Kapetan Draško, 35-godišnji vođa naše vaterpolo reprezentacije, član mađarskog OSC-a, čovjek sa devet odličja sa velikih turnira, sinonim za dobru energiju, beskrajno šarmantan – u bazenu prava “ajkula”.
“I dalje mislim da nijesmo svjesni kakav smo rezultat napravili, jer otišli smo jako skromno na takmičenje. Između nas smo se nadali da možemo, ali to nikako u javnosti nijesmo iznosili, jer stvarno nije realno. A, onda je došla ta utakmica protiv Hrvata u grupi, zadnja četvrtina nam je pokazala da možemo da igramo sa svima. Preko Italije smo došli do polufinala, i stvarno ovdje kad smo došli na doček, postao sam svjestan koliko smo obradovali narod.”
Kada pogledate sa ove distance, koji je to bio prelomni trenutak, prelomni momenat, kad ste rekli možemo dalje i idemo do samog kraja?
“Bio je interesantan detalj. Četiri razlike je bilo u tom momentu, Vlado nam je vikao sa klupe: ‘ajde, ajde, da im damo još jedan gol i stigli smo ih’. Mi gledamo na semafor, ono četiri razlike…Ali, stvarno je tako bilo, taj gol na 8:5, bio je nekako momenat da možemo i onda smo stvarno stisli.”
Otkud ta vjera, otkud ta snaga, otkud ta energija, kad recimo gubite četiri razlike, povrijeđeni, umorni, bolesni i u drugom poluvremenu kao što je bilo sa Hrvatskom u meču za bronzu, dozvolite protivniku da postigne samo dva pogotka?
“Ne mogu da nađem drugi razlog osim u inatu koji imamo svi u sebi – urođenoj želji za pobjedom. To nas je držalo cijelo vrijeme, i onda kada je najvažnije bilo, u četvrtoj četvrtini Hrvati su jako pali u fizičkom dijelu, a mi smo igrali kako najbolje znamo. ‘Poludjeli’ smo bili na pozitivan način, cijela ekipa i to se vidjelo.”
Svi Gojkovićevi momci bili su za čistu desetku u Budimpešti. Od četvorice debitanata do fenomenalnog golmana Lazovića, najboljeg strijelca Ivovića i kapitena koji je probijao, asistirao, pogađao. Gol iz kontranapada u drugom dvoboju sa Hrvatima posebno ćemo pamtiti.
“Našalio sam se naravno, kada sam rekao da sam razmišljao samo kako da preživim. Stvarno sam vidio prostor, nije to bio klasičan kontranapad, koliko su oni loše preuzimanje napravili. Vidio sam prostor i stvarno sam išao do kraja da dam taj gol za jedan razlike. Izdržao sam do kraja, a onda izašao vani i izvalio se na klupu da odmorim malo.”
Sada je Roterdam aktuelan, krajem marta. Kvalifikacioni turnir na kome ćemo opet igrati sa Hrvatskom. Protivnici će biti i Grčka, Rusija i Njemačka. Tri vize su za Tokio, vjerujemo u vas i želimo napokon tu medalju, nakon što smo tri puta ostali bez nje.
“Taj Roterdam je jako bitan. To nam je cilj, kada pogledamo možda čak i bitnije od ovoga sad što smo uradili. Nadam se da će nam ova medalja dati elan da odemo tamo i kvalifikujemo se za Olimpijske igre. To svi sanjamo, a biće jako teško. Moramo dobro da se pripremimo za to takmičenje, da analiziramo protivnike. Uz ovakvu borbenost i ovo što smo pokazali i ako budemo na 10 ili 20 odsto manje od ovoga, mislim da imamo dobre šanse da se kvalifikujemo.”
