Književno-znanstveni kolokvij u povodu 100. obljetnice rođenja hrvatskoga književnika i novinara Luke Brajnovića (Kotor, 1919. – Pamplona, 2001.) održan je u petak u Kotoru.
Kolokvij su organizovali Matica hrvatska, Ogranka Matice hrvatske u Boki kotorskoj i Društva hrvatskih književnika, a u sklopu kolokvija predstavljene su i Brajnovićeve knjige “Oproštaji i susreti: sjećanja iz rata i izgnanstva”, “Mjesečina u uljiku: izabrane pjesme”, “More mog djetinjstva: izabrane pjesme” i “Služiti istini: memoari, članci, ogledi i studije”.
O Brajnovićevu životu, književnom djelu i njegovim knjigama govorili su predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Boki kotorskoj Marija Mihaliček, hispanistica Željka Lovrenčić, književni povjesničari Vladimir Lončarević, književni kritičar Božidar Petrač i novinar Slobodan Vuković.
Marija Mihaliček: Prilika da saznamo više o Brajnoviću
Marija Mihaliček je istaknula kako zavičajna Boka, osim rodbine i uskoga kruga ljudi nije znala ili tačnije nije htjela upoznati Luku Brajnovića. Mislim da ne griješim ako kažem da ga je javnost Boke kotorske tek pomalo otkrivala, nažalost tek poslije njegove smrti, dodala je.
Ličnost i djelo Luke Brajnovića, napomenula je, u našoj sredini je malo poznato pa je ovaj književno – znanstveni kolokvij prilika da saznamo više o životu i nedavno objavljenim književnim, publicističkim i pjesničkim knjigama, s onim što nitko neće oduzeti njemu niti nama uskratiti, rekla je predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Boki kotorskoj.
Slobodan Vuković: Zvao sam ga da sarađuje u “Pobjedi”
Doajen crnogorskog novinarstva Slobodan Vuković prisjetio se kako je kao glavni i odgovorni urednik “Pobjede” svojedobno ponudio Brajnoviću da piše za taj list, što je zbog lošeg zdravlja Luka odbio s velikim žaljenjem.
“Na sudbini Luke Brajnovića označena je sudbina cijele jedne genracije Bokelja, ali nigdje tako markantno kao na njegovom primjeru, jer je on predstavnik sudbine generacije od kvalitete, na koji je zaboravio rodni kraj, naglasio je Vuković. Možda nijedna osoba, koja je morala napustiti rodni grad, zavičaj i zemlju, nije dobila takvu valorizaciju na međunarodnoj razini, kao što je to bio Luka Brajnović, podsjetio je Vuković na riječi don Branka Sbutege.
Ovim kolokvijem Brajinović se vratio svojoj domovini, u kojojće njegovo djelo svijetliti kao putokaz mladim naraštajima, ocijenio je Vuković.
Vladimir Lončarević: Velikanu hrvatske i španjolske kulture
Književni povjesničari prof. dr. sc. Vladimir Lončarević, izrazio je zadovoljstvo što u drevnom Kotoru, Zaljevu hrvatskih svetaca, pomoraca, zavičaju hrvatskih pjesnika može govoriti o velikanu hrvatske i španjolske kulture.
“Brajnović je čovjek koji nedvojbeno, u nekom virtualnom leksikonu bokeljskih i hrvatskih velikana zauzima jedno od najčasnijih mjesta, ne zbog svog književnog, novinarskog i profesorskog doprinosa, već prije svega zbog svojih ljudskih vrlina, ustvrdio je Lončarević.
On je podsjetio na Lukinog španjolskog prijatelja Hose Antonio Vidal Quadras koji nakon njegove smrti piše:
„Volio je svoju zemlju, svoj narod, s ljubavlju koja se ne može nazvati nacionalizam, već patriotizam. Nacionalizam označava i prezir prema drugome, a don Luka, kako su ga zvali, nije prezirao nikoga…“ – kazao je Lončarević.
Prevoditeljica Brajnovićeve memoarske knjige “Oproštaji i susreti – Sjećanja iz rata i izgnanstva” Željka Lovrenčić podsjetila je kako su u knjizi prikupljene uspomene jedinstvenoga čovjeka koji se prisjeća djetinjstva, mladosti ratnoga iskustva, izbjeglištva i života u Španjolskoj.
Prevoditeljica Brajnovićeve memoarske knjige “Oproštaji i susreti – Sjećanja iz rata i izgnanstva” hispanistica Željka Lovrenčić podsjetila je kako su u knjizi prikupljene uspomene jedinstvenoga čovjeka koji se prisjeća djetinjstva, mladosti ratnoga iskustva, izbjeglištva i života u Španjolskoj.
Željka Lovrenčić: Biografska sudbina mladog novinara
U knjizi, istaknula je, prati sudbinu mladog novinara koji je kao 22-godišnjak 1941. godine, kad je Italija zaposjela hrvatsku obalu, zbog podrugljivoga članka o talijanskom fašističkom diktatoru Mussoliniju, završio u talijanskom zatvoru.
Kada je shvatio da ga žele odvesti u Italiju, skočio je s ratnoga broda i uspio pobjeći, rekla je dodavši kako su ga poslije zatvorili i na smrt strijeljanjem osudili jugoslavenski partizani, a smrt je izbjegao zaslugom službenika koji ga je poznavao.
Ocjenjuje kako on na zanimljiv način govori o svomu životu u ratnom Zagrebu, o obiteljskom stanju, druženju s prijateljima i odluci da 1945. ode iz tadašnje Jugoslavije.
U knjizi, podsjetila je, opisuje boravak u izbjegličkom logoru u Rimu, dolazak u Madrid, život u Španjolskoj i na kraju dojmove potaknute osamostaljivanjem Republike Hrvatske.
Okosnica je ovoga djela, tvrdi, život u izbjeglištvu koji opisuje iz perspektive novinara i hrvatskoga vjernika suočena s golemom tragedijom koja je pogodila mnoge Hrvate prisiljene tražiti život daleko izvan domovine.
Nakon dugoga lutanja stigao je do Pamplone i Sveučilišta Navarra, gdje su ga iznimno cijenili kao sjajna profesora i novinara. Po njemu od 1997. sveučilište Navarra dodjeljuje komunikološku nagradu “Luka Brajnović”, istaknula je.
Božidar Petrač: Radio je i na prevodu Biblije
Književni povjesničari Božidar Petrač podsjetio je na to kako je Brajnović krajem 50- tih godina prošlog stoljeća radio na prevodu Biblije, što je bio dragocjen veliki prinos čovjeka koji živi u stranom svijetu.
Brajnović je u svojoj lirici misaono, jezično i iskustveno slijedio liniju hrvatskoga pjesništva i poimanje o književnom stvaranju kakve je proživio i ponio sa sobom u emigraciju, a njegovo pjesništvo na španjolskom jeziku sasvim se drukčije poima i čita, ocijenio je Petrač.
„Možete se ponositi čovjekom koji jest Bokelj, Hrvat, Španjolac, Europejac, a kršćanski bekgraund mu je pomogao u svemu tome, to je sigurno, poručio je Petrač.
Posebno zanimanje publike izazvala je prisutnost Brajnovićeve kćerke Olge, koja je prikazala fotografije svog oca s predavanja, dodjela nagrada i iz života, a prikazan je i kratki animirani film o Luki koji su režirali njegovi studenti.
Osim brojne rodbine Luke Brajnovića skupu su prisustvovali ministrica u Vladi CG Marija Vučinović, Veselko Grubišić veleposlanik RH u Crnoj Gori, Jasminka Lončarević konzulica RH u Kotoru, predsjednik HNV Zvonimir Deković.
Komunikološka nagrada “Luka Brajnović”
Književnik i novinar Luka Brajnović rođen je u Kotoru 1919., a umro je u Pamploni u Španjolskoj 2001. Nakon Drugoga svjetskog rata sve do smrti živio je u Španjolskoj. Od 1960. bio je profesor svjetske književnosti i novinarske deontologije na sveučilištu Navarra u Pamploni.
Po njemu od 1997. Komunikološka škola tog sveučilišta dodjeljuje komunikološku nagradu “Luka Brajnović”.
Luka Brajnović pisao je pjesme, pripovijesti i romane. U Hrvatskoj je bio urednik katoličkih časopisa “Luč” i “Hrvatska straža”. U Madridu je pokrenuo i uređivao reviju za duhovna i znanstvena pitanja “Osoba i duh” te nakladničku knjižnicu “Osvit”.
Tri desetljeća pisao je kolumnu u vanjskopolitičkoj rubrici dnevnika “Diario de Navarra” te uređivao časopis “Nuestro Tiempo”.
Odlikovan je Redom Danice hrvatske za osobite zasluge u kulturnom djelovanju.
