Iako je flora Orjena istraživana od tridesetih godina 19. vijeka, na tom prostoru i danas se nađu za nauku nove vrste, kao što je skori slučaj sa jednom vrstom perunike. Zbog toga je interesovanje naučnika za biljni svijet te planine koja se nalazi na području tri države, Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i danas veliko.
Tako je u toku projekat “Konzervacija endemičnih, rijetkih i ugroženih biljnih vrsta na planini Orjen”, koji realizuje NVO “Program za životnu sredinu” (EnvPro). Posebnu pažnju posvetiće izučavanju orjenske perunike (Iris orjeni), čije je jedino stanište u planini Orjen.
Orjen posjeduje ogromnu raznovrsnost tipova staništa, što je omogućeno njegovom orijentacijom ka moru i velikom nadmorskom visinom, kao i veliku raznovrsnost flore koja je posljedica položaja između dvije florne provincije, ilirske i jadranske, i povoljnih klimatskih i geomorfoloških prilika. Znatna visina masiva omogućava zadržavanje glacijalnih relikata. Na drugoj strani, u nižim i južnim krajevima preživjeli su, čak i ledeno doba, tercijarni relikti.
Posebno obilježje ovog područja čine endemske biljne vrste. U pojedinim ekosistemima Orjena može se naći i do 40 odsto endemičnih vrsta, kao što su orjenska hudika (Viburnum maculatum Pant.), munika (Pinus heldreichi Christ.), orjenska krkavina (Rhamnus orbiculatus Bornm.), crni trn (Rhamnus intermedius Steudel.), cojzova ljubičica (Viola zoysi Wulf.), dalmatinski zumbul (Hyacinnthella dalmatica)…
Mnoge od ovih vrsta danas su ugrožene pošumljavanjem, požarima i hibridizacijom sa drugim vrstama.
“Sadašnja naučna saznanja definišu rijetke i kritično ugrožene biljne vrste, na rubu izumiranja među kojima je orjenska perunika – Iris orjenii. Pored toga, na planini Orjen eventualno kritično ugrožene, ali za koji je naučno znanje veoma siromašno, su: Satureja horvatii, Astragalus croaticus, Dianthus knappii, Hiacinthella dalmatica, Akuilegia nikolicii”, kažu iz EnvPro.
Navode da bi po istim kriterijumima ovom istraživanju mogle biti podvrgnute Scilla litardierei i Edrianthus serpillifoliu, dalmatica, Akuilegia nikolicii.
“One su zbog stepena ugroženosti, izuzetne naučne važnosti ali i oskudnosti u poznavanju njihove ekologije rasprostranjenja, predložene za naučno-istraživački rad, povećanje znanja i kapaciteta mladih ljudi iz Crne Gore za istraživanje endemičnih vrsta biljaka, identifikovanje mjera za njihovu zaštitu i praćenje”, objašnjavaju iz EnvPro.
Iščezavanje endemskih vrsta širom svijeta svakodnevna je pojava, najčešće zbog krčenja šuma, zagađivanje prirodnih površina, globalnog zagrijavanja… Pored toga, čovjek, namjerno ili slučajno, izaziva naseljavanje invazivnih vrsta, tj. onih koje nisu nativne u određenom području, a svojim agresivnim širenjem mogu da istisnu nativne (prirodne po nastanku) jedinke iz staništa.
Cvijet u čast boginje duge
Latinski naziv roda (Iris) potiče od imena starogrčke boginje duge Iride, a slovenski naziv dolazi od imena staroslovenskog boga gromovnika Peruna, odnosno njegove žene boginje Perunike. Vjerovalo se da bi na mjestu gdje duga dotakne tlo ili munja boga gromovnika udari u tlo niknula perunika i to svaki put u drugoj boji.
Perunike su zeljaste trajnice koje, zavisno od vrste, cvatu od ranog proljeća do sredine ljeta velikim cvjetovima u širokoj paleti boja, ali najzastupljeniji su plavi.
Istraživanja počela prije 190 godina
Početak florističkih istraživanja u planinskom području Orjena vezuju se za Roberta Visijana koji je 1829. i 1830. godine objavio djela “Plantae Rariores In Dalmatia Recens Detectae” i “Plantaedalmaticae Nunc Primum Editae”. Visijani je bio ljekar po profesiji koji je jedno vrijeme radio u Kotori, ali je bio i pasionirani amater botaničar. Bio je profesor botanike na Univerzitetu u Padovi i doživotni upravnik botaničkog vrta u tom gradu. Bio je član više od 50 naučnih akademija i društava. Među brojnim botaničarima na Orjenu je istraživao i Josif Pančić.
