Svega smo se nagledali u radu tivatske koalicije za ove četiri godine koliko, silom na sramotu, određuju i prekrajaju sudbinu ovdašnjeg stanovništva. U ljubavi, politici i ratu – kažu sve je dozvoljeno, ali je tragikomedija koja se režira u Podgorici, a odigrava na tivatskoj i bokeškoj sceni, zahvaljujući ovdašnjim poslušnicima, odavno prešla sve granice dobrog ukusa.
Naredna 2020.godina nije značajna samo zbog toga što je izborna godina, već i zato što predstavlja, vjerovatno i posljednju branu tivatskih i bokeških interesa. U slučaju da aktuelni protagonisti zadrže čelne pozicije realizovaće čitav niz onoga lošeg što u prethodnom mandatu, zbog sopstvenih partijskih previranja, nisu uspjeli.
Nije teško zbrojiti 2+2 pa vidjeti šta će biti sa imovinom od javnog interesa i realizacijom onih investicija koje su pred svake izbore predmet obećavanja, da bi već dan nakon famoznog zaokruživanja, postale šarena laža. Ono što predstavnici sadašnje vlasti, ko god se ređao na funkcijama, najbolje rade jeste „prodavanje magle“.
Bez želje da se predstavljam kao „ptica zloslutnica“, u najkraćim crtama, pokušaću da skiciram buduće genijalne ideje podgoričkog DPS-a i njima bliskih finansijera, koje će njihovi tivatski izvršioci bespogovorno sprovesti sa riječi na dijelo.
Slijedi nam, dakle, u slučaju njihovog trijumfa: potpuna privatizacija plaže Belane, kao i njenog susjeda Lučice Kalimanj, koje se već pripremaju za svog kupca. Baš kao i što je javna tajna da je Aerodrom već predat, a da je koncesioni akt samo formalnost. Može se očekivati i prelazak drugih profitabilnih javnih preduzeća u ruke privatnika. Pored toga kreće se sa novim projektima koji će obesmisliti svaki DUP i GUP… Kroz devalvaciju i degradaciju još uvijek vrijednih obalnih i priobalnih područja, u cilju postizanja što povoljnije cijene za tajkune.
Ono čemu se u tom slučaju nikako ne možemo nadati jeste: plaćanje nadoknada za eksproprisanu zemlju, kako onu na poziciji tivatskog Aerodroma, koju je država već protivpravno prepisala na sebe, tako i onu na Klačini na čiju naplatu vlasnici čekaju koliko na Godoa. Ono što nam ne slijedi je i izgradnja bazena i sportske dvorane, riješavanje problema sa kanalizacijom, igralištima, vrtićima i inim sadržajima prigradskih naselja. Uostalom pogledajte novoobećani, pompezno najavljeni Bulevar, na kojem od otvaranja jedna lopata nije podignuta. Ne slijedi nam ni pravednija politika zapošljavanja koje će, u partiokratskom smislu, doseći vrhunac. Nepravda, licimjerje i zaštita krupnog kapitala ostaće prioriteti nove/stare vlasti. Monopol povlašćenih firmi poput “Blue Line” i sličnih, u svojim najgorim socijalnim deformacijama, jer su jedine koje nude proizvod i usluge, nastaviće da bude pravilo.
Zbog svega toga, građani Tivta i Boke, moraju dobro da se zamisle kakav Tivat žele i za sebe i za svoje najbliže. Da li onaj po mjeri Bokelja i Tivćana ili onaj po mjeri podgoričkih mešetara?, kaže se u saopštenju Bokeškog foruma koje potpisuje predsjednik dr Andrija Petković
