Kao i čovjek, svaki je cvijet jedinstven i neponovljiv,pa i u mnoštvu sličnih hercegnovskih „rascvjetalih“ vrtova i balkona prepoznamo one koji su drugačiji. Jedan takav mami poglede mještana i prolaznika svakog proljeća u hercegnovskom naselju Karača u ulici Stjepa Šarenca u stambenoj zgradi broj 14. Na neki jednostavan način on podsjeća na našu vezu sa prirodom, na svijet koji volimo i u kome ljubavlju stvaramo one male,posebne, svoje svjetove koje ništa ne može zamijeniti niti oni mogu ostati neprimjećeni.
Takav cvjetni svijet ne navelikom balkonu stvara Graciela Slunjski. Sa puno umijeća, i još više ljubavi ona gaji cvijeće tokom cijele godine. Neke vrste uzgaja sama, neke dobije ili kupi, a ne može da se odluči koji je cvjet za nju najljepši.
“Svaki cvijet je lijep ako se gaji sa pažnjom i ljubavlju, samo treba u njemu vidjeti ljepotu”, kaže gospođa Graciela. Bilježeći njene riječi i gledajući cvijeće koje joj pažnju uzvraća ljepotom pomislimo kako je tačna i ona narodna misao po kome je čovjek ime koje nosi.
Vitalna i u devetoj deceniji života, aktivna, uvijek raspoložena za šetenju, gospođa Graciela u imenu „nosi“ ljupkost, nježnost i radost. To pokazuje i njeno cvijeće, njen odnos sa komšijama i prijateljima, njena fina radozalost koja je dovodi na sve značajnije kulturne događaje u gradu, koji su kao i cvijeće jedna od njenih ljubavi o kojima rado popriča uz obaveznu kafu. Kreativnost iskazuje i šivenjem odjeće ali i u kulinarstvu.
Kada bismo pokušali da ovu priču svedemo na jednu poruku – ona bi se sigurno temelila na “umijeću življenja” u malim svjetovima koje sami stvaramo. I naravno na ljubavi i ljepoti.
/S.Kosić./