Jedan od dvojice preživjelih teške pomorske nesreće Velimir Šetka iz naselja Momići u opštini Kula Norinska došao je u srijedu ujutro svojoj kući.
Rekao je da je pravim čudom ostao živ te da samo on nije ispao iz gumenjaka. Kada je udarilo u nas svi su poispadali, ja sam se čvrsto držao za ogradu i to mi je spasilo život, kazuje nam vidno uzbuđen.
Šetka potvrđuje da gumenjak nije bio osvijetljen. Valovi su bili preveliki i ništa se nije moglo vidjeti.
Na svu sreću nisam bio ozlijeđen pa sam pomagao u spašavanju. Spasio sam mog prijatelja Viktora Markotu, a nakon toga sam pomagao izvući gazdu restorana. Njemu kao i ostalima nije bilo spasa. Nažalost to je prevelika tragedija i ja još nisam svjestan što se dogodilo.
– Sve se događalo u djeliću sekunde. Toliko je trebalo da se čovjek spasi ili da se utopi, govori nam.
– Mogu vam reći da sam se ponovno rodio. Ovo je moj drugi rođendan, rekao je Šetka, kojemu prilaze njegovi sumještani bodreći ga i raspitujući se za nesreću.
Žao mi je ljudi koji su bili sa mnom u tom gliseru. Posebno mi je žao majke i sina. Ona je bila kuharica i htjela je sezonski posao u tom restoranu, a sin joj je konobario i prošle godine. Oboje su se utopili. Ona se jadna bojala kada se ukrcavala jer nije znala plivati. Tragedija velika, zaključio je vidno potresen Velimir Šetka.
– Do četiri ujutro smo tražili stradale. Brod lučke kapetanije je osvijetlio mjesto nesreće ali nikoga nismo mogli vidjeti. Eto od nas devet ostali smo živi ja i moj prijatelj Markota. On je dobro i sigurno će ga iz bolnice brzo otpustiti kući. Slomio je ključnu kost, ima udarac na licu i u prsima. Ali živi smo-zaključio je Šetka.
