Ekipa „Torpedo“ u čijem sastavu su igrali Branko Vuksanović, Aleksandar Marković, Ilija Preočanin i Jovan Vujović pobjednik je Picigina koji se ove godine, u okviru Praznika mimoze, održao četvrti put na plaži Rafaelo.
Drugoplasirana je ekipa „Meljine“ koja je nastupila u sastavu: Nikola Radović, Nenad Mrkaić, Andrija Žarić, Jovan Perović, Jovan Krivokapić, a treće mjesto zauzela je ekipa „Maškare nemrem dihat“ u kojoj su igrali Mićo Damjanović, Stefan Radović, Nikola Milović, Goran Gojković i Ivan Peulić.
Najatraktivniji potez imao je Aleksandar Marković iz pobjedničkog Torpeda.
Najbolje među sedam prijavljenih ekipa odabrao je tročlani žiri u sastavu: jedriličar Milivoj Dukić, muzičar Zoro Martinetti i novinar Nebojša Mandić.
Picigin je atraktivan za posmatrače, a uzbudljiva za one koji je igraju. U morskom plićaku igra ga pet igrača, a cilj igre je da lopta ne dodirne morsku površinu ili tlo plaže. Igra se gumenom loptom veličine dlana ili manjom.Igrači ,snažno, jednom rukom udaraju loptu ka saigraču ili u prazan prostor. U piciginu nema protivnika, nema poena, nema takmičenja. U njemu, jednostavno, lopta mora da bude u vazduhu. Igrači igraju jedan za drugoga, a ne jedan protiv drugoga. Picigin je igra zbog igre. Riječ picigin potiče od muzičkog izraza pizzicato što znači trzati žice prstima.
Iako je cilj igre da loptica što duže ostane u vazduhu prilikom takmičenja ocjenjuje se I “umjetnički doživljaj” – atraktivnost poteza, ali I dinamika same igre”. Elementi igre koji određuju kvalitetu ekipe su različiti, a isto tako i poprilično subjektivni. Preciznost dodavanja, brzina i visina putanje loptice, predviđanje i pogađanje igračevog fora, atraktivnost skoka i zafrkancija garantiraju vrhunski picigin .
Picigin se počeo prvo igrati u Spltu početkom prošlog vijeka. Još 1908. godine – tri godine prije nego što će u te krajeve donijeti nogomet, splitski su studenti iz Praga na kupalište Bačvice, splitsku pješčanu plaža. neobičnu igru koja se zvala vodeni polo, odnosno na engleskom water–polo. Na Bačvicama nema dovoljno dubokog mora, pa je stoga moguće, kako misle neki istraživači, da se picigin razvio iz splitskog vaterpola na suhom. Bilo kako bilo, picigin po pravilima koja su manje–više ostala nepromijenjena do danas na Bačvicama se igra još od Prvog svjetskog rata.
Za promociju picigina u Herceg Novom i Boki, ali i za očuvanje tradicije te igre koja se na ovim prostorima igra od 50 tih godina prošlog vijeka zaslužna je NVO Picigin –Udruženje za očuvanje tradicije igara na vodi čiji su članovi i “prva postava” Krsto Marić, Duško Sredanović, Slobodan Popović, Nenad Konjević, Lazar Doklestić, Nikola Nino Lepetić, Nebojša Mandić Stevan Koprivica, Mišo i Djordje Terzić I Milorad Murišić.
Dio ekipe je 2012 godine na turniru u Splitu osvojio pehar u kategoriji veterana.
