Za njega znaju svi, ali rijetki su ga upoznali. Ne, nema bijelu bradu niti saonice, ali ipak nije običan.
Prije svakog Božića on ili netko kome to povjeri u strogoj tajnosti donese snop novčanica u mjesnu elektru u opštini Prozor-Rama u Hercegovini i poplaća račune dužnicima, onima kojima je struja isključena zbog neplaćanja ili onima kojima se nešto tako sprema. Nekada tako bude 15, a nekada i 20 obitelji kojima pred Božić donese svjetlo – kako u njihove skromne domove, tako i u njihova pretužna srca. Ova božićna bajka traje godinama, neki kažu da je od prvih uplata prošlo pet godina, a drugi da je možda prošlo i sedam.
I ovog je Božića obavio svoje. ”Transakcija je obavljena, ovaj puta za 16 ljudi, ali ja vam ne smijem reći ništa više”, kazao je muškarac u elektri.
”Nije bio on osobno, već je poslao po nekome, ali nije on bitan, a nisam ni ja. Bitna je ljubav koju čovjek iskazuje na ovaj način. On želi da se za njega ne zna, pa neka tako i ostane. On trenutno nije u Prozoru, ali ne znači da recimo večeras neće stići”, kazala je Jutarnjem listu zagonetno ljubazna gospođa očito dobro znajući o kome govori.
”Gotovo sam siguran da znam tko je, mogu samo reći da je ekstra čovjek i svaka mu čast”, kaže muškarac koji je netom platio svoj račun za struju, a užurbani djed s unukom dodaje: ”Čuo sam nešto o tome, ali ne znam puno, a i žurim”.”Znaju ga svi, ali vam nitko neće reći – to vam je kod nas javna tajna”, zaključuje prolaznica.
Načelnik Jozo Ivančević potvrđuje da je čuo nešto o tim donacijama i kaže da se on u ime naroda i tih ljudi kojima pomaže iskreno zahvaljuje jer u današnje teško vrijeme, ističe, svaka takva gesta dobro dođe. Dodaje pritom da se i općina trudi pomoći potrebitima pa je tako izvan socijalnog programa najsiromašnijima podijelila 15.000 konvertibilnih maraka, svakome po 100.
”To što plaća račune za struju je najmanje od svega što radi”, povjerio je Jutarnjem listu čovjek na kojega su ih uputili iz elektre, a s kojim su se našli u Tomislavgradu i dodaje: ”I meni je pomogao prije puno godina, ali neću reći kako jer će se sve znati”.
Zašto to radi? – pitaju se mnogi, a ovaj čovjek odvraća: ”Pa zato što ga to usrećuje, ali nije kao drugi koji se time ujedno žele i pohvaliti”.
Ipak, odaje nekoliko detalja o nepoznatom dobrotvoru: ”Ima šezdesetak godina i građevinski poduzetnik je u Frankfurtu. Bilo ih je desetero braće i sestara i živjeli su jako teško. Djetinjstvo je proveo u planini radeći teške poljoprivredne poslove. U mladosti je otišao u Njemačku i uspio, obogatio se i tamo je cijenjeni poduzetnik. Svoj rodni kraj nikada nije zaboravio. Povukao je k sebi barem 20 Ramaca i dao im posao. Kada dolazi ovdje za blagdane, daruje ljude već od Slavonije na ovamo putem, valjda u svakom selu ima nekoga kome želi pomoći. A istovremeno ne želi da to itko ikada dozna”..
”Jednom je upao u Orašac, selo prema Prozoru, došao je do jednog dječaka i rekao mu da uzme papir i olovku. Krenuli su šetati selom, a potom mu je kazao: Mali piši. Dječak je pitao što da piše. Piši, kaže mu, što je svakoj kući najpotrebnije. Tako su redom išli i mali bi govorio: ovdje nemaju vešmašinu, onima se pokvario televizor, ovome treba hladnjak. A ovaj bi samo govorio: Mali, piši. I na kraju je pitao malog kakav on ima televizor. Stari – odgovorio je dječak. Piši sebi – televizor. I onda je sve to pokupovao i podijelio ljudima”, prepričao je prijatelj ovog dobročinitelja.
Navodi da su donacije, sponzorstva i pokloni za koje ni on ne zna nebrojeni, ali i otkrio još jednu zanimljivost: ”On je Hrvat i onda su jednom njegovim novcem u elektri poplaćali dugove samo dužnicima Hrvatima. Kada je to čuo nazvao ih je i izgrdio. Poslao je novac za još pet dužnika i inzistirao da to ide za dužnike Bošnjake. Od tada u Elektri ne gledaju na to tko je tko, već prate samo brojke tko duguje najviše”.
Iako je Jutarnji list doznao njegov identitet i pozvao ga na razgovor, s druge strane izostala je bilo kakva reakcija te njegovu dobro poznatu želju da ostane nepoznat poštuju u nadi da će još stotine božićnih želja Prozorčana narednih godina biti ostvareno.
