polaže vijenac u more.
