Kada žute, pahuljaste mimoze rascvjetaju zimu, na hercegnovskoj rivijeri kreću fešte, karnevali, maskenbali i pučke svečanosti i dolaze gosti u pohode gradu na ulazu u Bokokotorski zaliv. Više od pola vijeka u ovom pitomom i sunčanom gradu u to vrijeme se organizuje jedinstvena svetkovina cvijetu u čast – »Praznik mimoze«.
Prvo stablo mimoze u Herceg Novi je stigloprije vijek. Donio ga je iz Australije pomorski kapetan Mićo Lepetić i poklonio porodici Berberovića “On su kasnije, kada su razmnožili mimozu jedno stablo poklonili kumovima Cvjetkovićima u Baošiću”, priča inženjerka pejsažne arhitukture Milica Berberović.
Smatra se da su prve mimoze u Evropu stigle u Francusku u toku 18. vijeka i prvo su se sadile oko vila bogatih ljudi koji su zimu provodili u Francuskoj. Prva Acacia dealbata je uvezena 1884. godine iz Australije u Francusku i posađena u parku jednog zamka u Kanu. Odatle se širila u druge mediteranske zemlje.
Postoji oko 800 vrsta ovog žutog cvijeta, čija je postojbina Indija, Afrika, Amerika, Australija i drugi suvi, suptropski i tropski dijelovi svijeta, a u Herceg Novom i Boki uzgaja se tek dvadesetak vrsta, pa ipak ostaje utisak da mimoze baš na ovom dijelu Jadrana najljepše cvjetaju.
“Naziv “mimoza” koji se koristi, u stvari je trgovačko ime, koje potiče iz Francuske odakle se obavljao izvoz cvjetnih grančica. Ono što sadimo u našim đardinima pripada botaničkom rodu akacije. U Herceg – Novom pretežno je zastupljena “acacia dealbata” i njeni varijateti. Ona cvijeta od decembra do marta. Rijeđa vrsta je “acacia semper florens” koja cvijeta u proljeće i ljeti, objašnjava Milica Berberović. Ove vrste su otporne na temperature do -10 stepeni, međutim ne na duži period.
Uzgajanje mimoze bilo je profitabilnu šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka,kada je ona masovnije sadjena i uzgajana u Boki Kotorskoj, naročito na hercegnovskoj rivijeri. Prema procjenama stručnjaka u ovom dijelu Boke bilo je oko pet hiljada stabala, sa kojih se godišnje moglo ubrati oko 30 vagona cvijeta mimoze.
Populacija mimoze je, međutim, u opadanju. Sve je manje plantaža u privatnom vlasništvu, dok se na javnim površinama mimoza gotovo ne može ni vidjeti. Berberović smatra da bi grad trebalo da uloži u osnivanje plantaže, ali i motiviše privatnike da počnu ponovo da se bave sadnjom i uzgojem mimoze. Njena stabla je potrebno obnavljati svakih 20 godina, jer to nije vrsta koja ima dugovječno stablo.
Berberović nagovještava da će u generalnoj razradi urbanističkih planova biti zastupljeni i pejsažni razvoj zelenih javnih površina za centar grada, Igalo, Zeleniku , Bijelu i druga područja. U okviru tih planova biće date i smjernice za podsticaj uzgajanja mimoza, kao simbola grada. Lokalna uprava je u nekoliko navrata u posljednje dvije godine inicirala bsplatnu podjelu sadnica mimoze I sadnju na javnim površinama, ali to još uvijek nije dovoljno.
Mimoza je više od četiri decenije prepoznatljiv znak Herceg Novog u zimskim mjesecima, ali bez žutog cvijeta nema ni Praznika mimoze.
Od namještaja do parfema
Mimoza se gaji kao dekorativno drvo, ali ima primjenu i u industriji namještaja. Komponente izdvojene iz svih dijelova biljke koriste se u farmaciji, kozmetičkoj industriji i medicini. Sjeme i mladi izdanci se koriste u azijskoj kuhinji za pripremu raznih supa, omleta… Amerikanci vole da konzumiraju liker napravljen od listova akcije. Tvrdo i dugotrajno drvo akacije koristilo se u prošlosti za ručnu izradu brodova, danas se uglavnom koristi za izradu podova, nameštaja, igrački, nakita.
Poruka vjerne ljubavi
Legenda o mimozi govori da je nekada davno u Australiji blizu okeana živio ljubavni par. Mladić, sin ribara, volio je djevojku iz aristokratske porodice. Porodica je primorala devojku da se uda za plemića. Razočarani mladić napušta okean i ribarenje i odlazi u planinu da radi kao čuvar šume, kako bi zaboravio svoju ljubav. Ali, čim je mladić zakoračio u šumu izbije veliki požar. On spašava šumu uprkos opasnosti, ali strada u požaru. Čuvši vijest o mladiću devojka bježi od muža u planinu gde zatiče njegovo telo. Ona umire pored voljenog, a od tog trenutka na mestu gde je umro ljubavni par pojavljuje se lijepo mirisno žuto cvijeće, mimoza.” Možda i zato u govoru cvijeća ovaj cvet znači poruku vjerne ljubavi.
