Plodovi gorke narandže su kapi gorčine, svaka kao dragulj koji čuva priču o strastvenom susretu sunca i zemlje. Nekada je na hercegnovskoj rivijeri bilo mnogo stabala ovog egzotičnog voća, a najpoznatiji nasadi bili su u parku bivšeg hotela Boka. Danas tek po koje stablo podsjeća na to vrijeme od prije i nakon Drugog svjetskog rata.
Divlja naranča spominje se u starim zapisima od prije 2000 godina pronađenima u Kini, po kojima se još onda koristila kao začin i lijek za dezinfekciju upaljenih i gnojnih rana. Arapski trgovci su divlju naranču kao začin donijeli u Siriju, a odakle se raširila po Arabiji i sjevernoj Africi, odakle je donesena i u Evropu. I naziv narandža su u Evropu donijeli Turci i Arapi iz Persije.
Danas se divlja naranča uzgaja kao kultivar i možemo je naći na cijelom Mediteranu. Njezino stablo može narasti do 10 metara u visinu.
Bilo je planova da se i u hercegnovskoj opštini formiraju plantaže divljih narandži. S obzirom da su na tržištu sve traženiji proizvodi za geografskim oznakama, prije desetak godina je iz Ministarstva poljoprivrede preporučeno osnivanje udruženja, u formi kooperative, koja bi bila usmjerena na afirmaciju, zaštitu uzgoja i prerade ploda divlje narandže. Zainteresovanim poljoprivrednicima je tada savjetovano da za sredstva konkurišu kod EU fondova. Dalje od ideje nije se otišlo. Tako danas divlja narandža u ovom dijelu Boke uspjeva tek sporadično i uglavnom je riječ o starim stablima.
Stablo gorke naranče, u različitim kulturama smatrano je simbolom plodnosti, bogatstva i blagostanja, a plod simbolom ljeta i sunca.
Ljekovitost divlje narandže
Gorka narandža je ljekovita biljka, koja se koristi kao prirodna alternativa za raznorazne tegobe koje se javljaju kod ljudi. Ima više vitamina C od limuna i zbog toga je izrazito korisna za imunološki sastav, a koncentracija antioksidansa je među najvećima u biljnom svijetu. Divlja narandža se u domaćoj medicine koristi za liječenje glavobolje, a dobra je i kod poremećaja srčanog ritma, a ima i jaka protugljivična i antibakterijska svojstva.
Listovi gorke naranče su izvrsni su za probavu, a cvjetovi smiruju upalne procese u probavnom traktu, a dobar je i diuretic.
U soku ove naranče nalazi se hesperidin, koji poboljšava funkcije krvnih žila te tako reguliše pritisak i ugruške, a neka istraživanja potvrđuju da rastvara kamen u bubregu. Također se smatra da divlja naranča uništava tumore.
Mnogi koriste ovaj plod kako bi poboljšali apsorpciju željeza i kako bi si pomogli olakšati simptome anemije.
Kora gorke naranče se može osušiti i tada se koristi u pripremi raznih sokova, sirupa, salata, kolača, keksa ili raznih drugih obroka.
Biljka ili plod koristi se i u kozmetičkoj industriji.
Destilacijom cvjetova gorke naranče dobiva se i neroli eterično ulje koje je česta baza ženskih parfema, a ime je dobilo u 17. stoljeću po grofu Neroliju čija je žena špricala svoje rukavice uljem ljute naranče kako bi lijepo mirisale.
Dubrovački recept za džem od divljih narandži
Potrebno 1 kg naranača, 1 kg šećera i 500 ml vode za koštice:
Dobro operite naranče. Ogulite koru i natopite je vodom u posudi te ostavite 24 sata. Iz pulpa naranče izvadite koštice i skuhajte ih (oko pola sata) u pola litre vode te ostavite u staklenoj, pokrivenoj posudi u hladnjaku 24 sata. Pulpe razdvojite na kriške koje još prepolovite te im dodajte šećer i ostavite ih pokrivene u posudi 24 sata na sobnoj temperaturi.
Nakon 24 sata isperite koru i izrežite je na uske i sitne rezance. Koštice, skuhane u vodi, procijedite s pomoću cjediljke i isperite vodom, pa dopunite količinu od pola litre vode. Pomiješajte vodu od kuhanja koštica s prepolovljenim kriškama naranči pomiješanih sa šećerom, usitnjenom korom, pa kad sve zajedno provrije, kuhajte tridesetak minuta, uz povremeno miješanje.
Kad je džem kuhan, vruć ulijte u staklenke (prethodno zagrijane u pećnici). Staklenke čvrsto zatvorite poklopcima i okrenite naglavce, pa ostavite tako 15 minuta, kako bi se poklopac sterilizirao vrućim džemom.
/S.Kosić/
