Oba romana pisana su u formi biografije, odnosno autobiografije, u prvom licu iz perspektivepsa Fluka kao glavnog junaka i afirmišu vrijednosti koje su univerzalne i neprolazne: ljubav, humanost, razumijevanje, pomaganje, učenje i obrazovanje, posvećenost prirodi i zdravom životu…
Zašto je Fluk onaj koji pripovijeda, glavni protagonist, autorka ističe da je željela da mali čitaoci osjete kako to životinje gledaju na nas ljude: “Mi obično znamo kako mi gledamo jedni nadruge, ogovaramo se, ili se volimo, ili se mrzimo, ali ne znamo kako životinje gledaju na nas izato sam željela iz njegove perspektive, živeći sa njim da osjetim kako to može jedan pas da gleda na ljudski život.” Pas je karika koja spaja porodicu – istakla je autorka i dodala da je željela da pokaže da skoro da i nema velike razlike kada su u pitanju ljudi i životinje i njihovo potomstvo. Romani su pisani sa toplinom i emocijom u namjeri da se takva emocija prenese i na čitaoca.
Porodica, bilo prava, bilo ona stečena kao što je to u Flukovom slučaju, i ljubav su važni faktori za zdrav razvoj ličnosti: “Porodica je ljubav. A ljubav je potrebna da biste izvlačili jedni druge iz nevolje… I to se desilo upravo u slučaju u drugom romanu Fluk i Kana kada je njegova, nazovimo sestrica Kana doživjela tešku nezgodu, auto ju je udarilo i ona je stradala. Naravnoporodica je ta koja treba da odluči kako da pomogne, a mi smo sakupili svu svoju snagu i uspjeli smo pronaći lijek koji je stigao čak iz Afrike.”
Potrebe su urođene, biološke i u potrebama su slična sva živa bića, međutim vrlo različita u ophođenjima i veoma je bitno sjetiti se da pomognemo: “Na jednom novogodišnjem bazaru, napravila sam presedan, i dogovorila se sa đacima da napravimo čestitke koje smo prodavali
Uspjeli smo zaraditi toliko da smo mogli kupiti 120kg hrane i posjetili smo četiri azila u vlasništvu NVO i donirali smo hranu napuštenim životinjama. Zajedno sa mojim đacima, društveno odgovornim, na jednom otpadu pronašli smo i kancelarijski namještaj I od toga uspjeli napraviti četiri kućice za bezdomne ps” – istakla je autorka Andrijana Nikoić na promociji svoja dva romana za djecu i mlade održanoj u Biblioteci. Ovim povodom su prikazana I dva kratka filma u Fluku kao I mnoštvo fotografija.
Andrijana Nikolić je priredila i zbirku pripovjedaka za djecu čiji je autor pokojni profesor Vuk Minić a koja je nedavno izašla iz štampe: “radeći u školi primijetila sam da nemamo mnogo crnogorskih autora za djecu, a imamo veliki izbor literature koja dolazi sa zapada… U našoj Crnoj Gori postojao je neko ko je stvarao za djecu. U traganju za knjigama profesora Vuka Minića, nažalost naišla sam na barijere zato što sam od četiri zbirke pripovjedaka u bibliotekama uspjela pronaći samo dvije, a njegova porodica mi je ustupila preostale dvije, tako da sam objedinila sve četiri, hronološki poredala i analizirala, uradila predgovor i objedinila u jenu knjigu. Ova knjiga nije namijenjena za prodaju” – istakla je na kraju priređivačica Andrijana Nikolić a biće poklonjena onovnim školama u mjestima u kojima je Vuk Minić živio, radio, stvarao, kao i školama u mjestu gdje se rodio. Stvaralaštvo za djecu profesora Vuka Minića, priređivačica Andrijana Nikolić je objedinila “da bi djeca mogla da čitaju svog autohtonog pisca i na taj način se najljepše upoznaju sa svojom kulturom” – poručila je na kraju.
