Sačuvajmo ovo naslijeđe za budućnost, UNESCO će uvijek biti uz vas – kazao je Francesco Bandarin, pomoćnik ravnatelja UNESCO-a za kulturu, uručujući gradonačelniku Zadra Branku Dukiću povelju o upisu Zadra na popis svjetske kulturne baštine.
Među uobičajenim kurtoaznim riječima upućenim gradu domaćinu, u kratkom Bandarinovu obraćanju dala se ipak naslutiti mogućnost još jednog prodora Zadra na UNESCO-ovu listu.
Bandarin je, u kontekstu “UNESCO nije završio svoj posao u Zadru”, biranim riječima govorio o crkvi svetog Donata, spominjući je kao “jedan od najcjenjenijih spomenika karolinške umjetnosti izvan područja karolinškog carstva”.
Je li bila riječ samo o kurtoaziji ili Zadar zaista ima pravo sanjati neki oblik UNESCO-ove zaštite crkve koja je odavno postala jedan od identitetskih simbola grada?
Bandarin je u Zadru bio dva dana u društvu čovjeka bez kojega ne bi bilo moguće ni sadašnje uvrštenje gradskih bedema na popis zaštićene baštine, pa smo se za “dešifriranje” njegovih riječi obratili konzervatoru Miljenku Domijanu.
– Francesco Bandarin već je jednom bio u Zadru, ali je tek sada imao priliku detaljno se upoznati sa svim što je uvršteno na UNESCO-ovu listu. On je vrhunski stručnjak, bio je oduševljen svime što je vidio za svojeg boravka ovdje, potvrđujući značenje Zadra i njegovih nevjerojatnih povijesnih struktura – kaže Domijan.
Može li se iz podteksta njegovih riječi zaključiti da bi Zadar u budućnosti mogao kandidirati crkvu sv. Donata za UNESCO-ovu listu?
– Dajte da barem malo odahnemo od ovoga što se sada dogodilo sa zaštitom gradskih bedema. Ali, da, njegove se riječi mogu iščitati kao nagovještaj mogućnosti da za UNESCO-ovu zaštitu u budućnosti ponudimo Donat kao pojedinačnu građevinu, zašto ne!
Njegove riječi jesu kurtoazne, ali to je kurtoazija koja stoji – ističe konzervator.
Domijan podsjeća na to da je Sv. Donat bio obuhvaćen prošlom, neuspjelom kandidaturom za uvrštenje na popis zaštićene svjetske baštine, ali ističe kako “Donat kao pojedinačna građevina, u sklopu tada kandidiranog episkopalnog kompleksa, naprosto strši svojom vrsnoćom, univerzalnom vrijednošću i izuzetnom arhitekturom ranog srednjeg vijeka”, što mu zaista daje dobre izglede za “pojedinačnu kandidaturu”.
Pritom Domijan upozorava kako su u posljednje vrijeme UNESCO-u prihvatljivije multilateralne prijave kakva je i ova s kojom je Zadar sada prošao uvrštavajući gradske bedeme na popis zaštićene baštine.
Dakako, bude li crkva sv. Donata kandidirana, prethodno će se morati probiti na pristupnu listu Ministarstva kulture, na kojoj se trenutno nalazi 13 kulturnih dobara iz cijele zemlje, nakon čega bi se pokrenula izrada dosjea i započela dugotrajna procedura.
Istina, cijeli bi postupak vjerojatno trajao nešto kraće, jer ipak je riječ o samo jednoj građevini o kojoj su zadarski stručnjaci, povjesničari umjetnosti i arheolozi već napisali brojne knjige.
Za svojeg boravka u Zadru Bandarin je upoznat i s projektom “Vrata Zadra”, koji je, prenosi nam Domijan, ocijenio vrlo poticajnim. Domijan podsjeća na to kako će Zadar ubuduće morati biti izuzetno obazriv sa svim novogradnjama, te da UNESCO mora biti informiran o svim zahvatima.
Nakon toga UNESCO odlučuje hoće li i kako reagirati, zatražiti određene korekcije u planiranim zahvatima ili će ih u cijelosti prihvatiti. Odnosi se to, naravno, i na projekt “Vrata Zadra”, koji se svojim većim dijelom praktički “naslanja” na sada zaštićene gradske bedeme.
