Proizvodimo više orada i brancina od velike Italije. Tune već imamo, a možda postanemo prvi svjetski proizvođač velikih gofova i zubataca, otkriva Matteo Mošnja, korporativni analitičar iz Bloomberg Adrije.
Po kontroliranom uzgoju ribe četvrta smo najveća zemlja u Europi i treća u Europskoj uniji, odmah iza Turske, Grčke i Španjolske. Riječ je o industriji koja je jedna od ključnih elemenata u lancu održivih prehrambenih lanaca u budućnosti. Čista je, troši manje vode i proizvodi manje otpada od poljoprivrede.
– Za naš opstanak neophodno je naći održivi način proizvodnje hrane a marikultura je upravo to. Osim toga, u zadnjih nekoliko desetljeća izlovili smo ogromne količine ribe. A s poslovne strane, bitna je predvidljivost u planiranju proizvedene količine, kazao je Matteo Mošnja za HRT.
Kako se Hrvatska popela na četvrto mjesto u Europi?
Hrvatska se, dodao je, na četvrto mjesto popela radi uzgoja orade i brancina tako da smo prestigli i jednu Italiju. To ne začuđuje jer Italija ima kopneni dio više puta veći od Hrvatske, a obala im je od hrvatske veća za samo 30-tak posto. Osim toga Hrvatska ima veliki broj uvala koje su idealne za uzgojne kaveze.
Mošnja je dodao kako u marikulturi napreduje i Albanija koja ima povoljne uvjete za uzgoj i jeftinu proizvodnju. Međutim, neće nas brzo dostići.
– Najveća prijetnja daljnjem rastu hrvatske marikulture je interna – između samih kompanija. One su poprilično zadužene jer su se investicije financirale kreditima. Stiže period većih kamata i fokus će biti na tome, dodao je.
Potvrdio je da je Turska po pitanju marikulture napravila veliki ‘boom’ zahvaljujući monetarnoj politici. Naime, lira je u zadnjih pet godina devalvirala 400 posto. Zato je odlazak na ljetovanje u Tursku jeftin ali je jeftini su i svi proizvodi s turskog tržišta.
– Naša najveća kompanija u marikulturi je 2018. ostvarivala maržu profitabilnosti dvostruko veću nego danas. Nakon izbora izgleda da u Turskoj neće doći do nekog zaokreta koji bi pomogao da se ‘kolo sreće’ okrene na našu stranu, rekao je Mošnja.
Dodao je kako se radi se o globaliziranom tržištu i konkurenciji, a najveći hrvatski proizvođač oko 80 posto izvozi u zemlje koje konzumiraju jako puno ribe – Italija, Francuska i Španjolska.
– Analizirao sam šest tvrtki u Hrvatskoj i profitabilnost je oko 6 posto, što je relativno nisko. Teško da će se nešto uskoro promijeniti. Profitabilnost se pokušava podići uvođenjem proizvoda s dodanom vrijednošću (marinirana riba, otkoštena riba, dimljena riba…), međutim rano smo u toj fazi, udio takvih proizvoda je malen u portfelju, naglasio je Matteo Mošnja.
Dodao je kako je kod marikulture, u usporedbi sa stočarstvom – manja emisija CO2, troši se manje vode, a niži je i omjer konverzije hrane.
– Kravu morate othraniti s osam kilograma hrane da bi dobili kilogram mesa. Kod svinje se radi o četiri kilograma hrane, dok za kilogram ribe morate potrošiti manje od dva kilograma. Međutim, nije da nema ekološkog otiska, izmet i hrana iz kaveza se taloži na dnu i oštećuje sediment, objašnjava.
