Uređenjem dijela od ulaza do jednog od vidikovca u Savinskoj dubravi, Turistička organizacija (TO) grada u saradanji sa Sekretarijatom za turizam i ekonomski razvoj, počeće realizaciju ideje da se zaštićeni park prirode uredi za odmor i rekreaciju.
Hercegnovska TO je od NTO za taj posao, preko javnog poziva, dobila 7.800 eura, a projekat će se realizovati fazno.
U planu je sređivanje puta, postavljanje klupa, kanti za otpatke i turističke signalizacije. Za nastavak projekta TO će aplicirati za sredstva iz IPA fondova prekogranične saradnje, kroz bilateralnu saradnju sa Bosnom i Hercegovinom. Tim sredstvima finansiralo bi se uređenje tri vidikovca, postavka mobilijara za djecu, krčenje i čišćenje šume .
Zaštita Savinske dubrave – park šume u centru Herceg Novog sa rijetkim vrstama primorskog hrasta, pinije I pitomog kesetna i manastirom Savina- jedinstvenim objektom sakralne arhitekture 17 vijeka, bila je aktuelna I u prošlom vijeku. Tako je hercegnovska Skupština 1965. godine donijela odluku kojom se zabranjuje svaka gradnja u ovom dijelu grada, a 1999.godine Savinsku dubravu proglasila prirodnim predjelom posebne vrijednosti, a Skupština Opštine Herceg Novi je u decembru 2015 godine usvojila Odluku o proglašenju zaštićenog prirodnog dobra: predio izuzetnih odlika “Savinska dubrava”.
Prema međunarodnoj IUCN kategorizaciji zaštićeno područje Savinske dubrave pripada V kategoriji – zaštićeni kopneni/morski predio. Ta kategorizacija obuhvata “ona područja gdje je dugotrajna interakcija čovjeka i prirode proizvela znatne ekološke,biološke, kulturne i estetske vrijednosti i gdje je održavanje tog odnosa nužno da bi se ove vrijednosti sačuvale”.
Međutim formalna zaštita nije spriječila ekološku i urbanističu devastaciju tog vrijednog dijela hercegnovske opštine, već se ona nastavlja.
Skoro vijek i po zaštite
Prve radove na uređenju Savinske dubrave pokrenuo je episkop Gerasim Petranović 1855. godine, kada je o svom trošku uposlio nekoliko ljudi da očiste dio dubrave i naprave nove staze. Boraveći u manastiru Savina svake godine po nekoliko mjeseci, sve više je ulagao u uređenje Dubrave praveći nove staze, postavljajući klupe… U hronikama Manastira Savine čuvaju se detaljni zapisi o izvedenim radovima od 1875. do 1888. godine i kako je od neprohodne šume nastajao rekreacioni park.
Društvo za pošumljenje i uljepšanje „Savina“ osnovano je 1933 godine .Društvo je imalo svoja Pravila kojima su određeni ciljevi i način organizovanja. Društvo je moglo imati redovne, pomažuće i počasne članove, utemeljivače i dobrotvore, zatim upravu od 9 lica koju je birala Skupština Društva. Uprava se birala na tri godine. Redovni član društva mogao je biti samo stanovnik Savine Društvo je zasadilo mnogobrojne čemprese, alepske borove, pinije, oleandere i dr. duž puteva, prilaza i oko spomenika u cijeloj dubravi.
Mnoge vrste na listi ugroženih
Studija zaštite je dala detaljnu analizu geološke podloge, zemljišta, flore i vegetacije, hortikulture, gljiva, faune, predjela, kulturne baštine, i svih drugih relevantnih elemenata.
Na osnovu sprovedenog istraživanja utvrđeno je da na području Savineske dubrave se nalazi, između ostalih: 150 biljnih taksona (tri vrste su zaštićene nacionalnim zakonodavstvom – preko, 80 hortikulturnih taksona, 62 taksona gljiva (7 vrsta gljiva se nalazi na listi zaštićenih vrsta u Crnoj Gori dok se 5 vrsta nalazi na Crvenoj listi ugroženih gljiva Evrope, devet vrsta vilinih konjica (jedna vrsta se nalazi na crvenoj listi Mediterana , 7 vrsta tvrdokrilaca , 19 vrsta leptira, 8 vrsta puževa , 3 vrste vodozemaca , 12 vrsta gmizavaca od kojih su sv I na nacionalnoj listi zaštićenih vrsta, 13 vrsta ptica i sve se nalaze na listi zaštićenih vrsta u Crnoj Gori, 12 vrsta sisara .
