Lažne vijesti ne bojkutuju
Brojne dezinformacije uoči popisa stanovništva nijesu objavljivali samo mediji registrovani u Crnoj Gori, već i beogradski koji su bliski predsjedniku Srbije, političari i javne ličnosti iz obje zemlje, kao i nalozi na društvenim mrežama, pokazala je analiza Instituta za medije Crne Gore.
Popis je dva puta odgađan, ali iako se licitiralo sa datumom njegovog održavanja mediji koji su plasirali dezinformacije nijesu mirovali.
Jedna od prvih lažnih vijesti koja se pojavila na društvenim mrežama su navodni rezultati popisa iz 1909. sprovedenih u Knjaževini Crnoj Gori, prema kojima je Srba bilo skoro 95 odsto, a ostatak stanovništva su činili Albanci. Istorijska je činjenica, međutim, da na tom popisu nije bilo nacionalnog izjašnjavanja već su se stanovnici izjašnjavali o državljanstvu i vjeri. Taj lažni narativ je plasiran više puta u toku pretpopisne dezinformacione kampanje.
Tim Raskrinkavanja, organizacije za provjeru činjenica, jedini je u Crnoj Gori u kontinuitetu pratio objave lažnih vijesti i manipulativnih sadržaja o popisu. Glavni urednik Raskrinkavanja Darvin Murić kaže da su od septembra, kada se pojačala kampanja za popis, obavili 22 analize u kojima su obradili više desetina dezinformacija o toj statističkoj akciji.
„Dezinformacije su objavljivali mediji, korisnici društvenih mreža, ali i političari. Ipak, budući da se o popisu, njegovom održavanju i odgađanju govori i piše još od 2020, ta cifra je značajno veća“, kazao je Murić.
Drugi lažni narativ koji je dominirao pretpopisnom dezinformacionom kampanjom, prvo su plasirale političke partije, a kasnije preuzeli pojedini mediji.
Tako su iz koalicije „Za budućnost Crne Gore“ početkom oktobra saopštili da će se popisom ustanoviti imovina svih građana Crne Gore čime bi se, kako su tvrdili, otkrilo da nekadašnji funkcioneri bivše vlasti Miomir Mugoša i Branimir Gvozdenović imaju na stotine stanova. I iz vladajuće Socijalističke narodne partije saopštavali su u istom periodu da se stranke bivše vlast protive popisu kako bi se „onemogućilo preispitivanje svih čija imovina značajno prelazi njihova primanja“.
Iz Uprave za statistiku (Monstat) su, međutim, saopštili da se popis ne može koristiti za provjeru imovine, navodeći da se prikupljeni podaci ne mogu koristiti u svrhu utvrđivanja obaveza građana, niti kao dokaz za ostvarivanje prava građana.
Lažne objave pravih političara
Osim što su političari (ne)svjesno često saopštavali dezinformacije, više njih je na društvenih mrežama bilo meta za plasiranje neistina. Tako su na društvenim mrežama dijeljene foto-montaže objava sa mreže X potpredsjednika DPS-a Ivana Vukovića, ali i čelnika ZBCG Milana Kneževića i Andrije Mandića.
Nakon što je DPS pozvao na bojkot popisa, društvenim mrežama kružila je lažna objava, montaža tvita Vukovića u kojoj se navodi da se popis ne smije bojkotovati i da bi oni koji na to pozivaju trebalo da plate kazne građanima koji neće da se izjasne. Vuković je sam na X-u napisao da je riječ o montaži.
U montiranim objavama Kneževića i Mandića navodilo se da će se oni na popisu izjasniti kao Crnogorci i da sve njihove članove i simpatizere pozivaju da učine isto.
Iz Raskrinkavanja kažu kako skoro da nije bilo medija koji nije objavio neku vrstu dezinformacije.
„ Neki sa namjerom, neki kroz izjave političara koje se objavljuju bez ikakve provjere. Ipak, najveći broj dezinformacija su prenijeli dežurni marginalni portali koji podržavaju nacionalističke politike”, pojašnjava Murić i dodaje da je tim portalima zajedničko što objavljuju nepotpisane tekstove i nemaju impresum na stranici.
“Kada su u pitanju narativi, najčešći je bio lažni narativ o popisima kroz istoriju u kojem su se iznosili izmišljeni podaci o popisima u Crnoj Gori i brojnosti pojedinih nacionalnosti. Imali smo i narativ da će popis utvrditi koliko koji bivši funkcioner ima stanova, što smo raskrinkali više puta, a što je činio i Monstat (Uprava za statistiku Crne Gore). Bilo je dosta polu-informacija i neopreznih izjava o takozvanom serijskom broju na popisnici, softveru koji će se koristiti za provjeru”, kaže Murić.
Prethodni popis u Crnoj Gori je održan 2011, a jedna od sličnosti sa ovim iz 2023. su i bilbordi širom zemlje. Tada su za kampanju (zlo)upotrijebljeni Petar II Petrović – Njegoš i teniser Novak Đoković, ispod čijih fotografija je bilo upečatljivo ispisano da su Srbi.
I tokom ove pretpopisne kampanje bili su aktuelni bilbordi od kojih su se isticale poruke “Ako ne znaš (ko si) pitaj đeda”.
Glavna razlika između dva popisna ciklusa je činjenica da je za 12 godina u Crnoj Gori porastao broj medija, što konstatuje i dugogodišnji novinar nedjeljnika Monitora Zoran Radulović.
“Medija u Crnoj Gori nikada nije bilo više. Baš kao i dezinformacija, poluistina i laži. Nekad ‘provladini’, danas su ‘opozicioni’. Važi i obrnuto. ‘Naših’ i ‘njihovih’ navijača ne fali. Nedostaje objektivnih, principijelnih i profesionalnih medija spremnih da razdvoje reklamu od vijesti, odnosno, želje i vlastita nadanja od činjenica i jasno predvidivih posljedica”, kazao je Radulović za Institut za medije.
Iz Srbije s’ ljubavlju
Broj dezinformacija pred sva važna dešavanja u Crnoj Gori u velikoj mjeri povećaju beogradski mediji. Za prethodni popis u Crnoj Gori nijesu u prevelikoj mjeri bili zainteresovani, što se sada jasno promijenilo.
„Ruše popis, strahuju od broja Srba“ (Večernje novosti, 20.10.2023.), „Zašto je popis u Crnoj Gori jabuka razdora“ (RTS, 20.10.2023.), „Ko se i zašto boji popisa u Crnoj Gori“ (Politika, 21.10. 2023.).
To su samo neki od naslova u dijelu medija u Srbiji, bliskih režimu, objavljivanih u susret popisu.
Dio medija u Srbiji je mahom fokusiran na nacionalistički diskurs i prije pomjeranja datuma popisa, neki od njih, poput Večernjih novosti, objavljivali su uglavnom tekstove koji se tiču „srpskog identiteta“ u Crnoj Gori, prateći velikosrpsku politiku prema kojoj je crnogorski identitet vještački nametnut tamošnjem, kako kažu, mahom srpskom stanovništvu.
Glavni narativ u medijima bliskim režimu jeste da popis treba obaviti čim prije i da se bivša vlast Crne Gore oličena u nekadašnjem predsjedniku Milu Đukanoviću, „boji“ broja ljudi koji će se izjasniti kao pripadnici srpske nacionalnosti.
Zbog toga se među naslovima mogu naći i „PREKO POPISA KORENIMA? Hoće li se o identitetskim pitanjima građani Crne Gore konačno izjasniti slobodno”, kao i „Beže od popisa kao đavo od krsta”, „RAKOVIĆ: Videćemo da li će popis biti održan 2023. ili će nove vlasti podleći strahu od DPS-ovog ekstremizma”.
“No, dominantan je utisak da je prisutan strah od ‘buđenja Srba’ u Crnoj Gori. Jer, posle sloma Đukanovićeve vladavine, procjena je da će se naši sunarodnici bez zazora izjašnjavati onako kako se osjećaju. Jer, simptomatično je da su u DPS eri oni činili skoro trećinu stanovnika, a da ih je, recimo, u državnim institucijama – policiji, vojsci, pravosuđu… maltene bilo u promilima”, piše u tekstu “Ruše popis, strahuju od broja Srba” Večernje novosti.
Komentarišući narativ “o ugroženosti Srba u Crnoj Gori”, koji plasiraju mediji bliski Vučiću, ako se istovremeno sa sigurnošću tvrdi da će na popisu biti više Srba, novinar Monitora Zoran Radulović ocjenjuje da je priča o navodnoj ugroženosti slojevita i višeznačna.
“Prvo, ona je tu da objasni zašto se život ‘običnog čovjeka’ nakon promjene vlasti 2020. nije promijenio u skladu sa obećanim. Da konstantnim održavanjem tenzija drži budnim ‘saborce’ u borbi protiv tzv. unutrašnjeg i spoljnjeg neprijatelja i pravda nacionalne vođe: kod glasača zbog rastuće disproporcije između imetka jednih i drugih, a kod finansijera da opravdaju dobijena sredstva”, pojašnjava Radulović.
Dodaje da je navodna ugroženost potrebna i da se objasni stara-nova politika privilegija i (političkih i nacionalnih) diskvalifikacija.
“Konačno, narativ o navodnoj posebnoj/specifičnoj ugroženosti Srba u Crnoj Gori, ima za cilj da makar dio pripadnika tog naroda drži u konfliktu sa sopstvenom državom, dok sve ostale u Crnoj Gori tjera da troše vrijeme i energiju, snagu ili novac, na konstantnu odbranu od, često, neargumentovanih napada i da lakše prelaze preko primjera diskriminacije u kojoj su žrtve oni, njihov narod ili svi stanovnici Crne Gore koji drže do njenog ustavom garantovanog građanskog ustrojstva”, navodi Radulović.
Upitan da li je zbog činjenice da na prethodnom popisu Vučić nije bio na vlasti sada kampanja iz Beograda pojačana, Radulović kaže da je tokom 2011. godine tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić imao specijalne emisare u Crnoj Gori, “koji nijesu bili ništa dobronamjerniji prema Crnoj Gori” od sadašnjih.
“Neki su, uostalom, bili isti tada i danas. Suštinska razlika je u tome što su tadašnji promoteri srpske predizborne kampanje 2011. nastupali iz opozicije, a sada sa vlasti. Crna Gora će za vlasti Srbije uvijek biti strašteško pitanje dok god bude onih koji ih odavde uvjeravaju da uz ‘još malo’ materijalne, medijske podrške, mogu Crnu Goru vratiti pod komandu Beograda”, precizirao je Radulović.
Zloupotreba identiteta
Mimo kampanje na bilbordima, i beogradski mediji su pokušavali da dokažu kako djelovi Crne Gore imaju srpski identitet.
Tako su Večernje novosti objavile istorijski dodatak 30. oktobra koji je posvećen „srpskom identitetu“ Boke Kotorske.
U dodatku pod naslovom „Srpski identitet neveste Jadrana“ Večernje novosti, između ostalog, pišu „Da je Boka srpska zemlja svedoče istorija, uspomene, narod sam’ jer su se u ovoj regiji pjevale pjesme o Marku Kraljeviću i Milošu Obiliću, caru Dušanu i Kosovu“.
Na naslovnoj strani se čak pominje da je „Boka Kotorska danas jedini prostor u kome Srbi i dalje, s ostalima, kao što su činili vjekovima, žive uz more“.
U skladu sa idejom se biraju i sagovornici, pa je među njima i negator genocida u Srebrenici, istoričar Srđa Trifković koji je na televiziji sa nacionalnom frekvencijom Happy TV o popisu u Crnoj Gori govorio nepuna dva minuta od pola sata razgovora (1.11.2023.), ali je time „zaslužio“ vijest i naslov u Večernjim novostima.
Trifković je ponovio mantru da će broj pripadnika srpske nacionalnosti rasti.
Ovakav način propagande ne odstupa mnogo od izvještavanja medija iz Beograda pred ratove na prostoru tadašnje Jugoslavije devedesetih godina prošlog vijeka. Tome u prilog govori i činjenica da je aktuelni glavni i odgovorni urednik dnevnog lista Večernje novosti Milorad Vučelić, čovjek koji je vodio Radio-televiziju Srbije od 1992. do 1995. godine, kada je ta kuća doživjela potpuni profesionalni sunovrat i postala propagandno ratnohuškačko oruđe režima Slobodana Miloševića.
Prema riječima predstavnice Nezavisnog udruženja novinara Srbije u Savjetu za štampu, novinarke Tamare Skrozze, dio medija prati popis u Crnoj Gori vrlo sporadično, senzacionalistički, ne ulazeći u dubinu problema, a vrlo često i šireći neistine.
Tako su i oni objavili dezinformaciju da se 1909. na popisu u Crnoj Gori skoro svaki njen stanovnik izjasnio kao Srbin.
„Taj primjer je slika i prilika medija u Srbiji, a to je da su površni, senzacionalistički orjentisani, da zastupaju nacionalistički diskurs koji je prisutan ovde već decenijama i da od toga uporno ne odstupaju. Šire mržnju, šire diskriminatorne modele, neistine i sve to u kontekstu političkih borbi za interese političkih elita i u jednoj i u drugoj državi“, pojašnjava Skrozza, koja je i zamjenica glavnog urednika agencije FoNET.
Slični ili isti stavovi mogli su se čuti i od Vučića, ali i patrijarha Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirija.
Vučić je, između ostalog, aludirao da je bivša vlast u Crnoj Gori nervozna oko popisa jer, kako kaže, znaju šta su radili prethodnih godina.
„Koliko sam ja razumio oni žive u izrazito demokratskoj, evropski najnaprednijoj državi regiona čije popisne komisije i svi procesi su po najvišim evropskim standardima. Ili Milo Đukanović zna da je nešto na prethodnim popisima radio kako bi smanjivao broj Srba”, rekao je Vučić, prenosi Politika 18. oktobra.
Paralelno s tim, patrijarh Porfirije je pozvao građane Crne Gore da odlučno ispolje “svoj identitet kao vjernici SPC, govornici srpskog jezika i kao dični pripadnici srpskog naroda”, tokom dvodnevne posjete Crnoj Gori sredinom oktobra.
„Nacionalistički diskurs medija zapravo ne odstupa od izjava predsednika Srbije i crkvenih vjerodostojnika ne samo kad je u pitanju Crna Gora, nego i inače. Srbija ima medije koji kao papagaji ponavljaju ono što izgovaraju vlast i crkveni vjerodostojnici. Ne postoji nikakav kritički otklon od onoga što kažu, tako da bez obzira koliko diskriminatorne, pune mržnje, stereotipne izjave o drugim narodima, nacijama, drugim državama bile, mediji će to prenijeti bez ikakvog otklona“, navodi Skrozza.
Napominje da je nacionalistički diskurs u medijima prisutan „onoliko koliko Aleksandar Vučić i SPC žele“, što je suprotno medijskim standardima.
U Srbiji su 1. novembra raspisani izbori za 17. decembar čime se primjetno fokus medija bliskih režimu pomjerio ka izbornoj kampanji.
„Medijska scena u Srbiji je katastrofalna već više decenija. Mediji su izloženi svim mogućim pritiscima, sloboda govora zapravo ne postoji. Ako gledamo narative odnosa prema regionu, vratili smo se duboko u početak devedesetih. Popis u Crnoj Gori je samo jedan od simptoma i to blažih, zato što su mediji trenutno opterećeni izborima u samoj Srbiji. Mislim da je to sreća, jer da nije tako pokazala bi se sva bijeda medijske scene Srbije u ovom trenutku“, zaključila je Skrozza.
Pišu: Žarka Radoja/Borislav Višnjić
Ovaj tekst je urađen uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.
