Još u martu ove godine sklopljen je sporazum između Republike Crne Gore i Energeana, grčkog proizvođača nafte i plina. Ministrica ekonomije Dragica Sekulić i prvi čovjek Energean Group Mathio Rigas potpisali su 30-godišnju koncesija na dva bloka (službeno, riječ je o “blokovima” 4219-26 i 4218-30, koji pokrivaju 338 kvadratnih kilometara površine) na tek nekoliko kilometara od Bara, koncesiju za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika.
Prije nekoliko dana su iz grčke kompanije objavili i prve procjene, izuzetno optimistične, za dva polja u njihovoj koncesiji. Snimanja (u savremenoj 2D tehnologiji) obavili su nezavisni nizozemski procjenitelji, što su iz Energeana potkrijepili brojkama. Ukratko, dva bloka u crnogorskom podmorju mogla bi skrivati oko 144 miliona barela nafte i oko 1,8 bilijuna kubnih stopa (oko 50 milijardi kubnih metara) prirodnog plina!
O kakvom je potencijalnom nalazištu riječ, dovoljno govori činjenica da je Energean prošle godine, na dnevnoj razini, proizvodio tri i pol hiljade barela, dok su zalihe u oba njihova najveća polja prirodnog plina tek nešto više od ovih crnogorskih. Nije nevažno, dapače, kako se oba polja ili bloka nalaze na području “plitkog mora” – s aspekta naftaša, dubina mora koja na poljima 26 i 30 varira između 50 i sto metara, znatno olakšava posao.
No, daleko su još prvi zalasci sunca u Budvi ili Svetom Stefanu s pogledom na platforme.
Sufinansiranje od strane EBRD-a
Oduševljeni procjenama, Energean u prvom tromjesečju iduće godine kreće s puno preciznijim 3D snimanjima, a tek ako ona potvrde procjene Nizozemaca, kreću istražna bušenja. Inače, grčke naftaše odnedavno izdašno (su)financira EBRD, Evropska banka za obnovu i razvoj.
U maju prošle godine potpisali su ugovor kojim se iz zajedničke evropske kase osigurava Energeanu (kao dio politike EBRD-a da pomogne posrnuloj grčkoj privredi) 75 milijuna USD za obnovu i proširenje off-shore pogona na sjeveroistoku Egejskog mora. Naftovodi i kompleks četiri platforme star je preko 35 godina, a lociran je na 18 kilometara od grada Kavale. Projekt obnove mora biti u skladu sa Studijom utjecaja na okoliš, u kojem je striktno navedeno kako izvedba ne smije povećati trenutne emisije ZA dodatnih 25 hiljada tona CO2… U međunarodnoj upravi grčke tvrtke stoje i mnogi ljudi iz branše, tako da ne čudi kako se hvale suradnjom s BP-om (da, onim istim koji su odgovorni za Deepwater Horizon katastrofu), dok je Kerogen Capital izraelska kompanija koja kontroliše 50 posto vlasništva u zajedničkom projektu polja prirodnog plina Karish i Tanin ispred obale Izraela. Druga polovica pripada Grcima, a i na tom polju planiraju kapitalne investicije.
Inače, vijest o prognozama zaliha dvaju polja ispred Bara prenijeli su mediji koji prate naftnu industriju kao i neizbježni Reuters.
Energean (odnedavno sarađuju i sa španjolskim naftnim divom Repsolom) će u sedam godina početnih istraživanja koja uključuju i jednu probnu bušotinu te 3D snimanja, ali i brojne druge studije, investirati 19 milijuna dolara. Potrebno je naglasiti i kako 2D seizmički snimci ne mogu pokazati fizičku prisutnost ugljikovodika u naslagama, nego otkrivaju geološko-strukturnu građu podzemlja, odnosno ukazuju na moguće strukturne zamke za naftu i plin. Idući korak je 3D seizmičko snimanje kojim se dobije i treća dimenzija, veličina i prostiranje mogućeg ležišta nafte i plina. Potom slijedi istražno bušenje s detaljnim uzorkovanjem stijena kada se određuje litološki sastav podzemlja kao i moguća zasićenost na ugljikovodike…
“Nesuđena” eksploatacija u hrvatskom dijelu Jadrana
Zašto ova vijest zanima Hrvatsku? Za početak, mali podsjetnik. Najnovija snimanja hrvatskog podmorja (nakon Ininih još iz prošlog stoljeća) obavila je norveška kompanija Spectrum tokom 2013. i 2014. godine, javnost je upoznata s optimističnim nalazima, a hrvatski Jadran “isparceliziran” uz brojne zainteresirane svjetske tvrtke no krajem 2015. godine se ipak odustalo (zasad) od eksploatacije nafte i plina u našem Jadranu. Tada ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak gorljivo je zastupao dodjele koncesija smatrajući da će donijeti Hrvatskoj ultimativni prosperitet, a početkom 2014. godine osnovana je i Agencija za ugljikovodike. Koja, unatoč stopiranju daljnjih aktivnosti na moru, i dalje radi, zapošljava. Makar posljednja “novost” na službenim Internet stranicama Agencije datira iz juna 2016. godine…
Naftnih platformi još uvijek neće biti na horizontu hrvatskih pučinskih otoka, ali glavna zamjerka ili opasnost cijelog projekta koji je “trebao Hrvatsku pretvoriti u malu Norvešku” i dalje stoji.
Potencijalna ekološka katastrofa državi u kojoj miloni žive od turizma i doživljaja “Mediterana kakav je nekad bio”, značila bi i ekonomsku kataklizmu. Ta prijetnja je živa, dolazi od naših jugoistočnih susjeda. Činjenično je važno napomenuti da se u Jadranu već desetljećima iskorištavaju ugljikovodici – s talijanske strane je više od 1,350 bušotina (38 izvora) i stotinjak naftnih platformi, dok Hrvatska (u sjevernom Jadranu) ima nešto više od stotinjak bušotina uz 18 plinskih platformi. Kako i Albanija u regiji oko Drača ima, istina slabašna postrojenja, Crna Gora je jedina država na Jadranu koja nema vlastitu proizvodnju. Problem, onaj ekološki, za nas je stvaran i “zahvaljujemo” ga morskim strujama koje Jadranom kruže uz istočnu (dakle našu) obalu od juga prema sjeveru, a potom se zapadn om (talijanskom) “spuštaju” prema Otrantu. Dovoljno je podsjetiti se kako svake godine obale naših najjužnijih otoka nađu pod tonama otpada (pa i medicinskog) koje morem dolazi iz Albanije pa i Crne Gore, piše Dalmacija danas.
