Golema jata riba proždiru dagnje i kamenice! Stonski školjkari očajni jer ostaju bez posla i egzistencije!

Ston kamenice – Foto Mario Todoric/Hanza Media

Stonski školjkari već su očajni. Godinama upozoravaju na polagano, ali sigurno izumiranje školjaka u Malostonskom zaljevu, koje nestaju zbog više razloga, a najpogubniji je pojava golemih jata ovrata (komarči, orada ili podlanica kako ih drugdje nazivaju) koje nemilice proždiru ogromne količine dagnji i kamenica.

– Već sedam, osam godina trpimo štetu zbog ovrata – govori nam je Boris Franušić iz Luke, inače predsjednik udruge “Stonski školjkari”, dok se brodom Nena Mihočevića, u društvu Vedrana Kunice, približavamo jednom od uzgajališta koje je poharalo jato proždrljivih riba. U blizini smo Dube Stonske.

– Više smo uzgajali kamenice jer ovdje na otvorenom jednostavno ne možemo uzgojiti mušule. Svaku godinu pretrpimo gubitak od dva do tri vagona mušula… I kamenice nam jede, pogotovo mlađ. Ako je ne dignemo na vrijeme i ne stavimo u zaštitu, pojest će sve! – Nabavili smo te mreže koje štite kamenicu dok raste, kolektore, iz Francuske i Španjolske. Poslije je cimentavamo, a tu već treba velika riba, preko kila, da je uspije zdrobiti. Stavljamo kamenice u zaštićenije vale, ali ako su u ovako otvorenom moru, neće ostati ništa – odmahuje prema morskoj površini pred nama.

Stradava i mlađ

– Svake godine strahujemo kad dođemo na koncesiju što ćemo naći. Kad vidiš s broda da je bova s mušulama isplutala, odmah znaš da je pojedeno 30 posto – govori Franušić. – Prije nekoliko godina bacili smo 1000 metara mreže na 12 metara dubine. Bila je pola metra od vrha i mislili smo da smo riješili problem.Tako je i bilo dok je mreža bila nova i dok se ovrata nije naučila na nju. Nakon pola godine mreža je bila šporka, obrasla morskom travom, a kurenat ju je oborio i iskidao. Gubili smo puno vremena čisteći mrežu, umjesto proizvodeći kamenice i mušule. Umjesto pet vagona mušula, proizveo sam dva jer sam ostalo vrijeme čistio mrežu. Kako bi je kurenat dignuo, orada bi se zavukla unutra i ostala tu pomalo kljucajući školjke – govori Boris Franušić. Malostonski zaljev kao da je besplatni restoran najkvalitetnijih školjaka namijenjen isključivo jatima ovrata.

I prošle godine pretrpio je veliku štetu, a ove godine posebno. – Od travnja trpimo štetu, sve do danas. Sad ima par ljudi na udici na moru koji u sat i pol, dva uhvate 10 kila ovrata. Čudno je da je sad tišina, već je kasno, inače se digne na bidone i sve kljuca, čuješ je izdaleka kao da tornom tuče. I u Brijesti im je ove godine sve pojelo, što prijašnjih godina nije bio slučaj. Od tone ne možeš živjeti cijelu godinu, pa da je kilo i 100 kuna. Najgore je što je pojelo mlađ, jer to nas blokira idućih barem godinu dana. Pojedeno je sigurno 70 posto – zabrinjavajući je podatak koji iznosi naš sugovornik.

Čeka se odgovor

A nudi li itko ikakvo rješenje? – Obraćali smo se Ministarstvu mora i Ministarstvu poljoprivrede, tražimo da nam se dopusti ciljani izlov ovrata na ovom području. Na koji će način to biti, ne znam. Trebao bi nam se dopustiti taj izlov ona dva, tri mjeseca kad je najezda. Trenutno smo u pregovorima. Mislim da bi to bilo dobro rješenje za sve. Ako se ništa ne pokuša, nestat će školjkarstvo u Malostonskom zaljevu – siguran je ovaj dugogodišnji uzgajivač. Većina njegovih kolega ima velike obitelji s najmanje troje djece, a mnogi žive samo od školjkarstva.

– Ovrate su autohtona vrsta i tu su oduvijek, ali zbog više faktora došlo je do eksplozije populacije – kaže Vedran Kunica, inače voditelj projekta zaštite malostonske kamenice.

– Razlog je povećanje temperature mora, razmožavanje unutar kaveza u uzgajalištima i bijeg iz kaveza. Ovaj zaljev ima veliku količinu slobodnoživućih vrsta školjkaša, brbavica, periski, kunjki, zbog čega je i zaštićen, a istovremeno je i veliko mrijestilište riba. Ni jedna vrsta nije toliki problem kao orada, jer je predator i uništava sve, pa i školjke u sedimentu. Došla je u pitanje i sama zaštita Malostonskog zaljeva kao posebnog rezervata – ističe Kunica. – Potrebno je logično strateško odlučivanje. Već deset godina čekamo studiju o utjecaju marikulture na Malostonski zaljev i nadamo se da će se ubrzo početi raditi. Bilo bi logično da ta studija zaključi da je prioritet školjkarstvo, a uzgoj ribe trebalo bi ograničiti baš u dijelu uzgoja orade – kaže Kunica.

Spas – ciljani izlov

Da bi kontinentalcima koji odlučuju bilo jasnije, stvar zapravo izgleda kao da se pokraj farme ovaca uzgaja čopor vukova, koji pobjegnu i pojedu ovce, ali se nitko osim stočara ne uzbuđuje. I nitko ne trpi štetu osim njih. – Sve zaštitne mjere koje su uzgajivači do sada primijenili pokazale su se neučinkovitima, od ograđivanja cjelokupnih koncesija, do pojedinačnih pergulara i zvučnih mjera. Riba je inteligentna i nakon nekog vremena prilagodi se i nastavi jesti. Ljudi bacaju petarde i kamenje, riba se primiri sat, dva i onda nastavi jesti – kaže Kunica, te naglašava da je ključno definirati budućnost zaljeva u odnosu na daljnji uzgoj ovrata, odnosno komarči, ili orade kako je deklarirana na trgovačkim policama. Država bi mogla ili trebala razviti i model naknade šteta školjkarima, ali najprije odrediti kako interventno smanjiti golemu populaciju ovrata u Malostonskom zaljevu.

– Ciljani je izlov zasad administrativno neprovediv jer zakoni kažu da se ovdje ne smiju upotrebljavati određeni alati. No, s obzirom na izvanrednu situaciju, država bi trebala učiniti iznimku i u kontroliranim uvjetima izloviti tu ribu, koja je kvalitetna i ribarima bi bila značajan prihod, a školjkarima bi to značilo spas. Pored svega toga, ekosustav bi ponovno uspostavio ravnotežu – naglašava Kunica, te dodaje da ovih dana očekuju sastanak u Ministarstvu poljoprivrede koji bi trebao ponuditi prava rješenja za sprječavanje nestajanja ove delicije s naših stolova.

U pitanju zaštita Malostonskog zaljeva

– Razlog je povećanje temperature mora, razmožavanje unutar kaveza u uzgajalištima i bijeg iz kaveza. Ovaj zaljev ima veliku količinu slobodnoživućih vrsta školjkaša, brbavica, periski, kunjki, zbog čega je i zaštićen, a istovremeno je i veliko mrijestilište riba. Ni jedna vrsta nije toliki problem kao orada, jer je predator i uništava sve, pa i školjke u sedimentu. Došla je u pitanje i sama zaštita Malostonskog zaljeva kao posebnog rezervata – ističe Vedran Kunica
Sve zaštitne mjere koje su uzgajivači do sada primijenili pokazale su se neučinkovitima, od ograđivanja cjelokupnih koncesija do pojedinačnih pergulara i zvučnih mjera. Riba je inteligentna i nakon nekog vremena se prilagodi i nastavi jesti. Ljudi bacaju petarde i kamenje, riba se primiri na sat-dva i onda nastavi jesti

Neno Mihočević: Ove godine požderalo mi 15 tona mušula

Neno Mihočević iz Dube Stonske i njegova obitelj žive isključivo od školjkarstva – njegov otac, supruga, troje djece između 3 i 12 godina i on ovise o tome što će uzgojiti i koliko školjaka prodati.
Brodom smo zašli prema jednom od njegovih uzgajališta dok nam je objašnjavao što su pergulari – uske, duge mrežice u koje se “sadi” mlađ mušule, odnosno dagnje, pedoče ili kako bi poneki Splićanin rekao, pizdice, kako bi ona postala konzumna i spremna za prodaju. Neno ih na uzgajalištu podiže iz mora, a pergulari vise prazni i iskidani. Nema u njima više ništa. Štete su ogromne – samo na ovom uzgajalištu izgubio je 15 tona konzumne mušule, bez zbrajanja mlađi. Ovaj 36-godišnjak, u čijoj je familiji školjkarstvo tradicija, nikad se nije bavio ničim osim uzgajanjem školjaka. Egzistencija mu je u škripcu. Što se dogodilo s mlađi mušule?
– More je trenutno puno divlje ovrate. Jedu nam male mušule i kamenice. Na velikima se umore pa pođu, ali kad dođu na male, sve zdrobe i pojedu! Koliko će vas ovo unazaditi u proizvodnji?
– Puno me unazadilo. Svake godine je ovako, nekad više, nekad manje, ali ove godine je dar-mar. Prošle godine sam na ovom mjestu sačuvao mušule, pa sam ih i ove godine stavio tu. Bio sam siguran da mi je neće pojesti… Ljudi mi kažu – “zagradi”. Ali to nema šanse na ovoj dubini i na velikim strujama, prvi šilok i samo bi mi napravila još veću štetu. Kako riješiti ovaj problem?
– Ne znam. Da znam, napravio bih sve što je u mojoj moći. Ako postoje neki stručnjaci, volio bih da nam se pomogne. Nisam samo ja oštećen, tu je 40 školjkara od Brijeste do Zamasline, a većina živi samo od uzgoja. Cijelo Malo more je vezano za školjkarstvo. Jeste li ikada zatražili naknadu štete?

– Imam obrt i moram plaćati sve obaveze i koncesije, bez obzira što mi je nanesena ovolika šteta. Dosad je nikad nismo naplatili, ali zato sad i tražimo da nam se pomogne na neki način. Ne tražim novac, ali molim da nam se nekako pomogne. Opet ću nasaditi mlađ mušule i cijelu godinu strahovati hoće li mi je ovrata pojesti. Koliko vam je školjaka pojela riba?

– Samo na ovom mjestu, u trećoj zoni, u uvali Bjejevica, 15 tona konzumne mušule. Da vam ne kažem na drugoj koncesiji, gdje je ista katastrofa, ali je puno veće uzgajalište pa je nešto i ostalo. A ovdje je baš sve uništilo. Govorim o konzumnoj mušuli, a gdje je tek mlađ! Na svakoj ovoj bovi je bilo 20 kila sjemena, male mušule koja se trebala nasaditi. Od kila takve mušule bude 4 kila konzumne. Kad to sve pomnožite, dođete do brojke od koje glava zaboli. Ova mi je koncesija totalno opustošena. Da sam imao samo nju, bio bih gladan kruha… Ljudi pomalo odustaju, a kad jednom sve to napuste, više se ne vraćaju. Kako ste se do sada pokušavali zaštititi?

– Pokušavali smo na pergulare navlačiti još jednu mrežu, ali to se pokazalo lošim jer guši školjku. A da idemo zagraditi nekom mrežom okolo, ni to nije rješenje jer su ovdje velike struje, mreža obraste i raspara se. Po meni bi trebalo napraviti neki ciljani izlov ovrate, da se suzbije ta populacija koja je prerasla u najezdu.

/Dube Marjanović Ladašić/

Golema jata riba proždiru dagnje i kamenice! Stonski školjkari očajni jer ostaju bez posla i egzistencije!

Najčitanije

Povezani članci