Odlazak radnika u susjedni Dubrovnik odavno je postalo činjenično stanje koje se ne može osporiti, međutim, ove godine došlo je do značajne promjene pa brojni Trebinjci u ovom gradu na Jadranu više ne rade samo tijekom ljetne sezone, već tijekom cijele godine.
Potvrđuju to i sami Trebinjci s kojima su razgovarali novinari Trebinje live portala, navodeći da su dobili ponude da tokom cijele godine budu zaposleni u privrednim subjektima na području Dubrovnika, piše Trebinje live.
“Radim u jednom maloprodajnom objektu, ponudili su mi da radim na neodređeno vrijeme. Iz Trebinje nas ima desetak, zadovoljni smo uvjetima”, kaže jedna Dubrovčanka.
U Trebinje se, dodaje, za sada, neće vraćati. Uvjeti u Dubrovniku su joj dosta bolji od onih u Trebinju. Imaju besplatan smještaj, poštuje se radno vrijeme, a svaki prekovremeni radni sat se uredno plaća.
“To u Trebinju još uvijek nije tako. Radila sam, nijedan prekovremeni sat mi ne bi bio plaćen, jer su znali da nemamo gdje otići. Sada više to nije tako”, kaže Trebinjka.
Tijekom jeseni i zime u Dubrovniku će raditi, uglavnom, oni radnici koji su zaposlenje dobili u trgovinama, dok će većina onih koji su radili u hotelima ili restoranima imati određen postotak plaće, kako bi se već u ožujku naredne godine vratili na radna mjesta.
Jedan dvadesetčetvorogodišnji Trebinjac, u Dubrovniku će raditi do prosinca, a zatim će tri mjeseca dobijati naknadu, iako neće dolaziti na posao.
Ponudili su mu dobre uvjete, svakog mjesta zaradi i do 1.700 maraka, a, osim toga, plaćeni su mu smještaj i dva obroka.
“Sada dolazim u Trebinje svaki tjedan. Tijekom sezone sam dolazio jednom u 15 dana. Mnogo mi je lakše što radim u Dubrovniku, nego da sam morao spakirati kofere, učiti jezik i otići u Njemačku”, kaže nam on.
Vjeruje i kako od naredne sezone više neće biti dužih čekanja na granici.
“Ni ove godine nije bilo nešto pretjerano, a često sam granicu prelazio i pješke. Niko nam ne pravi probleme, ponekad nam uz pasoš traže i radnu dozvolu. U suštini, ako si regularan, nemaš nikakvih problema”, kaže ovaj Trebinjac.
Osim onih koji spavaju u Dubrovniku, ima i onih koji svakodnevno idu na posao iz Trebinja.
Radno vrijeme im počinje između šest i osam sati, a u Trebinju su već do 16.00 sati.
“Subotom radim do 12.00 sati. Nedjeljom ne radimo. Imamo pravo na dodatni slobodan dan ako imamo više radnih sati od predviđenih. Ja sam za sada prezadovoljan”, ističe Trebinjac..
Međutim, nitko ne krije da u Dubrovnik odlaze najbolji trebinjski radnici, “majstori svog zanata” koji svoju koricu kruha nisu uspjeli zaraditi u Trebinju.
Baš zato u Trebinju je sve veća potražnja za radnicima, a broj nezaposlenih u posljednjih 30 godina nikada nije bio manji.
Od onih koji su ostali u Trebinju i traže posao, malo kto će prihvatiti raditi ispod 600-700 maraka, jer je sada situacija dosta drugačija, pa više nema onih koji će pristati raditi za 450 maraka i po devet-deset sati dnevno.
Svjesni su toga i privrednici. A oni koji još pokušavaju shvaitti već mjesecima ne mogu naći radnike. A kakvo je stanje, ukoliko ne povećaju plaće, neće ga lako niti pronaći. Bar ne iz Trebinja.
