„Muo malo mjesto na obali Boke, kroz povjest dokumentirano je kao isključivo ribarsko iako su Muljani u XIX stoljeću bili i barkarijoli. Ova mala župna zajednica poznata po blaženom Graciji iz Mula (Kotorskom) i danas čuva drevnu tradiciju Blagoslov mora, barki i ribarskog alata. Ovaj običa se nekada baštinio i u drugim mjestima Kotorske biskupije, ali do naših je dana sačuvan jedino na Mulu, mjestu koje se diči svojom ribarskom tradicijom…“ – kazao je za naš portal mjesni župnik don Robert Tonsati.
Po starom i za Boku Kotorsku jedinstvenom običaju, na prvi ponedjeljak nakon svetkovine Duhova (ove godine je to bilo nešto kasnije u četvrtak 9. juna) vjernici župe BDM Pomoćnice Kršćana na Mulu, okupili su se na euharistijsko slavlje i na blagoslov mora.
Inače, ovaj običaj, u narodu poznat kao Rusalje poznat je, i po mnogim drugim mjestima u svijetu, osobito onim župama koje su vezane za more. Narodni naziv Rusalje (lat. Rosalia, tal. Russaglia) prisutan u Dalmaciji odnosi se svetkovinu Duhova, oko tih dana su se slavio početak žetve, zahvaljivalo darovima koji dolaze iz prirode, kazao nam je don Robert Tonsati.
„Zazivanje Božjeg blagoslova na more i barke, ujedno je prilika za zahvalu na svim primljenim dobrima koje Bog daje ovom kraju po moru, te za žrtve i darove kojima su ribari i pomorci tijekom stoljeća ugradili u život njihove crkve i župe. Ovo je prilika moliti za blagoslov svim živim ribarima, pomorcima i putnicima na moru, te se sjetiti preminulih“ – poručio je don Robert Tonsati.
Nakon molitvi i blagoslova, župnik je tri puta uronio drveno raspelo u more, blagoslovio brodice i ribarske alate, te su se vjernici u procesiji vratili u crkvu i uz pjesmu iskazali poštovanje Gospi.
Dio turističke ponude
O mogućnosti da ovaj jedinstveni drevni običaj bude više primjećen i bolje ispraćen od stanovnika Boke, te predstavljen kao dio turističke ponude don Robert Tonsati poručuje:
“Smatram da je običaj važno sačuvati u njegovom izvornom značenju, da se ne vadi iz konteksta. Možda bi bilo lijepo kada bi ovaj običaj zaživio više, najprije počevši od susjednih župa kada bi ljudi koji imaju barke i koji željeli primiti taj Blagoslov, došli sa svojim barkama, brodicama. Što se tiče turističke valorizacije ja osobno nisam pobornik, turistifikacije običaja, ako se tako može kazati, jer se na taj način može žrtvovati izvorno značenje. To se dogodilo sa Perastom kada umjesto Zavjetnog dana se uporno govori o gađanju kokota, umjesto da se stavi u kontest i da se to gađanje kokota shvati kao jedan od elemenata proslave Zavjetnog dana, zahvalnost Bogu i Bogorodici za spas od Turske najezde.
Meni bi bilo drago da ovaj običaj dobije na snazi tako što će ljudi prepoznati njegovu vrijednost i više sudjelovati, sami željeći ono što je izvorno, a onda bi se mogao upakovati u turističku priču koja bi bila zanimljiva turistima, ali ponavljam čuvajući kontest. To je onda nešto što i UNESCO prepoznaje. UNESCO kada štiti običaje i nematerijalnu baštinu štiti u njihovom izvornom shvaćanju…“ – poručio je do Robert Tonsati.
/M.M/
*Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija
