„Stručnjaci i naučnici znaju da se „Kotorski misal“ čuva u Berlinu od 1930. godine, ali ovo je prvi put da smo ovo kapitalno djelo na nov način uspjeli približiti široj javnosti, dakle, putem filma koji je snimio dr Gojko Čelebić. Željeli smo ukazati na činjenicu da je Crna Gora bila u središtu tadašnje kulture i da je od davnina pripadala kulturnim evropskim tokovima. Mi se trudimo da razbijemo predrasude da je Crna Gora bila neka zabit. Imala je veoma složenu i tešku istoriju, pa su mnoge logične stvari pale u zaborav. Želimo da promijenimo tu sliku jer posao svakog istoričara i stručnjaka je da postojeća naučna saznanja upotpuni, da razvija znanja o kulturnoj prošlosti“ – kazala je za Boka News dr Lenka Blehova Čelebić, nakon sinoćne promocije dugometražnog filma „Kotorski misal“ u Tivtu.
„Kotorski misal“ (Misal Sv. Jakova od Lođe) pisan je na pergamentu i jedna je od najstarijih knjiga koje su bile u upotrebi na tlu današnje Crne Gore, izvjesno počev od XII vijeka (prije 1200. godine).
Ova knjiga na 348 rukopisnih stranica, svojom tematikom, značajem, epohom iz koje potiče i savremenim naučno-kulturnim vrjednovanjem, pripada svjetskoj kulturnoj baštini.
„Kotorski misal“ pisan je tzv. beneventanom, pismom nastalim u VIII vijeku u italijanskom manastiru Monte Kasino, koje je korišteno do XIII vijeka, prvenstveo u južnoj Italiji. Ovaj neprocjenjivo vrijedan pisani spomenik kulturne baštine Crne Gore dospio je 1930. u Berlin.
„Manuskript „Kotorskog misala“, vjerovatno je nastao u čuvenom skriptoriju u Bariju, najvjerovatnije po narudžbi Kotorske biskupije koja je dugo vjekova bila sufraganska u odnosu na Barijsku nadbiskupiju“ – kazala je dr Lenka Blehova Čelebić.
Na naše pitanje da li postoji mogućnost da se „Kotorski misal“ vrati Crnoj Gori, Blehova Čelebić je kazala da je to pitanje diplomatije, kulturne politike…
„Mi ne znamo na koji je način „Misal“ stigao u Berlin 1930. godine, ali znamo sve druge tokove o kojima upravo govori film koji je snimio Gojko Čelebić. U Evropi je postojalo mišljenje da treba spasiti vrijedne stvari i rukopise sa ugroženih područja koja su bila nestabilna. Nisu samo Njemci kupili vrijedne rukopise već i pape koji su skupljali rukopise u Vatikanu, kako bi ih spasili. Poslije pojave Hegela koji je smatrao da je kulturni duh posebno prisutan u srednjoj i sjevernoj Evropi, Hegelijanci i njihovi sljedbenici sakupljali su rukopise u južnoj Evropi i dopremali ih na takozvana sigurna mjesta. U Velikoj Britaniji se tako čuva „Dubrovački misal“. U Berlinu postoje zbirka Vuka Karadžića i rukopisi koje je dopremio i vjerovatno ih mijenjao, ne toliko za novac, već za druge vrijedne rukopise koje je vraćao nazad“- kazala je dr Lenka Blehova Čelebić.
Za potrebe snimanja filma, rukopis „Kotorskog misala“ je proučavala tri mjeseca, a posebno su je fascinirali podaci koji su upisivani u misal, a ukazuju na kotorske građane za koje je trebalo služiti misu, podaci o društvenim, vjerskim i političkim prilikama srednjovjekovne epohe na prostoru današnje Crne Gore, zatim likovni oblik misala, što je pitanje za istoričare umjetnosti, kao i male sličice sa kojima počinju tekstovi.
Dr Lenka Blehova Čelebić izrazila je zadovoljstvo i zahvalnost Centru za kulturu Tivat koji je imao sluha da podrži ovakav projekat.
