Građena u etapama, povezala sjever i jug Jadrana. Jadranska magistala – A via maris, kao turistički put preporodila i ekonomski preobrazila cijeli pojas uz more. Građena krajem prošlog vijeka, povezala Trst sa Ulcinjom.
Čuveni Shell nudio je tadašnjoj Jugoslaviji da napravi auto put duž Jadrana, uz koncesiju, njegova bi bila naplata putarine, pumpne stanice sa pratećim sadržajima. Dostojanstvo je bilo jače, vlast na čelu sa Titom nije popustila…
Danas, voziti se Jadranskom magistralom kroz Crnu Goru je horor… put oronuo, rupe, odron, voda, lokve, potoci, gejziri, bez upozorenja, signalizacije…
Juče sam se vraćao se iz Herceg-Novog, na catari, trajektu, stranac na proputovanju kroz Crnu Goru, konastatuje aktuelnu putnu infrastrukturu i pita hoće li se nešto promjenit i kada, ili dok neko ne strada…
Neće odgovaram. Čekaju se predsjednički izbori. Onog trenutka kada vladajući objave kandidata kreće mašinerija, nešto će zakrpiti. Ali budite oprezni, kroz teritoriju Opštinu Tivat imate najmanje pet crnih tačaka. Nema upozorenja. Na izlazu iz Tivta imate rupu koje Komunalno preduzeće Tivat, iako nije zaduženo za to puni pijeskom već nekoliko puta, kiša ga spere, ako malo brže vozite ode felma, guma, vješanje. Neki dan incident, stranac, domaći ne zovu policiju, policajci kažu što niste gledali, a kako onda angažovati osiguranje?! i tako redom prema Budvi, Petrovcu, Baru, Ulcinju…
Uslijedilo je pitanje plaćete li kroz osiguranje održavanje puteva?
Sve plaćemo, ali ko te pita, vozi Miško…ako stigneš, jer rupe na putu ne pitaju gdje si krenuo imaš li osiguranje…
Čovjek maše glavom, nevjerica. Gledam švicarske tablice. Kaže stigao u Crnu Goru zastupa neku kompaniju na tenderu za izgradnju žičare.
On će kroz šalu, pa vi ste Bogom dani za žičare, vama putevi i ne trebaju…
Ali, nemamo niti jednu pored brojnih obećanja, imamo samo jednu Jadransku magistralu… ma to ti je kao da voziš zatvorenih očiju…
Jadranska magistrala -“Via maris”
Pripreme za konačnu izgradnju Jadranske magistrale počinju 1955. Prvi izgrađen dio je od Rijeke do Novog Vinodolskog (48 km). Od 1945. do 1959. Magistrala je dospjela do Zadra (174 km), a 1963. do Šibenika (124 km). Glavni radovi odvijali su se na preostalom dijelu do Debelog brijega, kada je u dvije godine, od 1963. do 1965., izgrađen 291 km.
Jadranska magistrala bila je velika federalna investicija i uz autoput Bratstvo-jedinstvo (Ljubljana-Zagreb-Beograd-Skopje), u potpunosti je završena1970. godine.
Magistralu gradilo je mjesečno u prosjeku 5000-6000 radnika i stručnjaka najboljih domaćih građevinskih preduzeća, koji su udruženi pobijedili na međunarodnoj licitaciji s ponudom koja je bila 15 % niža od austrijskih ponuđača. Magistralu je gradila i vojska, tadašnja JNA.
Jadranska magistrala je primjer kako komunikacija može uticati na civilizacijske promjene, a mi i dalje samo pričamo o obilaznici oko Boke, Jadransko-jonskoj inicijativi povezivanju preko Albanije i Grčke sjevera i juga Evrope…
