Učesnici 572. Fašinade podarili otoku Gospa od Škrpjela kamenje doveženo u 19 barki
Ljepotom vizuelnog, duhovnog i kulturnog sadržaja, običaj „Fašinada“ stalno privlači nove, mlade učesnike, koji su garancija njegovog održavanja i opstajanja za buduće naraštaje. Mladići Zoran Pisarov (20 god.) iz Vršca i Uroš Radomirović (16 god.), Beograđanin porijeklom iz Šibenika, koji tokom ljeta borave u porodičnoj vili u Stolivu, odrastali su godinama samo gledajući „Fašinadu“, ali su je ovoga puta „ovjerili“ vezujući se u niz i bacanjem kamenja uz hrid, a potom i polivanjem vodom.
-Predivan doživljaj je veslati i „zalili kamenom“ otok, dati simbolično svoj mali doprinos da se on učvrsti, kažu ovi momci. Sa druge strane, Bobi-Borivoje i njegov brat od ujaka- dondo Ivan, decenijama učestvuju u fešti, na šta ih, kao starosjedioce i potomke Peraštana/ki, obavezuje poštovanje predaka.
-Nažalost, ova divna tradicija je prešla u totalnu komercijalu- pohlepu za novcem, primjećuje ovaj tendem, misleći na komercijalizaciju cijelog običaja, a to se primjećuje i po velikoj frekvenciji svakojakih plovila koja su nemilice sa svih strana oblijetala oko „Fašinade“.
Po ustaljenoj praksi, defile od 19 barki na vesla okićenih granama jablana, natovarenih kamenjem i povezanih konopima, krenuo je sa Pošova: u prvoj barci, kojom su zaveslali Marko Lindi i Toni Gudelj, otisnuli su se don Srećko Majić, peraški župnik, Mladen Dabižinović, predstavnik „peraške komunitadi“, te istaknuti članovi zajednice: Andro Radulović, Đorđe Lazarević, Mario Brainović i Dragan Gudelj. Za njima, vezani „fašom“, u drugoj barci i pjevači u narodnoj nošnji: don Ante Dragobratović, Slavko Dabinović, Marijan Milošević, Krsto-Kiko Smodlaka i Tonći Vukičević. Potom „faša za fašom“, još 17 barki. Pjevači su, po tradiciji, veslajući duž obale Penčića do crkve sv. Nikole pjevali izvornu pjesmu – bugaršticu „Oj vesela veselice”, a potom, praćeni zvonjavom sa zvonika i “Dvoje mi drago zaspalo”. Došavši do kraja peraške obale, Fašinada je skrenula ka školju, praćena mnoštvom plovila, od SUP-daski, preko čamaca i ojedrenih barki, do glisera i luksuznih jahti, sa kojih su razdragani putnici snimali i slikali tok fešte, kao jedinstvenu uspomenu sa ljetovanja.
Odvezujući barke, uz odjeke zvona sa crkve na školju, učesnici Fašinade su ukrug obale otoka predali moru kamenje, a podržavajući tradiciju, i putnici turističkog broda “Katica” su organizovano u more bacili kamenje sa palube.
Fešta je nastavljena na trgu ispred župne crkve sv. Nikole u Perastu, gdje su uz popularne ritmove bokeških pjesama nastupili članovi grupe “Tri kvarta”, stvarajući odličan štimung za ljubitelje igre i plesa svih generacija.
Ovo je 572. Fašinada – održava se neprekidno od 1452. do 2023. godine, potsjeća don Srećko, koji je prije 20 godina uz pomoć Peraštana uspio da kamenjem potopljenim u armirani beton, opaše otok prstenom širine jednog metra. Danas sa statusom nematerijalnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja, “Fašinada” sobom nosi višeslojni značaj.
-Ovo je divan običaj koji ljude povezuje, puno je stvari koje danas razjedinjuju porodice, mjesta. Vjerski sadržaj je voziti kamenje, očuvati jedno svetište od propadanja, zatim, kulturni sadržaj – tu se pjevaju dvije arhaične bugarštice iz nototeke Dionizija de Sarna San Đorđa, muzičko naslijeđe Perasta, koje se gaji preko običaja i prenosi pokoljenjima. Takođe, Fašinada nosi u sebi i jedan folklorni značaj – okićene i povezane barke, pjevači u bokeškoj nošnji. Isto tako, običaj povezuje sve ljude bez obzira na nacionalnost, vjeroispovjest… Sama riječ “Fašinada” (ital. fashinare -dovoženje, poznate su “faše” u Veneciji), donosi lijepe sadržaje koje su generacije znale prepoznati, sačuvati i vjerujem da i mi u sadašnjosti želimo to prenijeti budućim naraštajima, kazao nam je don Srećko, rizničar Crkve Gospa od Škrpjela.
Običaj potsjeća i na braću Mortešiće, koji su na jednoj hridi našli sliku-ikonu Bogorodice sa Isusom urađenu na kedrovoj dasci, osvijetljenu u noći. Uzeli su je, ponijeli u porodičnu kuću, a kada je jedan od braće teško obolio, pomolio se pred ikonom i ozdravio. Peraštani, tada veoma pobožni, kao da su prepoznali čudesno djelo, te su iz kuće Mortešića u velikoj procesiji 1484. godine prenijeli sliku u prvu kapelicu sagrađenu na otoku Gospa od Škrpjela. Kasnije su proširili otočić, pa sagradili drugu crkvu, opet proširili i sagradili današnju. Ikona je rađena u vizantijskom stilu, sa elementima gotike-renesanse i zna se njen autor- Lovro Marinov Dobričević iz kotorsko-dubrovačke ikonopisačke škole.
Da je ovaj običaj postao poznat u širim okvirima i da će putem tv-kanala “Nacionalna geografija” stići u sve krajeve svijeta, uvjerio nas je Dragan Trifunović, kamerman koji je dronom snimao cijeli tok fešte. Gledaoci će moći da pogledaju reportažu u okviru emisije “Europe from about” (Evropa iz vazduha) u serijalu za Balkan. Fašinadu su ispratili i članovi ekipe HRT-a i gosti iz Italije.
Zahvaljujemo brodskom prevozniku “Luna”, koji je omogućio novinarki “Boka News-a da sa mora i sa otoka isprati “Fašinadu.
Brakovi na otoku
Najprije dođu kao turisti, a onda iznad oltara vide vjenčiće sa vjenčanja i požele da sklope brak baš pred ikonom Gospe od Škrpjela.
-Od januara do sada na otoku Gospa od Škrpjela sklopljenio je deset brakova, a najavljeno je još šest, prije neki dan još dvoje mladih tražili su termin za vjenčanje. Zanimljivo je da su rijetka vjenčanja mještana, to su više internacionalni brakovi. Ima ih iz desetak država- Kanade, V. Britanije, Irske, Italije, Francuske, Njemačke, Poljske, Mađarske, čak iz zemalja bivšeg SSSR-a. Može biti “mješoviti brak”- jedna osoba treba biti katolik, ali osoba koja je druge vjerske zajednice (pravoslavac, musliman…)poštuje slobodu partnera/ke da obred obavi u skladu sa tim. Neki dan je bilo vjenčanje – ona je katolkinja iz Kanade, a on musliman iz Turske – on zadržava svoje, samo ona dobiva pravo da kasnije sudjeluje u svim vjerskim činovima katoličke vjere. Ovim činom ljubavi partneri jedno drugome omogućavaju da svako može prakticirati svoju vjeru, objasnio nam je don Srećko. Prije tri dana “Gospi” je darivana nova zavjetna pločica, koja je našla mjesto među preko dvije hiljade takvih, ugrađenih u plafon i zidove crkve. Vjernici u zadnje vrijeme Riznici zavjetuju jako puno slika.
/Tekst i foto: M.D.Popović – Boka News/
