Čišćenje oceana od plutajućih nakupina plastičnog otpada pokazalo se puno većim izazovom za mladog Boyana Slata čiji je projekt The Ocean Cleanup, s velikim nadama, startao u listopadu prošle godine. No ubrzo su se pojavili problemi koji su prvi „čistač oceana”, nazvan Wilson, stavili van funkcije, piše portal Tris.com.hr.
Konstrukcija plutajućih cijevi u dužini 600 metara-“Wilson”, porinuta je krajem prošle godine sa ciljem da dođe do najveće nakupine plutajućeg otpada u oceanima- “Great Pacific Garbage Patch” (površine 1,6 milijuna četvornih kilometara sa oko 1,8 trilijuna komada plastike). I u tome se uspjelo no vrlo brzo se pokazalo kako “Wilson” ima svojih slabosti.
Ambiciozan projekt The Ocean Cleanup, koji se uhvatio u koštac sa rješavanjem problema čišćenja mora i oceana od plastičnog otpada, pomno je planiran godinama. Testirano je 273 modela i 6 prototipova “čistača” kako bi se došlo do konačne verzije-modela nazvanog “Wilson” koji je pogonjen morskim strujama i vjetrom i stigao do tisuće tona razasutog plastičnog otpada u Pacifiku. Prvi su dani obećavali i činilo se kako sve funkcionira. Plutajuće cijevi su tvoreći širok luk skupljale otpad, koji se, prema planu, trebao odvoziti brodovima svakih pet mjeseci.
No četiri tjedna od porinuća počinju i prvi problemi jer prikupljeni otpad “Wilson” nije u potpunosti uspijevao zadržati. Tim okupljen u The Ocean Cleaup projekt, pod vodstvom Boyana Slota, zapravo nikad nije ni tvrdio kako će prvi pokušaj čišćenja oceana proći bez problema. Već u samom startu jasno su kazali kako se nadaju da su uspjeli predvidjeti sve moguće slabosti i rizike te priznali kako nema garancije da će “Wilson” funkcionirati kako je zamišljeno.
Bio je to prvi takav “čistač” i prvi pokušaj koji ni u kom slučaju ne treba otpisati. Na greškama se uči!
Iako je tehnologija “čistača” izgrađena na jednostavnim principima njegovo funkcioniranje nije. Pokušavajući riješiti problem, tim iz The Ocean Cleanup projekta zaključio je kako se sustav povremeno kreće presporo (da biste uhvatili plastiku, potrebna je razlika u brzini, u kojoj je sustav brži od plastike). Analizirajući kompjuterski model pronađeno je i rješenje koje je značilo širenje luka za 60-ak metara što je teoretski trebalo imati učinak na brzinu sustava jer će povećati površinu sustava izloženog vjetru i valovima koji su pokretačka snaga sustava.
No prije nego što su mogli testirati nova rješenja došlo je do “kvara” na sustavu odnosno do odvajanja jednog dijela zbog čega je odlučeno kako će se “Wilson” morati vratiti u luku. Nije to bila laka odluka za Boyana Slata koji se našao pred još jednom preprekom u realizaciji svoje zamisli.
-Shvaćamo da su ovakve poteškoće neizbježne kada se nova tehnologija ubrzano razvija. Povratak u luku omogućuje nam nadogradnju sustava s ciljem rješavanja problema sa zadržavanjem plastike. Vraćamo se i sa terabajtima podataka koje ćemo u narednim tjednima i mjesecima koristiti kako bismo razvili potrebne nadogradnje, izvijestio je Boyan Slat.
Tim Ocean Cleanupa sa Pacifika se vraća i sa oko 2 000 kg plastike koju su, u nekoliko tjedana, prikupili kombinacijom sustava za čišćenje i mrežnog ribolova. Kada “čistač” profunkcionira, trebao bi prikupljati oko 1000 kilograma otpada tjedno, dodaje Slot koji vjeruje kako će u ovoj godini nastaviti sa čišćenjem GPGP-a (Great Pacific Garbage Patch).
