Rano jutros u Tivatskom zalivu započela je komplikovana operacija ukrcaja velikog plutajućeg doka Jadranskog brodogradlišta Bijela (JBB) na specijalni holandski brod za prevoz teških i vangabaritnih tereta „Dockwise Vanguard“.
Holandski heavy lifter usidren u sred Tivatskog zaliva, upumpao je morsku vodu u svoje balastne tankove i kontrolisano zaronio do dubine od 18 metara, kako bi njegova glavna paluba bila na dovoljnoj dubini da se na nju vitlima i čelik čelima, uz asistenciju remorkera, navuče bijeljanski DOK-12. Potom, „Dockwise Vanguard“ će za nekoliko sati ispumpati svoje balastne tankove i izroniti iz mora, na svojim leđima noseći DOK-12. Narednih par dana uslijediće fiksiranje doka na palubi holandskog heavy liftera, kako se ovaj ogroman teret ne bi pomjerao tzokom plovidbe „Dockwise Vanguarda“ do Litvanije, koja će kako se očekuje, trajati između tri i četiri nedjelje.
Inače, dok dugačak 253, širok 53 i visok 18 metara jutros oko 7.30 isplovo je sa svog veza u Bijeloj na kojem je on proveo 41 godinu, od 1976. kada je ovdje stigao kao potpuno nov iz brodogradilišta u Njemakoj gdje je izgrađen po posebnoj narudžbi.
Odlazak doka koga su uz remorkere „Boka Sky“ i „Boka Bay“ kompanije „Boka Pilot& Tug Services“ iz Bijele, teglili i remorkeri „Jaki“ i „Alkaid“ kompanije „Brodospas“ iz Splita, sa tugom u očima i jetkim komentarima, pratili su mnogi žitelji Bijele i Bokelji koji su taj događaj prokomentarisali kao „definitivnu sahranu brodogradnje i pomorstva u Boki“. Prije devet godina na isti način, Tivćani su gledali i komentarisali odlazak „svog“ velikog doka Arsenala koga je novi vlasnik Adriatic Marinas, nakon što je zatvorio vojno brodogradilište sa tradicijom dugom 120 godina, prodao u Njemačku.
Bijeljani i Bokeljsi uopšte, danas su po društvenim mrežama sa žaljenjem pratili odlazak DOK-a 12 koji je othranio i odškolovao brojne familije bijeljanskh brodograditelja što su na tom tehničkom plovnom objektu iz mora izvlačili i remontovali na hiljade brodova u protekla četiri desetljeća.
Najčešći komentar je bio kako se novom vlasniku DOK-a 12 isplatilo da stečajnoj upravi JBB plati 11 miliona eura za taj dok i uloži najmanje još oko 5 miliona u njegov skupi transport na heavy lifter-u do Baltika i popravak prije nego što na njemu ponovno počne izvlačiti iz mora brodove radi remonta, a našoj državi se nije isplatilo da zadrži brodograđevnu djelatnost u Bijeloj koja traje još od 1927, već je crnogorska Vlada JBB poslala u stečaj i „rasprodala na kilo“, radi relativno malog poreskog duga.
Za par dana u teglju jednog velikog malteškog remorkera i mali dok JBB koga je za 2,1 milion eura kupila jedna kompanija iz Turske, napustiće Boku Kotorsku. Time Crna Gora definitivno ostaje bez tehničkih mogućnosti da iz mora podigne iole veći brod. Osim što je to problem tehničke i ekonomske prirode jer će sad svi domaći brodari sva svoja plovila morati da dokuju u inostranstvu, ovo je postao i svojevrstan sigurnosti i bezbjedonosni problem.
Naime odlaskom bijeljanskih, a prije toga i dva plutajuća doka bivšeg tivatskog Arsenala, naša država više nema nikakav tehnički kapacitet za hitna, tzv. havarijska dokovanja plovila kojima zbog oštećenja podvodnog dijela trupa prijeti potonuće illi se iz nih zbog toga u more izlivaju zauljene tečnosti i druge štetne materije. Narušena bezbjedonosna dimenzija ovakvog opredjeljenja naše Vlade je i činjenica da Mornarica Vojske CG više nigdje u našoj državi ne može da radi redovnog ili havarijskog održavanja, podigne iz mora većinu svojih ratnih i pomoćnih brodova, pa se ionako „tanka“ tehnička logistička podrška Mornarici, praktički potpuno briše.
Iz Ministarstva saobraćaja i pomorstva (MSP) nikada nisu odgovorili na pitanje da li je taj resor saglasan sa razvojem situacije u kojoj Crna Gora, nakon prodaje dokova iz Tivta i Bijele, u potpunosti ostaje bez kapaciteta za dokovanje većih plovila. MSP je inače, izdao splitskom “Brodospasu” posebnu dozvolu za kabotažu da se dva remorkera hrvatske firme uključe u akciju ukrcaja velikog doka iz Bijele na “Dockwise Vanguard”.
