Sveti Leopold Bogdan Mandić (12. maj 1866. H. Novi – 30. july 1942. Padova) proglašen je katoličkim nebeskim zaštitnikom oboljelih od karcinoma. Tu je odluku vatikanska kurijalna Kongregacija za bogoštovlje i sakramenta obznanila Padovanskoj biskupiji, jer je upravo u tom gradu, gdje je Sveti Lepold djelovao do smrti kao karizmatičan ispovjednik, sazdano njegovo svetište u kojemu je i sahranjen.
Odluka je objavljena uoči katoličkoga Svjetskog dana oboljelih, koji se obilježava 11 februara. Sveti Leopold Mandić je odabran za zaštitnika zato jer je bolovao od raka jednjaka, od kojega je i umro 1942 u Padovi.
Predlog Kongregaciji uputio je 2016. padovanski biskup Claudio Cipolla, na inicijativu otaca franjevaca kapucina, kojima je pripadao i Sveti Leopold, te skupine padovanskih liječnika, ne samo onkologa.
Otac Lepold je rođen 1866. godine u Herceg-Novom kao Bogdan Ivan Mandić. Još u djetinjstvu se zavjetovao da će biti misionar siromašnih i nesretnih.
Osnovno školovanje završio je u rodnom gradu, sjemenište u Udineu pa u Bassanu, gdje je ušao u kapucinski red. Za svećenika je zaređen 1890.
Zabilježeno je da je kao mladomisnik svojim redovničkim poglavarima izjavio želju da se vrati u domovinu i radi na sjedinjenju Katoličke crkve i pravoslavnih crkava. I kasnije je naglašavao ekumensko poslanje.
Blag i učen, bio je samostanski poglavar u Zadru, nakratko u Rijeci, pa u Kopru, a ostatak života proveo je u Padovi, gdje je bio odgojitelj studenata filozofije i profesor patrologije.
Od 1906. do smrti (uza stanku za prvoga svjetskog rata kada su ga Talijani konfinirali kao Slavena) svoj je pomiriteljski apostolat provodio u ispovjedaonici, na glasu svetosti kao tješitelj, pa su poslije njegove smrti milosti i ozdravljenja višeput pripisivane njegovu zagovoru.
Beatificirao ga je sv. Pavao VI a kanonizirao sv. Ivan Pavao II. Za pontifikata pape Frane njegovo tijelo je iz Padove dopremljeno u Rim, istodobno kad i tijelo sv. o. Pija iz Pietrelcine, kako bi bili izloženi poštovanju vjernika u Vatikanskoj bazilici Svetog Petra u povodu Svete godine milosrđa, jer su se obojica odlikovali oprostom i milosrđem, objasnio je tada kardinal Rino Fisichella.
Leopold je bio veliki svjedok misionarskog i ekumenskog duha. Čitav njegov život i sve ono što je radio bilo je posvećeno Bogu, da bi izmolio puno jedinstvo među svim kršćanima, osobito puno jedinstvo i pomirenje između katoličke i pravoslavne crkve.
Gradio je mostove među ljudima i narodima i bio je svojevrsna preteča ideje ujedinjene Evrope.
