Na dan 26. januara 1930. godine, u olujnom nevremenu oko 11 nautičkih milja sjeverozapadno od Viga u Španjolskoj, odnosno 30 nautičkih milja jugozapadno od rta Finisterre, potonuo je teretni parobrod Daksa. U toj havariji poginulo je svih 38 članova posade.
Bio je to jedan od najsuvremenijih i najvećih brodova u Hrvatskoj i u cijeloj Kraljevini Jugoslaviji. Brodom je zapovijedao kapetan Vlaho Baletin. Tragedija Dakse bila je prva i najveća pomorska nesreća u povijesti hrvatskog parobrodarstva.
Brod je izgrađen 1911. godine u brodogradilištu John Readhead & Sons u gradu South Shields u Ujedinjenom Kraljevstvu. Bio je dug nešto više od 113 metara, širok 15,7 metara, a mogao je prevoziti do 7.500 tona tereta. Mogao je postići brzinu od 11 čvorova, što je za to vrijeme bilo poprilično brzo.
Kupac je bila Navigazione a Vap Unione (Unione Raguseo) iz Dubrovnika i plovio je pod austro-ugarskom zastavom. U Dubrovniku, svojoj matičnoj luci, svečano je dočekan 6. travnja 1911. godine. Godine 1916. brod je promijenio ime u Santa Rosa i sljedećih sedam godina plovio je za Talijane. Godine 1923. došao je u vlasništvo hrvatskog brodara Dubrovačke parobrodarske plovidbe i promijenio je ime u Daksa.
Na posljednje je putovanje Daksa je isplovila 10. januara 1930. godine iz Gruža. U Vranjicu je ukrcan cement, a u tuniškoj luci La Goulette preuzeo je teret željezne rudače te je 19. januara zaplovio put Rotterdama. Dana 22. siječnja prošao je Gibraltar, a ciklon ga je zahvatio 26. januara oko 13 sati prije uplovljavanja u Biskajski zaljev.
Biskajskim zaljevom divljale su oluje, a more, nebo i vjetar bivali su sve gori i gori. Brojni su brodovi zatrpali obalne radijske postaje pozivima u pomoć. Nebo je bilo posve crno, silovita grmljavina, golemi valovi, a vjetar je udarao brzinom od 120 čvorova. U 13:07 sati radio-telegrafist s Dakse poslao je poziv u pomoć kad je jedan golemi val probio pokrov na skladištu broj 1, nakon čega je u skladište počelo prodirati more. Nepuni sat poslije, u 13.58 sati opozvali su poziv u pomoć. Dva sata poslije, u 15:19 sati, opet su poslali poziv u pomoć i to je bio posljednje što se čulo s Dakse.
Već dva dana nakon brodoloma ukazali su se tragovi s Dakse. Ribari iz portugalskih gradića Viane do Castelo i Castela do Neire 28. januara 1930. godine naišli su na ostatke dijelova zapovjednog mosta, čamaca, pojaseva za spašavanje, kolute za spašavanje i mali čamac s natpisom “Dubrovnik”.
Vijesti su sporo dolazile, pa se tek 30. siječnja preko uprave Dubrovačke parobrodarske plovidbe saznalo za nesreću. Još uvijek su postojale nade da će Daksa doploviti u Rotterdam. Još 29. siječnja vjerovalo se da je Daksa prošla Land’s End, što je opovrgnuto 4. februara kada je utvrđeno da se radilo o P/B Istina.
Stradalo je svih 38 članova posade, koji su bili iz Dubrovnika, Hvara, Brbinja, Sukošana, Splita, Paga, Vranjica, Baške Vode, Kukljice, Stona, Privlake, s Kaprija, Betine i drugih mjesta.
Dani žalosti bili su proglašeni u Dubrovniku od 9. do 13. februara 1930. godine. Brojni su gradovi postavili u stolnoj crkvi posmrtni odar koji su uresili pojasima za spašavanje s Dakse, brodskim feralima, brodskim konopima, zastavama “DPP”, te prigodnim epigramima i osmrtnicama. Dubrovačka parobrodarska plovidba odredila je iznos od 300.000 dinara za pomoć obiteljima stradalih, a akciju prikupljanja pomoći organizirale su Dubrovačka parobrodarska plovidba i Jadranska straža. Zagrebački Nogometni savez organizirao je utakmice čiji je prihod bio namijenjen obiteljima stradalih, a osnovane su, uz staro bratstvo Sv. Nikole u Gružu, karitativna sekcija za osnivanje fonda pomoći mornarima i prosvjetna sekcija za osnivanje pučke biblioteke.
Postoje razna mišljenja o razlozima nesreće. Prema jednima, Daksa je bio stariji brod koji nije izdržao manevar prilikom okretanja, a kapetan je navodno bio mlad i neiskusan za vođenje broda u olujnim uvjetima. Drugi pak smatraju da se brod prevrnuo zbog prodora mora u skladište br. 1. Treći mogući scenarij, koji je manje vjerojatan, jest udar o stijene.
Tragedija Dakse ostala je duboko urezana u pamćenje Dubrovčana kao podsjetnik na sve opasnosti koje kriju more i pomorski zanat koji je proslavio Dubrovnik i dubrovačke krajeve.
