‘Reci mu da dođe tamo gdje se ja kupam, svaki dan netko viče ‘jao, ispao mi prsten’, ‘nema mi rečine’, ‘izgubio sam lančić’…, kaže mi prijateljica na ‘Postiri’ za Lopud. Otputili smo se, naime, na kafu s čovjekom koji vam sve to, ako ga zazovete na vrijeme, može pronaći, iako možda mislite da vam je dragocjenost u morskim dubinama zauvijek izgubljena. Naravno, sve to uz malo sreće, jer sami detektor metala koji mu služi za otkrivanje nečijeg prstena na dnu mora, nekad nije dovoljan za pronalazak izgubljene dragocjenosti.
Važna je sreća
Sreću zbog pronalaska platit ćete između 400 i 1000 kuna, ali što je to prema emocionalnoj vrijednosti i radosti zbog povratka već otpisanog vjenčanog prstena, kojih je do sada pronašao nekoliko.
– Baš me neki dan zvala žena, izgubila je vjenčani prsten na kupanju u Platu. Prošlo je bilo 20-tak dana, ali sam ga uspio pronaći nekih 30-tak metara od obale. Skoro sam bio odustao, ali mi je na kraju pomogla sreća! – sa sretnim osmijehom će Jure Margeta, i sam suprug i otac jedne male djevojčice.
Trenutačno je na ljetovanju na Lopudu, gdje smo ga i ‘uhvatili’. Ovih dana vraća se u rodni Metković, a na raspolaganju za traženje izgubljenog nakita je do kraja kolovoza, kada se s obitelji vraća u Zagreb, gdje žive i rade.
– Gospođa kojoj sam pronašao prsten bila je jako sretna. Čak sam joj ga odnio u Uvalu Lapad jer se žurila – kaže Jure, kojemu ni to nije bilo teško. – Ima i slučajeva kad ne nađem izgubljeni nakit. Žao mi bude ljudi, pojedem se živ kad im ne uspijem pronaći traženo. Neki dan me kontaktirala gospođa koja je svoj prsten izgubila prošle godine u Kuparima. Takvog ne bi dragi Bog pronašao! – smije se Jure. – Druga me gospođa zvala i poslala mi snimku cijele plaže. Dio sam pretražio, njezin prsten nisam pronašao, ali jesam dva druga. Ovih dana prijeći ću i druge dijelove plaže, možda ga i pronađem – optimističan je.
Povratak vjenčanih prstena
A kako je došlo do toga da nudi usluge pronalaska izgubljenog nakita?
– Prvo sam počeo roniti s bocama. Prije četiri godine položio sam tečaj na Pagu. Ronio sam po svim mogućim plažama duž Jadrana. Moram reći da ima puno smeća u moru. Ono što mogu, pokupim, ali ispod pijeska ima svašta, od konzervi do metaka – dodaje, što je uistinu porazna činjenica o kojoj se premalo govori i piše, a ništa se niti ne poduzima. Osim akcija koje organiziraju sami ronioci i počiste morsko dno koliko je u njihovoj moći.
– Vidio sam da ljudi često izgube neku dragocjenost, pa sam se dosjetio ponuditi svoje usluge – nastavlja Jure. – Ove godine sam se prvi put oglasio. Ljudi su nepažljivi, ne skidaju nakit koji nose, a trebalo bi ga skinuti prije ulaska u more. Dobro ga je i ostaviti kući jer sam imao par slučajeva gdje su ljudi ostavili nakit u torbi, ali su ga svejedno izgubili. Baš neki dan sam našao vjenčani prsten gospođi kojoj je ispao na plažu iz torbe! – govori 38-godišnji Jure.
A što mu je najteže u traženju?
– Najveći ‘neprijatelji’ su mi poklopci od piva i limenki. Aparat ‘svira’ na njih, a more je puno čepova – kazuje naš sugovornik. Osim čahura od metaka, često pronalazi jugoslavenske dinare, a bilo je i austrougarskih.
– Najdraži nalaz bio mi je srebreni austrougarski novčić iz 1803. godine. Našao sam ga na plaži u Kleku. Kolege koji u kontinentalnoj Hrvatskoj traže rimske novčiće moraju ih obavezno i prijaviti muzeju. Muzej odlučuje hoće li ih uzeti ili vratiti pronalazaču – kaže Jure, te dodaje da je more oko plaže u Kleku jako onečišćeno, za razliku od, recimo, plaža i mora oko Cavtata. Nečisto je i u Uvali Lapad, posebno u slojevima pijeska gdje pronalazi razno smeće. Zbog toga je i tužan jer voli i poštuje more, a većina Hrvata i živi od njegovih plodova i ljepote.
Zlata vrijedan savjet
Jure Margeta nije jedini pronalazač izgubljenog nakita u Hrvatskoj – osim stranaca, ima i sve više domaće čeljadi koja uloži u detektor i krene u posao. U našoj županiji Jure je među prvima, ali od Graca do Makarske ima ih 40 koji traže izgubljeni nakit. Imaju i svoju udrugu, član koje je i Jure, a u njoj vrijede kodeksi kojih se svi moraju pridržavati. Primjerice, strogo je zabranjeno pretraživati arheološka nalazišta i kulturna dobra.
– S detektorima su počeli stranci, tako bi isplatili svoj godišnji odmor. Cijena ovisi o više faktora, a kreću se uglavnom od 400 do 1000 kuna. Sve ovisi o tome što sam tražio, koristim li boce, moram li roniti na veće dubine, tražim li u moru ili na kopnu… Naplatim uvijek najmanje koliko mogu jer mi je žao ljudi – kaže simpatični Jure, kojega u slučaju potrebe možete dobiti na broj mobitela 099 266 22 99. – Meni je to i gušt!
Nakit nije jedino što Jure pronalazi u moru – bude tu i kamera, satova, mobitela… Novčanik još nikad nije pronašao. Detektor je osjetljiv na gotovo sve, osim na tanke lančiće, posebno ako su opruženi. Ako imaju privjesak, vrlo vjerojatno će biti pronađeni. Detektor koji Jure koristi nije jeftin – košta oko 11.000 kuna, pa ga valja i isplatiti.
Naravno da sam nikad nije izgubio nakit u moru, jer se drži vlastitog savjeta – skidajte sve prije ulaska u more, a najbolje bi bilo da prije kupanja sve što vam je važno od ukrasa ostavite doma!
