Dvije godine, godine duge – godine bola, godine tuge…
Nije, možda, u bokeškom stilu da sa parafraziranjem narodnjačkih stihova počinju saopštenja. Međutim, mnogo toga, poslije evo dvije godine aktuelne tivatske lokalne vlasti nije više bokeško. Polako ali sigurno gubi se i zemlja i infrastruktura i kulturni identitet. Pokušavaju da nas pojedu oni koji se ponašaju u stilu Čarlija Brauna. Govore glasno i nose psa sa sobom.
Bog i batina aktuelne lokalne uprave, potpredsjednik Opštine Tivat Siniša Kusovac u jednom je u pravu. Preko 80% planiranog je realizovano. Međutim, to nije onih 80 % planiranog predizbornim programom njegove interesne grupacije. Preko 80 % planova podgoričke autokratije je sprovedeno sa prijetnji na dijelo.
Mnogo toga u ove dvije godine: od početka privatizacije Aerodroma Tivat, višemilionskog oproštenog duga Porto Montenegra, uzurpacije obale, sprovođenja nezakonitih radnji tivatske komunalne policije, uzurpacije plaža koje su sve samo ne javno dobro… Naravno ne smijemo zaboraviti ni šjora Anastasiju Lašmanovu i njenu sječu borova kod hotela Mimoze, obalu Pine koju su pojeli i palmini saurlaši, pritiske kojima je izložen Radio Tivat. Odstranjivanje iz Savjeta dvoje divnih intelektualaca: Dunje Vasiljević i Bojana Staničića. Finansiranje sportskih tivatskih klubova koje je obavljeno pod više nego sumnjivim okolnostima. Rad Parking Servisa u kojem zaposleni (je li to u istoriji Tivta do sad zabilježeno?!?) odbijaju da prime plate… Obnovu voznog parka, podizanje uglavnom bespovratnih kredita… Ostalo je još „tričavih“ 20 %. Završetak procesa prodaje Aerodroma, privatizacija lučice Kalimanj i plaže Belani, opraštanje još nekoliko miliona duga, okupacija Ponte Seljanovo… Sve sa ciljem da svi prljavi poslovi budu završeni najkasnije do oktobra 2019.godine. Jer, Bože naš, narod je ovdje uvijek bio kratke pameti, pa će se i to sve zaboraviti, do novog aprila 2020. i novih lokalnih izbora. Odgovornost za sve ovo, pored Siniše Kusovca, snosi i Snežana Matijević. Uglavnom zato što je aminovala sve ono što joj je određivano. Bijeg od suočavanja sa problemima ne znači i bijeg od odgovornosti.
A odgovornost za sve ovo snose i građani Tivta. Sami su (čast izuzecima) dozvolili da im kapu kroje oni kojima je do Tivta stalo koliko do lanjskog snijega. Zar smo zaista i kada postali toliko „sitne duše“ da nas ne zanima šta se dešava u komšijinom dvorištu. Ne zaboravite poštovani sugrađani… Onaj ko pušta đavola da se igra u tuđoj livadi, može ga uskoro očekivati i u svojoj.
I za kraj, da ne bi sve bilo samo za rubriku „kritikovanje“. Sve pohvale zaslužuju kuriri u tivatskoj opštini. Bar su oni bili vrijedni i često na relaciji Podgorica – Tivat išli po nova naređenja. Koja se izvršavaju onako kako se od tivatskog trijumvirata: Kusovac – Novosel – Matijević i očekuje. Bez pogovora – kaže se u saopštenju Bokeškog Foruma.
