Oko 28 liječnika svakodnevno nedostaje dubrovačkoj bolnici, a mladi specijalizanti koji i žele ostati i raditi u preskupom Dubrovniku ne mogu si dugoročno riješiti stambeno pitanje pa tako ni planirati budućnost. Iz Grada se obećanja slušaju predugo, a liječnici traže konkretna rješenja.
Jedna od 50-ak specijalizanata dubrovačke bolnice i domova zdravlja koji žele ostati u Dubrovniku je Marija Pelin iz Zagorja. No problema s kojima se susreću jednostavno je previše.
“Skupi stanovi, manjak stanova, nestalnost unajmljenih stanova, mnogo kolega pred sezonu mora otići iz stanova ili im se višestruko povćeva cijena najma, te u konačnici dugoročno gledano velike cijene nekretnina ukoliko se odlučimo na kupnju nečeg”, kaže Marija, specijalizantica ginekologije.
A dubrovačkoj bolnici kronično nedostaje medicinskog osoblja te čak 28 liječnika iz gotovo svih specijalnosti, piše Dnevnik.hr
“Ovdje je cijena prosječno 3.900 eura, u Zagrebu je 1.900, to je velika razlika, a moja plaća u Dubrovniku i kolege u Zagrebu je jednaka”, dodaje Marija.
Godinama se obećava rješenje ovog problema, no sve je tek puko planiranje – kao i bolničko zemljište na kojem bi se gradili stanovi.
“Grad bi osigurao cjelokupnu dokumentaciju, ishodio građevinsku dozvolu, platio komunalije. Ne bi bilo više od 1500 eura po kvadratu”, kaže Mato Franković, gradonačelnik Dubrovnika.
“Svakako da bi se ne samo riješio problem deficitarnosti kadra već bi se privukao i novi kadar koji nam je nepohodan za razvijanje zdrastvenog sustava”, smatra ravnatelj bolnice Marijo Bekić.
Jer razvijeniji sustav očekuju upravo građani od kojih brojni plaćaju višu cijenu života u razvikanoj turističkoj destinaciji.
“Trebali bi sagraditi neku zgradu kraj bolnice samo za liječnike. To je odlična ideja, samo ne znam kad će to biti”, kaže Mišela iz Dubrovnika.
Iz bolnice poručuju kako će proći sigurno dvije godine dok se projekti realiziraju, no pitanje je do kada će mladi liječnici to čekati.
Gradonačelnik u razgovoru kaže da Grad nema zakonsku mogućnost ograničiti na neki način ovakav silan rast privatnog smještaja u turizmu, no s druge strane nikada nisu takvu inicijativu uputili Vladi. Modeli Barcelone i Amsterdama – namjenski ograničavaju prostore, zone za turističko iznajmljivanje i zone za dugoročno stanovanje.
Amsterdam je zabranio kratkoročno iznajmljivanje smještaja u središtu grada. Barcelona je u jednom trenutku stopirala dozvole za gradnju novih hotela i apartmana za iznajmljivanje, uskratila dozvole za kratkoročni najam stanova. Dubrovnik je možda najbolji primjer ovog problema, ali isto se događa i u drugim gradovima na Jadranu, pa i Zagrebu – gdje cijene rastu jer mnogi idu u turistički najam, a u Zagrebu tu cijenu i te kako plaćaju studenti.
Svakako da je ovo tema za raspravu na državnoj razini o kojoj se za sada još ne govori, a ako se uskoro ne krene za 10 godina bi ovo mogli biti ozbiljni problemi koji se onda neće tako lako riješiti.
